Mile Pešorda napustio Društvo pisaca BiH

Književnik Mile Pešorda objavio je da je napustio Društvo pisaca u Bosni i Hercegovini zbog odavanja počasti Marku Vešoviću u programu ovogodišnjih Sarajevskih dana poezije. U pismu dostavljenom redakciji odluku obrazlaže neslaganjem s Vešovićevom predratnom ulogom i njegovim odnosom prema Maku Dizdaru.

„Prestajem biti članom Društva pisaca, bivšega Udruženja književnika Bosne i Hercegovine“, napisao je Pešorda.

Prema njegovim riječima, članom Udruženja književnika BiH postao je 1972. godine, nakon objave nagrađene zbirke „Život vječni“. Navodi da mu je članstvo obnovljeno jednoglasnom odlukom Upravnog odbora 2000. godine, dok je Društvom predsjedao Nedžad Ibrišimović, koji mu je u siječnju 2001. uručio člansku iskaznicu.

Prigovori zbog odnosa prema Maku Dizdaru

U opširnom obrazloženju Pešorda kritizira odluku o odavanju počasti Vešoviću te ga optužuje za sudjelovanje u književnim i političkim napadima na Maka Dizdara početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prisjeća se i vlastitih književnih polemika te tvrdi da se među rijetkima javno solidarizirao s Dizdarom.

Svoj odlazak iz Društva u popratnoj poruci objašnjava riječima da ne pristaje na „krajnju relativizaciju počinjenoga zla i na zaborav“.

Program 65. Sarajevskih dana poezije uključivao je hommage Marku Vešoviću, zakazan za 22. listopada u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Kao govornici bili su navedeni Adisa Bašić i Asmir Kujović, a kao moderator Jasmin Agić.

Vešovićev javni i književni rad obuhvaćao je i tekstove o stradanju Sarajeva tijekom opsade te oštre osude Radovana Karadžića. Pešordine optužbe odnose se na njegovu predratnu ulogu i predstavljaju autorovo viđenje tadašnjih književnih i političkih sukoba.

Tko je Mile Pešorda?

Mile Pešorda hrvatski je pjesnik, prevoditelj i nakladnik, rođen 1950. godine u Grudama. Studij romanistike završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a od 1979. do 1990. radio je kao urednik u sarajevskoj nakladničkoj kući „Veselin Masleša“. Bio je i lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Rennesu. Među njegovim su pjesničkim knjigama „Život vječni“, „Orfički fragmenti“ i „Knjiga ljubavi i gnjeva“.