Čak 87 nacionalnih spomenika u BiH na listi ugroženih

Prepušteni zubu vremena i nemaru institucija – takva je sudbina 87 spomenika u Bosni i Hercegovini, zbog čega ih je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH uvrstila na listu ugroženih.

Ugroženi spomenici

Iako je navedena lista javno dostupna na internetskoj stranici Komisije, izdvojeni su neki od najugroženijih spomenika.

Na listi se tako nalazi Šeranića kuća u Banjoj Luci, koja je ugrožena zbog neprovođenja hitnih mjera zaštite od daljnjeg propadanja, a koja se 2022. godine, uslijed svega, i urušila. Tu je i Ovčiji brod, most u selu Bratač kod Nevesinja, koji je oštećen zbog lošeg stanja konstrukcije, bioloških naslaga i nemogućnosti redovitog održavanja, pišu Nezavisne novine.

Na popisu je i staro pravoslavno groblje u Šljivnu, na Manjači, koje je oštećeno tijekom vojnih vježbi EUFOR-a te ugroženo zbog neodržavanja, kao i tvrđava u Kozarcu, unutar čijeg se zaštićenog područja vrši nezakonita izgradnja objekata.

Prema podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, ugroženi su i most na rijeci Žepi zbog oštećenja konstrukcije, stari grad Glamoč u Glamoču zbog izostanka hitnih mjera zaštite, kao i stari grad Koštun u Dabrici, općina Berkovići, koji propada zbog potpunog neodržavanja.

Ugrožena je i tvrđava u Jajcu, zbog neodržavanja i nepovoljnih klimatskih uvjeta, arheološko nalazište Ripač kod Bihaća, jer se unutar zaštićenog područja nezakonito grade objekti, te arheološko područje helenističkog grada Daorsona u Ošanićima kod Stoca, koje propada zbog neodržavanja, nezakonitog korištenja metalnih detektora, iskopavanja i uklanjanja arheoloških predmeta, kao i uništavanja kiklopskih zidova grafitima.

Na listi ugroženih je i zgrada Jajce kasarne u Sarajevu, za koju je nedavno Vlada Federacije dala suglasnost Općini Stari Grad za korištenje objekta. Prema najavama, ovaj nacionalni spomenik mogao bi biti pretvoren u hotel i kongresni centar.

Stručnjaci traže sustavno rješenje i ulaganja

Dario Topić, profesor povijesti i ravnatelj Zavičajnog muzeja u Prnjavoru, ističe za „Nezavisne novine“ da je za obnovu spomenika potrebno mnogo sredstava te da je nužno sustavno rješavanje ovog problema.

„U proračunima se izdvaja vrlo malo novca za obnovu spomenika, osobito onih koji su proglašeni nacionalnim spomenicima. Drugačije je kada je objekt u privatnom vlasništvu – tada vlasnik često ne želi ulagati. Mislim da je ovakvo stanje povezano s financijama i prioritetima“, rekao je Topić.

Dodaje kako se ponekad čini da obični ljudi više cijene te građevine nego institucije koje bi se njima trebale baviti.

„Kada odemo na zapad Europe, možemo vidjeti koliko se tamo vodi računa o kulturno-povijesnim spomenicima. To je naša osnova, znak civilizacijskog razvoja. Nije problem graditi moderne zgrade, ali moramo znati put kojim smo došli do onoga što imamo danas“, objašnjava Topić te dodaje da bi ulazak BiH u Europsku uniju vjerojatno pomogao riješiti problem, jer bi zemlji bili dostupni fondovi za obnovu nacionalnih spomenika.

Nedostatak institucionalne odgovornosti

Takav odnos države i institucija prema kulturnom nasljeđu ne iznenađuje Marka Radića, rukovoditelja sektora za promociju u Turističkoj organizaciji Republike Srpske. On ističe da, prema vlastitom iskustvu i analizama terena, u zemlji u kojoj se ne vodi ozbiljna briga o prirodnom nasljeđu – koje izravno utječe na kvalitetu života – teško može biti bolje brige o kulturnim i povijesnim spomenicima.

„U Bosni i Hercegovini postoji više od 70 tvrđava, ali manje od 10 posto njih je valorizirano i uključeno u suvremenu turističku ponudu. Velika većina je devastirana, a samo nekoliko objekata koristi se u današnjoj funkciji. Promatrajući primjere poput mosta Ovčiji brod, teško je vjerovati da će doći do ozbiljne sanacije nakon svih apela, jer dosadašnje iskustvo pokazuje nedostatak institucionalne odgovornosti i konkretnih ulaganja“, ističe Radić.

Prema njegovim riječima, za revitalizaciju ovih lokaliteta potrebna su ogromna sredstva.

„Zato, objektivno gledano, ne postoji realna osnova da očekujemo značajne pomake ili pozitivne promjene dok se ne promijeni pristup i ne osiguraju strateški resursi“, zaključuje Radić.