Katarina Zovko Ištuk: Vojniku kojeg više nema
Podijelio si svoju ljubav na dvi jednake strane,
jedna je bila za slobodu, a druga samo zame.
Hrabro te povelo u rat, to tvoje srce snažno,
da sretno živimo u slobodi, to ti je bilo važno.
Ni slutiti nismo mogli, što nam ta zla sudba sprema,
da ću ti pisati stihove, a tebe više nema.
Bolan je svaki moj uzdah i sve me to mnogo peče,
sa suzom u oku liježem, ja plačem svako veče.
Nedostaješ mi svakoga dana, nedostaješ sve više,
pa kažem svome srcu: Ne jecaj, molim te kucaj tiše.
Očekujem svakoga jutra, onaj tvoj zagrljaj dragi
i da me opet budi, tvoj poljubac nježni i blagi.
Neka su prokleti svi ratovi i oni što ih vode,
zašta si morao životom platit, ovaj mali komad slobode,
vječno ćeš živjeti u mom srcu, bit ćeš uvijek dio mene
i moje sreće,
kad su mi uzeli tebe, ovo im ne dam, ovo mi uzeti neće.
Sada mi tvoja zvijezda s neba sija svake noći,
dok tiho slušam našu najdražu pjesmu
i nadam se da ćeš mi doći.
Tada me obuzme tuga i grli noćna tama,
i tako svake noći zaspim uplakana i sama.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
21. 08. 2018.
Vezani članci