Katarina Zovko Ištuk: Nostalgija
NOSTALGIJA
Probudim se noću i misli me muče,
je li sve uredu, kod rodne mi kuće,
u dalekom svijetu nije živjet lako,
za ognjištem srce kuca i ludo i jako.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tada pustim suzu i svega se sjetim
i poželim da sam ptica, kući da poletim,
da poljubim oca i majku mi staru,
da se vratim mostovima, voljenom Mostaru.
Da poljubim ljuti kamen, hercegovački,
što je znamen,
da otvorim od doma vrata i zagrlim
sestru, brata,
da obiđem mjesta stara i svu raju iz Mostara,
da sve bude kao prije, da mi srce tužno nije.
Prolaze mi godine, prolazi mi ovo vrijeme,
bude mi se sjećanja, bude se i uspomene,
sto´ života još da imam, ja bi uvijek ista bila,
voljela bi rodnu grudu, u nju bi se ja vratila.
KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 18. 10. 2015.
Vezani članci