Katarina Zovko Ištuk: Moram ti priznati
Nekako sam bila sigurna da sam pobijedila,
da sam pobijedila samu sebe i da sam ubijedila,
da sam ubijedila svoje srce, da te više nema u njemu,
da si i nestao iz mog života zauvijek.
Mislila sam da si postao jedna pozdravljena uspomena,
koju ispratih jednim završetkom, bez prava na povratak,
ni slutiti nisam mogla da sam slagala i sebe i tebe.
Ipak sam hrabra toliko da ti mogu još uvijek priznati
da si moja najsjajnija zvijezda u noći,
da si moja zraka sunca koja me jutrima budi
i da moj svaki dan još uvijek počinje tvojim imenom.
Moram ti priznati da svaku noć spavam na jastuku
prepunim snova o nama, da smo tada još uvijek zajedno,
da jastuk grlim umjesto tebe, jer ne želim biti sama,
jutrima se budim s tvojim osmjehom, umivam tvojim pogledom.
Moram priznati i sebi da kraja nije ni bilo, da još ludo volim,
da ti želim pokloniti svoje srce tisuću puta u jednom danu,
al te zato molim, otključaj i ti to svoje ledeno srce,
pokloni mi ga samo jednom na dlanu.
Katarina Zovko Ištuk
19. 11 2017.
Vezani članci