Katarina Zovko Ištuk: Kostajnica i ja
Ima li išta ljepše od toga,
kada ti Bog na zemlji podari raj,
ovdje pronalazim smiraj duše,
ovo je od moje majke, rodni kraj.
Čuje se pjev ptica u gaju,
mirisna trava od rose blista,
u jezeru obrisi prirode cijele,
slika je čarobna i kristalno čista.
U rano svitanje, u cik zore,
obalom cijelom, sa svih strana,
kao na nekoj pozornici,
čuju se pjesme žabljeg kreketanja.
Svakoga dana, tačno u podne,
s crkvenog tornja, zvono se oglasi,
ono je simbol opstojnosti i vjere
i dok ono zvoni, život se ne gasi.
I svaki detalj sjetu mi budi,
srce poče jače da mi tuče,
ovdje su rođeni i moji preci,
zato me ova oaza, stalno zove,vuče.
Želim ove slike, duboko pohraniti u sebi,
neka vječno žive, da blijedile ne bi,
nek´u srcu stoje konture i skice,
sve te čari i ljepote, moje Kostajnice.
KATARINA ZOVKO - IŠTUK
Kostajnica 29. 05 2016.
Vezani članci