Katarina Zovko Ištuk: Ivandan
Dok se pale Ivandanske krijesni,
u večernje sate, po brijegu,
djeca kliču i preskaču vatre,
vesele se tom blagdanskom slijedu.
Ivandan je tada sav u cvijeću,
jer svuda se cvjetni vijenci prave,
svi vjernici hodočastit žele
i taj blagdan širom svijeta slave.
Sv. Ivo krstitelju, zaštitniče, prijatelju,
na rijeci si Jordan bio,
u toj vodi s poštovanjem
Isusa si ti krstio.
Nakon toga svetog čina i nebo se otvorilo,
sišao je golub bijeli, na zemaljski ovaj svod,
poruku je on donio za na naš cijeli ljudski rod,
da štujemo jedni druge, da živio kao braća,
jer svaka se mržnja ljudska, u životu skupo plaća.
U pustinji živio si,bogatome dao na znanje,
pomoć treba siromahu, da bi im´o poštovanje,
skromnost, ljubav i dobrota, smisao je tvog života,
dao si nam´ svoju vjeru, sv. Ivo, krstitelju.
Zaštitnik si Božjeg roda, poštovan si od naroda,
zbog tog se i vatre pale, s poštovanjem da te slave,
neka plamen vatre sija, krijesnice u nebo lete,
klanjajmo se sv. Ivi, slavimo ga mili svijete.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Vezani članci