Katarina Zovko Ištuk: Heroji nikad ne umiru
Bila sam svjedokom iz tih crnih dana,
kada si rekao: Konvoj mora proći
i da te nije briga, koje su vjere,
al hrana djeci, u Bosnu mora doći,
Tada sam rekla: Ovo je čovjek,
koji zavređuje veliko poštovanje,
na prvom mjestu, bila su mu djeca,
nikako ono odvratno ratno stanje.
Pa gdje su sada te žene i djeca,
što primao si ih, u svom domu tada,
da li se na lažnm svjedočenjima,
temelji i gradi, ta njihova pravda.
U Hagu svita, jadna i bjedna,
osudi te, za ono čega nije bilo,
slušaše oni lažna svedočenja,
a nisu htjeli čuti ono, što se
stvarno zbilo.
Tu sramnu presudu ti priznao nisi,
jer zločinac nikad nisi bio
i cijelom svijetu tad si pokazao,
da s lažnom presudom, živjet nisi htio.
Nek ti je vječna slava Generale,
na ponos svome puku, zauvjek ćeš biti,
a Božja ruka pravde, stići će i one,
što te dadoše lažno osuditi.
Ja sam za pravdu i da se sudi,
svakom zločincu na sve tri strane
i da svatko bude kažnjen isto,
za sve naše boli, za sve naše rane.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar, 29. 11. 2018.
Vezani članci