Zanimljiva analiza Milana Račića: Ako Iran blokira Hormuški prolaz, Europa i Kina idu u recesiju, SAD profitira

Dok svijet pozorno prati svaki novi razvoj događaja na Bliskom istoku, jedan Facebook status hrvatskog tehnološkog poduzetnika Milana A. Račića privukao je pažnju zbog jasne, konkretne i geopolitički utemeljene analize mogućih posljedica eskalacije sukoba u Perzijskom zaljevu. Tema: blokada Hormuškog prolaza i njezin učinak na globalno tržište nafte, plina i geopolitičku ravnotežu moći.

Milan A. Račić je hrvatski poduzetnik s međunarodnom karijerom, poznat po razvoju inovativnih tehnoloških rješenja u području umjetne inteligencije i robotike.

Milan Račić bio je Mostov kandidat za ministra gospodarstva 2016. godine.

Suosnivač je tvrtke Gideon Brothers (danas Gideon), koja razvija autonomne robote za industrijsku logistiku. Osim poslovne karijere, Račić je poznat po svojim lucidnim komentarima o globalnim političkim i ekonomskim temama, često objavljenim putem društvenih mreža.

U nedavnoj objavi osvrnuo se na mogućnost djelomične ili potpune blokade Hormuškog prolaza – ključne točke svjetske naftne i plinske infrastrukture – i iznio precizne implikacije takvog scenarija.

Račićeva analiza: Što bi značila blokada Hormuškog prolaza?

U svojoj objavi Račić izdvaja sljedeće ključne točke:

Kaže kako 20 posto svjetske nafte prolazi kroz Hormuški prolaz. Iran ne mora u potpunosti zatvoriti prolaz da izazove kaos. Dovoljno je stvoriti dovoljno štete i opasnosti kako bi većina naftnih tankera izbjegavala područje radi osiguravajućih razloga. Ako Iran uspije održati djelomičnu blokadu unatoč napadima SAD-a i Izraela te vjerojatnim i konačnim pratnjama brodova američke mornarice, evo što možemo očekivati:

1. Porast cijena nafte – Cijene sirove nafte Brent vjerojatno će skočiti na 120–150 dolara po barelu ili više, s nedavnog raspona od 70–72 dolara.

2. Nestašice ukapljenog prirodnog plina (LNG) – 30% svjetskog LNG-a prolazi kroz Hormuški prolaz. Cijena LNG-a bi naglo porasla. Cijena prirodnog plina također bi porasla, ali manje.

3. Utjecaj na Aziju i Europu – Azija uzima 80% LNG-a koji prolazi kroz Hormuški prolaz, dok Europa uzima 20%. Uz produženo zatvaranje, obje regije riskiraju recesiju.

4. Utjecaj na SAD – Čini se da bi utjecaj na SAD također bio jasno negativan. Međutim, to nije nužno tako. SAD uvozi samo 10% svoje nafte i najveći je izvoznik LNG-a na svijetu. Iako bi domaće cijene donekle porasle zajedno sa svjetskim cijenama, porast bi bio relativno manji i kraće bi trajao nego u Aziji (uključujući Kinu) i Europi.

Dalje navodi:

"Dakle, Kina i Europa bi pretrpjele značajnu štetu, dok bi SAD samo iskusio nešto višu inflaciju. Šteta od inflacije na američko gospodarstvo vjerojatno bi bila više nego nadoknađena značajnim povećanjem prihoda od izvoza LNG-a, što bi pak poboljšalo američku trgovinsku bilancu.

Trumpova administracija možda više fokusira na ovaj mogući pozitivan gospodarski učinak napada na Iran nego što većina političkih analitičara shvaća. Ako napad prođe prema planu, SAD bi prisilio promjenu režima u Iranu ili barem kapitulaciju u pogledu iranskog nuklearnog naoružanja. Ako napad ne donese željene ishode u pogledu režima i oružja, može izazvati međunarodnu energetsku krizu koja bi koristila SAD-u, a naštetila Kini i EU-u."

Energetika je u pravilu neraskidivo vezana uz geostrategiju. Hormuški prolaz, tjesnac širok samo 21 milju na svom najužem dijelu, nije samo plovni put nego i potencijalna točka zapaljenja svjetske ekonomije.

U scenariju koji opisuje Račić, svaka eskalacija u regiji ima domino-efekt: energetske cijene rastu, inflacija se širi, geopolitički odnosi se zaoštravaju, a naizgled udaljeni sukobi počinju dirati džepove građana diljem svijeta.