Venezuela broji skoro 1.500 mrtvih, ljudi sami očajnički traže svoje najbliže

Ruševine u Venezueli i dalje se pretražuju u dramatičnoj utrci s vremenom. Stanovnici golim rukama i lopatama uklanjaju beton i metal, dok dronovi nadlijeću razorena područja u potrazi za znakovima života. U obalnoj saveznoj državi La Guairi, koja graniči s područjem glavnog grada Caracasa, razmjeri katastrofe vidljivi su gotovo na svakom koraku.

Obitelji očajnički osluškuju svaki zvuk koji bi mogao značiti da je netko od njihovih najbližih još živ ispod ruševina nakon dva razorna potresa koja su u srijedu pogodila Venezuelu, piše BBC.

Do sada su vlasti potvrdile najmanje 1430 smrtnih slučajeva nakon potresa magnitude 7,2 i 7,5. Drugi potres jedan je od najjačih zabilježenih u Venezueli u posljednjih stotinu godina. Stotine zgrada su se urušile, a pod ruševinama su ostale zarobljene tisuće Venezuelanaca. Broj poginulih i ozlijeđenih raste iz sata u sat, a Ujedinjeni narodi procjenjuju da se nestalima smatra oko 50.000 ljudi.

Potraga za preživjelima

Nacionalnih spasilačkih timova na terenu je malo, no u pomoć su stigli međunarodni spasitelji iz Meksika, Španjolske, SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Ipak, to još uvijek nije dovoljno. Humanitarne agencije ističu da su prva 72 sata ključna za spašavanje života, iako se taj rok može produljiti ako zarobljeni imaju pristup hrani i vodi.

"Svaka spašena osoba je čudo", izjavio je Jorge Rodríguez, predsjednik Nacionalne skupštine. "Nećemo ništa skrivati o razmjerima ove tragedije."

Privremena predsjednica Delcy Rodríguez poručila je kako vlada provodi opsežnu akciju spašavanja tijekom ovih "kritičnih sati za spašavanje ljudi". Potvrdila je da je u petak razgovarala s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i državnim tajnikom Marcom Rubiom, koji su obećali poslati spasilačke timove i humanitarnu pomoć.

Prema službenim podacima od petka, u Venezueli se nalazio 861 volonter iz Meksika, SAD-a, El Salvadora, Švicarske, Kolumbije i drugih zemalja, a očekuje se dolazak dodatnih snaga.

"Nemoguće ga je spasiti bez strojeva"

U Catia La Maru, jednom od obalnih gradova u državi La Guairi, vlada turobno ozračje. Rijetke su zgrade koje su ostale čitave. Ljudi se tjeskobno okupljaju oko mjesta za koja vjeruju da se ispod njih nalaze članovi njihovih obitelji.

Jesús Suárez jedan je od njih. Prešao je 200 kilometara kako bi pronašao sina Jeana.

"Nema nikakvih informacija. Ljudi koji ga poznaju kažu da ga nisu vidjeli da izlazi", govori Suárez pokazujući na ruševine zgrade. "Vjerujem da bi mogao biti unutra. Nemoguće ga je spasiti... Ovdje nema sofisticirane opreme. Čovjek to sam ne može, preopasno je."

"Čujemo ga kako stenje, nadamo se da ćemo ga izvući živog"

Obitelj 31-godišnjeg Carlosa Eduarda zna gdje se on nalazi ispod ruševina. Povremeno ga čuju kako govori ili stenje.

"Počeli smo ga dozivati: 'Carlos, Carlos, sine…' I onda je ispustio zvuk, zastenjao je. To je bilo prije otprilike sat i pol", ispričao je njegov rođak za BBC News Mundo. "Od tada nismo ništa čuli od njega, nije se više javio. Jučer poslijepodne bilo je isto, zastenjao je pa utihnuo. I tako smo ovdje, čekamo pomoć i nadamo se da ćemo ga izvući živog."

Ljudi pomažu jedni drugima

Potragu povremeno otežavaju promet i gužve. Vojnici i meksički volonteri neprestano pozivaju na tišinu kako bi mogli čuti znakove života ispod ruševina.

Ljudi pomažu kako znaju i mogu. Oni koji imaju dronove koriste ih za potragu za preživjelima ili za pregled teško dostupnih mjesta. Obitelji se okupljaju oko ekrana prateći snimke, tražeći poznati komad odjeće, pramen kose ili bilo kakav trag koji bi im mogao donijeti vijest o njihovim najbližima.

Kako vrijeme odmiče, neslužbeni broj poginulih raste, a s njim i posljedice katastrofe. "Osjeti se težak miris... već se osjete tijela. Od toga ćemo se razboljeti i mi i djeca", kaže Glendys Delgado.

Dodaje da su se dvije zgrade u blizini njezine kuće srušile, ali službena pomoć još nije stigla. "Nitko iz vlade nije došao, ali hvala Bogu da su ljudi iz Caracasa došli pomoći nam s hranom."

Deiyer Gabril, 27-godišnjak, potvrđuje da je svako područje pogođeno. "Macuto, Caribe… svugdje je loše. I svi osjećamo taj miris", kaže on.

"Pokušavaš biti jak, ali boli"

Jedna žena stoji ispred svoje uništene kuće, noge joj se još uvijek tresu. "Čekamo humanitarnu pomoć, trebamo da dođu i pomognu nam", očajno govori. Vratila se kući kako bi pokušala izvući perilicu rublja.

"Ovo je jako teška situacija, nismo spremni za ovo. Žrtvuješ se i trudiš da nešto stekneš, i u trenu se sve sruši. Ali život je najvažniji", kaže ona.

Alexandra Gabino, 28-godišnjakinja, suočava se sa sličnom sudbinom. U trenutku potresa bila je u automobilu sa suprugom i dvoje djece, starosti sedam i dvije godine.

"Djeca su počela vrištati. Nismo shvaćali što se događa, a onda se zgrada pokraj nas odjednom srušila. Suprug je počeo voziti unatrag", ispričala je za BBC Mundo.

Njih četvero sada spavaju u automobilu na parkiralištu Međunarodne zračne luke Simón Bolívar u Maiquetíji. Zračna luka je zatvorena zbog oštećenja, ali obiteljima nudi ravan i otvoren prostor, udaljen od zgrada.

Alexandra čeka ispred njihove oštećene zgrade dok suprug pokušava doći do stana na petnaestom katu. Zgrada je nestabilna, ali on pokušava izvući neke stvari i dokumente.

"Samo osnovno", kaže ona, svjesna da ne smiju riskirati.

"Bolno je ostati bez ičega. Moja majka je izgubila dom, mi smo izgubili dom, nemamo ništa. Pokušavaš biti jak radi djece", govori Alexandra.

Sažima osjećaj koji dijele mnogi: "Svi govore kako je važno da si živ - i da, jest, ali boli sve ovo kroz što prolaziš: gledati ljude kako pate, slušati vapaje, vidjeti zarobljenu djecu i osjećati se bespomoćno jer ne možeš ništa učiniti, moraš ostati i paziti na svoju djecu. Pokušavaš biti jak, ali boli."