Svijet je očekivao reakciju sjevernokorejskog diktatora, no do nje nije došlo. Zašto?

Dok se međunarodne napetosti zaoštravaju nakon američkih vojnih akcija protiv Irana i Venezuele, sjevernokorejski vođa Kim Jong Un suočen je s važnim pitanjem o budućem odnosu s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Prošlog vikenda sjevernokorejski državni mediji osudili su SAD i Izrael zbog pokretanja "agresorskog rata" protiv Irana, no znakovito je da nisu izvijestili o smrti ajatolaha Alija Hameneija i desetaka drugih iranskih čelnika, piše CNN.

Taj propust nije slučajan. Politički sustav Sjeverne Koreje temelji se na gotovo mitskom autoritetu i nepovredivosti vođe. Javno izvještavanje o nasilnom uklanjanju drugog vrhovnog vođe predstavljalo bi opasan presedan i podsjetilo građane da čak i najmoćniji pojedinac u strogo kontroliranoj državi može biti praćen, ciljan i eliminiran. To je narativ koji Pjongjang nema interesa širiti.

Vrijeme za poziv Trumpu?

Dok traje američko-izraelska vojna kampanja koja je gurnula Bliski istok u krizu, Kim i njegov uži krug suradnika bez sumnje detaljno analiziraju svaki aspekt američke operacije. Zasigurno primjećuju Trumpovu sposobnost da se brzo prebaci s diplomacije na primjenu sile. Stoga se Kim Jong Un možda pita je li došlo vrijeme da ponovno uspostavi kontakt s američkim predsjednikom.

Trump bi kasnije ovog mjeseca trebao stići u Aziju na sastanak s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Iako nema naznaka o planiranom susretu s Kimom, Chad O’Carroll, osnivač Korea Risk Groupa, ne isključuje tu mogućnost. "Da sam na mjestu Kim Jong Una, smatrao bih da je u mom interesu ove godine ući u neku vrstu razgovora s Trumpom, čak i ako bi bili samo površni", rekao je O’Carroll, dodajući da se ta logika prvenstveno odnosi na upravljanje Trumpovom nepredvidivošću.

Kimovu vodstvu sigurno nije promaknulo ni šokantno uhićenje venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura od strane američkih specijalnih snaga prije nešto više od dva mjeseca. Sjeverna Koreja tada je brzo odgovorila lansiranjem projektila. Nedavno je Kim nadzirao i testiranje krstarećeg projektila s novog razarača, no ostaje nejasno je li ta demonstracija vojne moći povezana s ratom u Iranu.

Nuklearni adut i slojevita zaštita

Nakon američke invazije na Irak 2003. godine tadašnji vođa Kim Jong Il, čiju je zemlju predsjednik George W. Bush svrstao u "osovinu zla", nestao je iz javnosti na nekoliko tjedana.

"Dojam je 2003. bio da je postojao početni strah", kaže O’Carroll. "Mislim da je situacija sada fundamentalno drugačija. Kim Jong Un već se pojavio u javnosti, tako da se očito ne skriva."

Sjevernokorejske sigurnosne službe sada će detaljno proučavati operaciju u Iranu kako bi osigurale da Kim nikada ne doživi Hameneijevu sudbinu. Obavještajne procjene već dugo opisuju Sjevernu Koreju kao zemlju s jednim od najsofisticiranijih sustava zaštite vođe na svijetu. Kimovi tjelohranitelji često nose balističke aktovke koje se mogu pretvoriti u štitove, a njegovo kretanje obavijeno je tajnom, uz korištenje lažnih pratnji i višeslojnih sigurnosnih prstenova. Vjeruje se da duboko ispod Pjongjanga i u planinama postoje opsežni podzemni objekti za zaštitu vodstva.

Kim danas ima mnogo više razloga za samopouzdanje nego njegov otac 2003. Vjeruje se da Sjeverna Koreja posjeduje desetke nuklearnih bojevih glava i sustave za njihovu isporuku koji mogu dosegnuti američki kontinent. Za razliku od Irana ili Venezuele, Pjongjang ima operativno nuklearno oružje, što iz temelja mijenja stratešku računicu. O’Carroll ističe da sposobnost postavljanja nuklearnih bojevih glava na projektile mijenja procjenu rizika za svakog protivnika, no upozorava da odvraćanje ne jamči potpunu sigurnost.

Lekcija iz Hanoja

Događaji u Iranu mogli bi Kima podsjetiti na neugodno iskustvo iz Hanoja u veljači 2019. godine. Na svoj drugi summit s Trumpom stigao je uvjeren da je dogovor nadohvat ruke, no Trump je naglo napustio sastanak, ostavivši Kima bez rezultata. Taj neuspjeh pokazao je da diplomacija ne uklanja rizik od sukoba.

Prema izvješću The New York Timesa, otprilike u isto vrijeme američki Navy SEAL-ovi navodno su izveli tajnu misiju postavljanja uređaja za prisluškivanje u Sjevernoj Koreji. Ako je to točno, to naglašava surovu stvarnost, diplomacija ne zaustavlja obavještajne operacije. Čini se da je Iran iskusio sličan obrazac. Pregovori su trajali dok se vojno-obavještajni pritisak pojačavao, a kada su propali, uslijedio je iznenadan i smrtonosan napad.

Ograničena pomoć saveznika

Nakon Hanoja Kim se okrenuo Moskvi te se dvaput sastao s Vladimirom Putinom, jačajući "strateško partnerstvo". Pjongjang je Rusiji isporučio topničke granate i rakete, a zauzvrat dobio hranu, gorivo i potencijalno osjetljivu vojnu tehnologiju. No granice takvih saveza postale su očite u iranskoj krizi. Unatoč strateškim sporazumima Teherana s Moskvom i Pekingom, nijedna od tih sila nije vojno intervenirala.

Ta bi spoznaja mogla potaknuti Kima da ponovno razmotri razgovore s Trumpom, čiji je odnos uvijek bio neuobičajeno osoban. Trump je Kima nazivao "mojim prijateljem", hvalio se "prekrasnim pismima" i slavno izjavio "Zaljubili smo se." Međutim, u Trumpovu posljednjem govoru o stanju nacije Sjeverna Koreja nije spomenuta, što za Kima može predstavljati novu vrstu neizvjesnosti.

Krajem veljače Kim je ostavio uzak prostor za dijalog, uvjetujući ga američkim prihvaćanjem nuklearnog statusa Sjeverne Koreje. Poručio je da nema razloga da se dvije zemlje ne slažu ako SAD napusti svoju "neprijateljsku politiku". Bijela kuća je nakon toga potvrdila otvorenost za dijalog bez preduvjeta. Nitko ne zna hoće li se razgovori nastaviti, no nakon nedavnih događaja Kim se mora pitati što je rizičnije, nazvati Trumpa ili šutjeti.