Nedim Sladić otkrio kakva nas zima očekuje

Za pouzdane procjene nadolazeće zime na Balkanu i u Europi još je prerano, upozorio je bosanskohercegovački meteorolog Nedim Sladić u objavi na Facebooku. Iako postoje prvi pokazatelji mogućeg razvoja vremenskih prilika, naglašava da treba pričekati dodatne proračune sezonskih modela i oprezno pristupati usporedbama s ranijim zimama.

„Za razliku od ljetnih prognoza, kod kojih se određeni obrasci atmosferske cirkulacije mogu prepoznati i nekoliko tjedana unaprijed, o zimi trenutačno još ne možemo govoriti s velikom pouzdanošću. Prve naznake postoje, ali za jasniju sliku trebat će nam još vremena i novih proračuna sezonskih modela, uz velik oprez prilikom korištenja prošlih analogija. I tada ćemo govoriti o vjerojatnijim scenarijima, a ne o pouzdanoj prognozi vremena za pojedinačne dane“, naveo je Sladić.

U osvrtu je posebno objasnio ulogu El Niña, prirodnog klimatskog fenomena koji nastaje međudjelovanjem oceana i atmosfere u tropskom istočnom i središnjem Pacifiku.

Njegov razvoj, pojašnjava, prati se promjenama temperature površine mora, atmosferskog tlaka, pasata i drugih pokazatelja. Među njima je indeks južne oscilacije, poznat kao SOI, koji prikazuje razliku atmosferskog tlaka između Tahitija i Darwina. Njegove negativne vrijednosti uglavnom se povezuju s fazom El Niña, ali same po sebi nisu dovoljne za procjenu snage tog fenomena.

Oznaka „super“ upotrebljava se za osobito snažne epizode El Niña. Najčešće se povezuje s odstupanjima temperature površine mora većima od približno dva Celzijeva stupnja u središnjem i istočnom ekvatorijalnom Pacifiku. Sladić pritom napominje da klasifikacija ovisi o području i indeksu koji se promatraju, a uobičajeno je riječ o regiji Niño 3.4.

Kao primjere ranijih snažnih epizoda izdvojio je zime 1982./1983., 1997./1998. i 2015./2016. godine. Međutim, upozorava da se svaki El Niño razvija drukčije te da ni njegove posljedice nisu uvijek iste.

Snažne epizode vrhunac često dosegnu tijekom kasne jeseni ili zime na sjevernoj hemisferi, no njihov razvoj i trajanje mogu se razlikovati. Utjecaj na klimatski sustav može se nastaviti i nakon što temperaturna odstupanja na površini mora počnu slabjeti.

„Drugim riječima, odgovor nije trenutačan, nego dolazi sa zakašnjenjem“, objasnio je Sladić.

El Niño mijenja raspodjelu topline u tropskom Pacifiku te razmjenu energije između oceana i atmosfere. Promjene oceanske cirkulacije i termokline utječu na mjesta na kojima se toplina pohranjuje, ali i na područja na kojima lakše dolazi prema površini i razmjenjuje se s atmosferom.

Zbog toga se posljedice ne moraju pojaviti u trenutku kada fenomen dosegne vrhunac. Prosječna globalna temperatura može reagirati naknadno, a snažan El Niño može pridonijeti njezinu rastu tijekom sljedećih mjeseci.

Ipak, odstupanje temperature mora od nekoliko stupnjeva u jednom dijelu Pacifika ne znači da će globalna temperatura automatski porasti za jednaku ili unaprijed određenu vrijednost. Na konačan učinak utječu i drugi procesi u klimatskom sustavu, uključujući njegovu ukupnu energetsku neravnotežu.

Sve to, prema Sladićevim riječima, o zimi na Balkanu i u Europi govori znatno manje nego što bi se moglo zaključiti iz brojnih medijskih naslova.

Najizravniji utjecaj El Niña osjeća se u tropskom Pacifiku i područjima čija je klimatska promjenjivost snažno povezana s tom regijom. Posljedice se mogu proširiti na dijelove Sjeverne i Južne Amerike, Karibe, jugoistočnu Aziju i Australiju, ali ovise o godišnjem dobu i drugim klimatskim čimbenicima.

Pojedine epizode, primjerice, povezane su s većim rizikom od suše u dijelovima Amazone te promjenama oborina u Južnoj Americi, poput kišovitijeg vremena na jugoistoku Brazila.

Sladić navodi i smanjenje produktivnosti ribarstva uz peruansku obalu, povezano s promjenama temperature mora, uzlaznog strujanja i dostupnosti hranjivih tvari, pri čemu posebno spominje smanjene koncentracije otopljenog kisika. Naglašava da takve regionalne posljedice nisu jednake tijekom svake epizode.

„Europa je, opet, druga priča“, poručio je.

Vrijeme na europskom prostoru oblikuje složeno međudjelovanje sjevernog Atlantika, atmosferske cirkulacije i drugih čimbenika. El Niño može imati posredan utjecaj na europsku zimu, no njegov je signal slabiji, promjenjiviji i teže ga je izdvojiti nego u tropskom Pacifiku i dijelovima Amerike.

Upravo zato stanje Atlantika tijekom jeseni i zime ima veliku važnost. Meteorolozi prate raspored atmosferskog tlaka, razvoj i putanje ciklona, položaj mlazne struje, sjevernoatlantsku oscilaciju, odnosno NAO, te moguće utjecaje stratosferskog polarnog vrtloga.

U procjene ulaze i drugi oceanski i atmosferski čimbenici, uključujući stanje tropskog Atlantika i Indijskog oceana. Sladić takvu složenost uspoređuje s „jednadžbom s više nepoznanica“.

Nijedan od tih pokazatelja zasebno ne određuje kakva će biti zima. Važni su njihovi međusobni odnosi i način na koji se uklapaju u širu sliku atmosferske cirkulacije. Mogu upućivati na određene statističke povezanosti, ali ne pružaju pouzdan obrazac za prognoziranje nadolazeće zime.

U dijelu istraživanja primijećena je sklonost blažem početku zime u europskim zemljama, nakon čega se mogu razviti drukčiji obrasci cirkulacije, uz slabljenje atlantskog utjecaja. Međutim, rezultati ovise o promatranom razdoblju, snazi i prostornoj raspodjeli El Niña te stanju drugih klimatskih čimbenika.

„Korelacija ne znači da će se isti obrazac ponoviti. Još manje nam omogućuje da na temelju jednog klimatskog fenomena unaprijed odredimo količinu snijega, broj hladnih dana ili vjerojatnost prodora hladnog zraka nad Balkanom“, upozorio je Sladić.

Dodatnu poteškoću predstavlja činjenica da je današnji klimatski sustav topliji nego u vrijeme ranijih velikih epizoda El Niña. Ukupna energetska neravnoteža Zemlje, raspodjela topline u oceanima i osnovno klimatsko stanje razlikuju se od onih iz 1982./1983. ili 1997./1998. godine. Prema Sladićevim navodima, energetska neravnoteža tada je bila manja za 0,5 do jednog vata po četvornom metru.

Zato usporedbe s prošlošću treba koristiti oprezno, bez očekivanja da će se povijesni vremenski obrasci ponoviti na jednak način.

Kako bi približio razliku u pouzdanosti procjena, Sladić je posegnuo za usporedbom s područjima koja poznajemo bolje ili slabije. Ondje gdje smo stalno izloženi informacijama i spoznajama lakše povezujemo uzroke i posljedice. Tako opisuje vezu Pacifika s vremenskim prilikama u ranije spomenutim dijelovima svijeta.

Kada se, pak, kreće od manje spoznaja i tek pokušava izgraditi šira slika, povezanost je slabija. Upravo je to, objašnjava, slučaj s Europom.

Za konkretnije procjene zime, zaključuje Sladić, potrebno je još pričekati.

„Prije prve dekade studenoga teško je očekivati da ćemo moći reći nešto konkretnije o zimi i ja se samim time o zimi još neko vrijeme neću oglašavati. Sama godina po sebi je specifična, a trenutačna faza El Niña je presedan u kojem imamo niz čimbenika koji će modificirati, a time i usmjeravati konačni ishod. A presedani obično postavljaju neka druga, nepisana, ali možda i neviđena pravila“, istaknuo je Sladić.