Najveći rat u Europi nakon 1945.: Što je donijela ruska invazija na Ukrajinu

Ruski napad na Ukrajinu 2022. godine bio je početak najvećeg rata u Europi nakon 1945. godine.

U zoru 24. veljače ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je početak „specijalne vojne operacije“ u Ukrajini. U svom obraćanju rat je opravdao tvrdnjama o „demilitarizaciji i denacifikaciji“ Ukrajine, zaštiti stanovništva Donbasa te navodnoj prijetnji širenja NATO-a na ruske granice, prenosi Hina.

U prvim satima lansirani su projektili na vojne ciljeve, zapovjedne centre i infrastrukturu diljem zemlje. Ruske snage krenule su iz Bjelorusije prema Kijevu, iz Rusije prema Harkivu i Donbasu te s Krima prema jugu. Plan je bio brz slom Ukrajine i politička promjena u Kijevu.

To se nije dogodilo.

Ukrajinski otpor

Predsjednik Volodimir Zelenskij ostao je u glavnom gradu, a bitka za Kijev postala je prva velika prekretnica u ratu. Borbe oko aerodroma Hostomelj, zaustavljena ruska kolona sjeverno od grada i snažan otpor ukrajinskih snaga srušili su plan o brzom zauzimanju prijestolnice, iako su ruski propagandisti najavljivali da će sve trajati tri dana.

Već krajem ožujka ruske snage povlače se sa sjevera Ukrajine.

Na početak ruske invazije Europska unija reagirala je jedinstveno i brzo, uvodeći opsežne pakete sankcija protiv Rusije, uključujući zamrzavanje imovine, isključenje dijela banaka iz sustava SWIFT i ograničenja izvoza tehnologije. EU je istodobno pokrenula financijsku i vojnu pomoć Ukrajini te prvi put aktivirala instrumente za zajedničku nabavu i isporuku oružja.

Tadašnji američki predsjednik Joe Biden osudio je invaziju kao ničim izazvanu agresiju i najavio snažne ekonomske sankcije, koordinirane sa saveznicima. Administracija u Washingtonu ubrzo je odobrila velike pakete vojne i financijske pomoći Kijevu, naglašavajući da SAD neće izravno ulaziti u rat, ali će podupirati obranu Ukrajine. 

Već u prvim tjednima rata započeli su pregovori između ruskih i ukrajinskih predstavnika u Bjelorusiji i Turskoj, razmatrajući neutralnost Ukrajine, sigurnosna jamstva i status okupiranih teritorija.

Ruski zločini i opsada Mariupolja

Nakon povlačenja ruskih trupa iz okolice Kijeva, u Buči i drugim mjestima otkrivene su masovne grobnice i tijela civila na ulicama. Fotografije i svjedočanstva o pogubljenjima, mučenjima i prisilnim nestancima izazvali su šok u svijetu.

Ukrajina i brojne zapadne države događaje nazivaju ratnim zločinima i masakrom nad civilima, dok Moskva optužbe odbacuje. Buča postaje simbol brutalnosti rata i dodatno učvršćuje međunarodnu potporu Ukrajini.

Ukrajinske vlasti otkrile su da su tisuće djece s okupiranih teritorija prebačene u Rusiju ili na područja pod ruskom kontrolom, često bez pristanka roditelja, uz promjenu identiteta i ubrzane postupke posvajanja. To je postalo jedno od najosjetljivijih pitanja rata i predmet međunarodnih istraga.

Opsada Mariupolja u prvoj je godini postala jedna od najvažnijih bitaka rata. Grad je imao presudnu stratešku vrijednost jer je omogućio Rusiji uspostavu kopnenog koridora između Donbasa i anektiranog Krima.

Njegov pad u svibnju 2022. učvrstio je rusku kontrolu nad južnim pravcem. Humanitarne posljedice bile su katastrofalne; grad je sustavno razaran, infrastruktura uništena, a civilne žrtve broje se u tisućama. Bombardiranje kazališta u kojem su se skrivali civili i opsada čeličane Azovstalj postali su simboli otpora i razaranja.

Iscrpljujuć sukob

Već u prvim danima rata ruske snage zauzele su područje oko nuklearne elektrane u Černobilu, što je izazvalo globalnu zabrinutost. Još ozbiljnija situacija razvijala se oko nuklearne elektrane Zaporižje, najveće u Europi. Postrojenje je više puta ostalo bez vanjskog napajanja i nalazi se u blizini borbenih djelovanja, što povećavalo rizik od nuklearne nesreće.

Kako je rat odmicao, prerastao je u iscrpljujući sukob u kojem logistika, industrijski kapaciteti i tehnološka prilagodba postaju presudni.

Sve veću ulogu dobivaju bespilotne letjelice, od komercijalnih dronova prilagođenih za bojište do sofisticiranih sustava dugog dometa.

Dronovi služe za izviđanje, navođenje topništva i precizne napade na skladišta, aerodrome i energetsku infrastrukturu, a postaju jedno od najvažnijih i najraširenijih oružja rata.

Rat dobiva novu, asimetričnu dimenziju u kojoj relativno jeftine tehnologije mogu nanositi strateški značajne udare.

U jesen 2022. i tijekom 2023. Rusija intenzivira raketne i napade dronovima na ukrajinsku energetsku mrežu, nastojeći slomiti moral stanovništva i oslabiti obrambene kapacitete. Istodobno se na bojištu vodi rat iscrpljivanja - spori, krvavi napadi na utvrđene položaje u Donbasu, uz velike gubitke na obje strane.

Nakon udara na Dnipro u studenom 2024., Putin je u televizijskom obraćanju rekao da je Rusija lansirala novu konvencionalnu raketu srednjeg dometa pod  nazivom Orešnik, što na ruskom znači lješnjak.

Kazao je kako je oružje putovalo brzinom deset maha ili 2,5-3 kilometra u sekundi, dodajući da "trenutačno nema načina za suprotstavljanje ovom oružju“.  

Prigožinov ustanak

Unutar Rusije dolazilo je do dramatičnih događaja. U lipnju 2023. privatna vojna kompanija Wagner, pod vodstvom Jevgenija Prigožina, pokrenula je pobunu protiv ruskog vojnog vrha, optužujući ministarstvo obrane za nesposobnost i izdaju.

Wagnerove snage zauzimaju vojne objekte u Rostovu na Donu i kreću prema Moskvi, no pobuna je brzo zaustavljena nakon dogovora. Nekoliko mjeseci kasnije Prigožin pogiba u padu zrakoplova u Rusiji, što mnogi promatrači tumače kao simboličan kraj otvorenog izazova Kremlju.

Krim, koji je Rusija anektirala 2014., postupno prestaje biti sigurna pozadina. Ukrajina napada vojne aerodrome, skladišta i pomorske ciljeve, uključujući eksploziju na Kerčkom mostu, koji povezuje Rusiju s Krimom.

Rat se prelijeva i na ruski teritorij; Belgorodska, Kurska i Brjanska oblast izložene su granatiranju i prekograničnim operacijama.

Pojedine ukrajinske ili proukrajinske formacije nakratko zauzimaju pogranična sela, dok dronovi pogađaju vojne ciljeve duboko unutar Rusije, uključujući aerodrome, skladišta goriva i objekte u blizini Moskve.

Broj žrtava

Procjene žrtava znatno se razlikuju, no govori se o stotinama tisuća poginulih i ranjenih s obje strane.

Ruski gubici smatraju se vrlo visokima, osobito nakon dugotrajnih borbi u Donbasu i mobilizacije rezervista, dok su ukrajinske snage pretrpjele goleme gubitke u iscrpljujućim bitkama poput Bahmuta i Avdijivke.

Civilne žrtve broje se u desecima tisuća, a više od deset milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Razaranja infrastrukture, energetskih postrojenja i stambenih četvrti mijenjaju demografsku i gospodarsku sliku zemlje.

Rusko gospodarstvo prolazi kroz prilagodbu; rublja doživljava nagle oscilacije, zapadne kompanije napuštaju tržište, a država povećava vojnu potrošnju.

Iako visoke cijene energenata u početnoj fazi ublažavaju udar, dugoročno se bilježi tehnološka izolacija i rast ovisnosti o tržištima poput Kine i Indije. Rat potiče militarizaciju gospodarstva i preusmjeravanje resursa prema obrambenom sektoru.

Trajne posljedice

Američki predsjednik Donald Trump tijekom predizborne kampanje je tvrdio kako će rat zaustaviti „u 24 sata“ kada preuzme dužnost. Tvrdio je da bi osobnim pregovorima s Putinom i Zelenskim brzo postigao dogovor, održao je niz sastanaka s obojicom, ali pomaka u pregovorima nema. 

Rat koji je započeo kao pokušaj brze invazije prerastao je u dugotrajan sukob iscrpljivanja, rat u kojem ni jedna strana ne ostvaruje brzi proboj, već nastoji iscrpiti protivnika ljudstvom, streljivom, energijom i političkom voljom.

Fronta se pomiče sporo, ali političke, demografske i ekonomske posljedice već su duboke. Europa je sigurnosno transformirana, Rusija dugoročno konfrontirana sa Zapadom, a Ukrajina, unatoč razaranjima, nastavlja borbu za teritorijalni integritet.

Konačni ishod ostaje nepredvidljiv, ali posljedice, ne samo na Ukrajinu nego i na globalne odnosu, trajne su.