Meksički grad Culiacán postao ratna zona: Kartel protiv kartela, civili u klopci

Meksički predsjednik pohvalio je specijalne snage za hvatanje najtraženijeg čovjeka u zemlji, narkobosa Nemesija Oseguere Cervantesa, poznatijeg kao "El Mencho", koji je umro u pritvoru u nedjelju, nedugo nakon uhićenja tijekom krvavog oružanog sukoba u Jaliscu.

No, u Culiacánu, žarištu djelovanja drugog meksičkog kartela u sjevernoj državi Sinaloa, uklanjanje moćnog vođe može izazvati još veće nasilje dok se zaraćene frakcije bore za kontrolu. Upravo je to vakuum moći koji je nastao nakon što je vođa kartela Sinaloa, Ismael "El Mayo" Zambada, završio u američkom zatvoru, a koji je pokrenuo kaos diljem te savezne države, piše BBC.

"Strah je posvuda i stalan je", govori 53-godišnji bolničar Héctor Torres sa suvozačkog sjedala vozila hitne pomoći u Culiacánu. Upravo se vraća s intervencije u garaži u centru grada. Vlasnik leži mrtav u svom uredu, a krv se širi po bijelim pločicama. Dok su Héctor i njegov 28-godišnji kolega Julio César Vega ulazili, utrčala je žena jecajući. Bila je to supruga ubijenog, no pomoći nije bilo. Héctor je provjerio vitalne znakove i prekrio tijelo, prenosi Index.

Kartel u ratu sam sa sobom

Posljednjih godinu i pol dana kartel Sinaloa, jedna od najvećih i najozloglašenijih narko-bandi na svijetu, u ratu je sam sa sobom. Do raskola je došlo nakon što je sin jednog od vođa izdao drugog. Héctor kaže da nasilje u Culiacánu nikada nije bilo ovako loše niti je trajalo ovako dugo. Prošle godine broj njihovih intervencija porastao je za više od 70 posto.

Tijekom tjedna koji je novinar BBC-ja proveo s Héctorom i Juliom, gotovo svaka intervencija završila je jednako, mrtvim tijelom u zgradi ili uz cestu i ožalošćenim članovima obitelji koji traže odgovore. Malo tko preživi napade kartela, a sigurno nije nigdje. Napadaju se škole, bolnice, pa čak i sprovodi.

"Kartel Sinaloa bio je poput obitelji. Svi su bili ujedinjeni. Bili su prijatelji, jeli su za istim stolom", objašnjava Héctor. "Bili su kao braća, roditelji, ujaci, sestre, a odjednom su se počeli boriti i našli se u smrtonosnom sukobu." Taj obiteljski posao prerastao je u poduzeće vrijedno milijarde dolara koje proizvodi smrtonosnu drogu fentanil i preplavljuje američke ulice opioidima koji su odnijeli desetke tisuća života.

Američki predsjednik Donald Trump proglasio je kartel terorističkom organizacijom, a fentanil oružjem za masovno uništenje, prijeteći Meksiku vojnom akcijom ako ne stave trgovinu pod kontrolu.

U unakrsnoj vatri

I Héctor i Julio nose pancirke teške 14 kilograma. Julio kaže da su ključne. "Nikad ne znamo jesu li napadači još uvijek na mjestu događaja ili su obavili posao i nestali. Zato uvijek riskiramo da nas uhvate u unakrsnoj vatri." Dok se vraćaju u bazu, sunce zalazi, a grad, koji je nekoć noću bio živ, uskoro će opustjeti.

Meksička vlada poslala je tisuće vojnika u Sinalou i postavila kontrolne točke na većini cesta. Ispostavilo se da su prilikom ubojstva vlasnika garaže iz iste zgrade oteta tri muškarca. Teško naoružani vojnici i marinci sada provjeravaju automobile tražeći bilo kakav trag.

U Culiacánu otmica može biti gora sudbina od smrti. Ranije ovog tjedna tijelo je bačeno na pločnik ispred velikog trgovačkog centra. Bilo je jasno da je žrtva mučena, tijelo je bilo netaknuto, ali lubanja oderana, a oči uklonjene. Pored leša ostavljena je poruka ispisana velikim slovima, upućena suparničkoj frakciji.

Mrtvog čovjeka optuživala je za izdaju i završavala upozorenjem: "Dolazimo po ostale." Culiacán je inače prosperitetan grad, pun trgovačkih centara i luksuznih salona automobila. Sutradan je tijelo još jedne žrtve, unakaženo na isti način, ostavljeno uz glavnu cestu.

"Ubojstva se nisu smanjila"

Na svakom novom mjestu zločina je i Ernesto Martínez, koji o nasilju ovdje izvještava već 27 godina. U četvrti San Rafael ubijen je 16-godišnji dječak. Noge Emmanuela Alexandera još su bile zapetljane u okviru bicikla dok je policija označavala više od deset čahura oko njegova tijela.

Martínez objašnjava da je "nekad bilo više policije, više vojske, više sigurnosti". "Na svakom uglu bila je kontrolna točka, a ubojstva su se ipak nastavljala, nisu se smanjila, ostala su na prosjeku od pet do šest dnevno. I taj se trend nastavlja."

Rješenje kartela: Pustite nas da se poubijamo

Što bi moglo zaustaviti nasilje? Na sastanku s jednom od frakcija kartela Sinaloa, odgovor je bio jednostavan. Vlada bi se trebala maknuti s puta i pustiti ih da se međusobno poubijaju, bez obzira na opasnost za civile, dok ne ostane samo jedna frakcija.

Na sastanak su stigli naoružani i maskirani. Na pitanje osjeća li krivnju, "Marco" (ime je izmišljeno) kaže: "Da, iskreno da, jer mnogo puta stradaju nevini. Umiru djeca. Puno je nevinih žrtava." Njegov kolega "Miguel" (također izmišljeno ime) bio je nemilosrdniji: "Još će puno ljudi umrijeti jer se kartel i dalje bori, a situacija je sve gora. Rat će se nastaviti. Ništa se neće smiriti dok ne ostane samo jedna frakcija."

Majke u potrazi za svojom djecom

Nasilje ne povećava samo broj mrtvih, već i nestalih. Sin Reynalde Pulido, Javier Ernesto, nestao je u prosincu 2020. Ona ga još uvijek traži, kao i mnoge druge, vodeći grupu "Majke koje uzvraćaju udarac". Jednog prohladnog jutra, Reynalda i desetak drugih majki, većinom u bijelim majicama sa slikama svojih najmilijih, krenule su u potragu.

Uz vojnu pratnju, lijepile su plakate nestalih po stupovima. Zatim su na obližnjem polju metalnim šipkama, pijucima i lopatama tražile bilo kakav znak improviziranog groba. Dok zabadaju šipke u zemlju, njuše tlo, tražeći prepoznatljiv miris ljudskih ostataka.

"Snagu mi daje spoznaja da ih nitko drugi neće tražiti", rekla je Reynalda. "A majka će uvijek tražiti svoje dijete, pa makar morala ići na kraj svijeta." Nakon sati potrage na podnevnom suncu, nisu pronašle ništa osim životinjskih kostiju.

Na pitanje misli li da će ikada pronaći sina, kroz suze odgovara: "To se i sama često pitam. Ali ja sam svog sina već pronašla u 250 tijela koja sam locirala i u tridesetak ljudi koje sam pronašla žive. I oni su moja djeca. U svakom od njih je djelić moga sina."

U tvornici fentanila

Glavni uzrok bijede Culiacána je trgovina fentanilom. U podrumu u vlasništvu kartela, "Román" (izmišljeno ime), koji proizvodi drogu, pokazuje svoju najnoviju pošiljku, više od pola tuceta paketa bijelog praha namijenjenog SAD-u. Svaki paket teži kilogram i vrijedi 20.000 dolara, no u New Yorku, kaže, može dosegnuti i do 29.000 dolara.

Ne osjeća nikakvu odgovornost ni sram. Kaže da će fentanil nastaviti teći, bez obzira na sve. "Iako nas predsjednik Donald Trump naziva teroristima, samo bih ga podsjetio da sve dok ima kupaca, mi ćemo se ovim baviti. Nitko ih ne tjera da to konzumiraju."

Odgovor vlasti

Meksička vlada tvrdi da napreduje u borbi protiv trgovine drogom i da je smanjila opskrbu SAD-a fentanilom za 50%. U Mexico Cityju. Predsjednica Claudia Sheinbaum okrivila je za porast nasilja u Sinaloi unutarnju borbu za moć unutar kartela i naglasila da njezina vlada "pokušava izbjeći štetu za civile".

Prvi preživjeli od studenog

Na kraju, ponovno poziv za Héctora i Julija. Pucnjava u centru grada. Prolaze kroz policijsku traku i pronalaze muškarca na pločniku kako krvari od prostrijelne rane u prsima. Još diše. Dok mu Héctor pruža pomoć, Julio žuri do drugog muškarca iza ugla, koji je u kritičnom stanju.

Obje žrtve, ispostavilo se da su slučajni prolaznici, hitno su prevezene u bolnicu. Vojnici su okružili bolnicu u slučaju novog napada. Kasnije stiže vijest da su muškarci preživjeli. Héctor i Julio skidaju krvave rukavice i dijele cigaretu. "Ovo su prvi koje smo našli žive od studenog", kaže Héctor.