Max Primorac za američki časopis napisao kolumnu o stanju u BiH

U kolumni objavljenoj 27. svibnja 2025. u uglednom američkom časopisu The National Interest, Trumpu blizak diplomat hercegovačkog porijekla Max Primorac iznosi snažnu kritiku tridesetljetne međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini. Pišući pod naslovom „Nation-Building in Bosnia and Herzegovina: 30 Years of Failure“, Primorac tvrdi kako su pokušaji izgradnje nacije pod patronatom stranih institucija – osobito Ureda visokog predstavnika (OHR) – rezultirali neuspjehom, institucionalnom paralizom i produbljenim etničkim podjelama. U nastavku donosimo cjelovit prijevod kolumne.

Izgradnja nacije u Bosni i Hercegovini: 30 godina neuspjeha

Tri desetljeća međunarodnog intervencionizma nisu uspjela usmjeriti Bosnu i Hercegovinu prema međuvjerskoj harmoniji i demokraciji.

Počela su obilježavanja tridesete obljetnice kraja rata u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.), u kojem je poginulo 100.000 ljudi. No, malo je razloga za slavlje u onome što se pretvorilo u višemilijardni neuspjeli projekt izgradnje države u srcu Europe.

Bošnjaci, katolici Hrvati i pravoslavni Srbi u BiH danas su jednako podijeljeni kao i 1995. godine. Srpska većina i dalje teži odcjepljenju i priključenju Srbiji. Prije rata, mješoviti brakovi činili su 13 posto svih brakova. Danas je taj udio pao na samo 4 posto. Pokušaji stranaca da nametnu bosanski građanski identitet umjesto stoljećima njegovanih etnoreligijskih pripadnosti – potpuno su podbacili.

Početkom svibnja, Ured visokog predstavnika (OHR) na čijem je čelu bivši njemački ministar poljoprivrede, izvijestio je Vijeće sigurnosti UN-a da situacija u BiH "bez sumnje predstavlja izvanrednu krizu od potpisivanja Daytonskog sporazuma".

No suština krize leži upravo u međunarodnoj arhitekturi uspostavljenoj nakon mira, koja je grupi zapadnih diplomata dala zadnju riječ u svim odlukama u zemlji. Ljubomorno čuvajući svoju moć, Bosna i Hercegovina nema nikakav suverenitet.

Uzastopni visoki predstavnici donijeli su više od 900 odluka – od izbora državnih simbola, preko ekonomske politike, do reformi pravosuđa i ustava. Mnogi su izabrani dužnosnici, uključujući predsjednike, smijenjeni dekretom visokog predstavnika.

Tri od devet mjesta u Ustavnom sudu BiH rezervirana su za strane suce (trenutno iz Albanije, Njemačke i Švicarske) koji često presuđuju u korist centralizacije moći u Sarajevu, gdje većinu institucija kontrolira bošnjačka politička elita.

Međunarodni pokušaji da se "centralizira BiH na način koji nije izričito predviđen mirovnim sporazumom" na štetu srpske autonomije nisu politički održivi – a takva praksa otvorila je vrata Moskvi da trajno destabilizira regiju.

U drugom entitetu, gdje muslimani brojčano nadmašuju katoličke Hrvate tri prema jedan, Bošnjaci glasuju za hrvatske kandidate i manjinske predstavnike, čime se obespravljuje prozapadni politički blok. Vodeći hrvatski političar bio je čak suočen s prijetnjama američkih sankcija jer se usprotivio plinovodu kojim bi upravljala državna tvrtka pod bošnjačkom kontrolom, a koji bi prolazio kroz hrvatska područja.

U konačnici, u BiH ne postoji politički ni građanski prostor u kojem bi narod mogao sam upravljati. Nije ni čudo da su međuetnički odnosi na najnižoj točki.

Ono što je izvorno trebalo biti "privremena međunarodna institucija" koja pomaže zemlji da evoluira u "mirnu i održivu demokraciju", pretvorilo se u moderni europski Raj (kao britanski Raj u Indiji), bez mehanizama kontrole i odgovornosti – ni lokalne ni međunarodne. Barem je britanski Raj Indiji ostavio snažne pravne i demokratske institucije. Ovaj Raj stvorio je mrežu bogato financiranih nevladinih organizacija koje zastupaju interese međunarodne zajednice, a ne zemlje same.

Svaka nova međunarodna intervencija pogoršava etničke odnose i usporava razvoj demokratskih institucija. Političke strane više ne traže rješenja dijalogom među sobom, već od stranih birokrata – jer suverenitet ne pripada njihovim izabranim vođama.

U nedavnom govoru u Saudijskoj Arabiji, predsjednik Trump usporedio je prosperitet zaljevskih država s "tzv. graditeljima nacija koji su uništili više država nego što su ih izgradili". Bosna i Hercegovina je jedna od tih uništenih država.

Predsjednik ima povijesnu priliku da prekine ovu farsu. Iako su europski diplomati "lice" postdaytonskog poretka, nijedna njihova akcija ne događa se bez izričitog odobrenja vlade SAD-a.

I to s razlogom. Moć OHR-a ne proizlazi iz Daytona, već iz konzorcija 55 država i organizacija stvorenog naknadno, koji mu daje ovlasti da donosi obvezujuće odluke prema vlastitom nahođenju. Drugim riječima, taj poredak nema čvrstu pravnu osnovu – izgrađen je na pravnom "kartušu".

Predsjednik Trump mogao bi BiH dati novu šansu – jednostavno tako da odbije obnoviti ovlasti OHR-u i dopusti da on, kao i troje stranih sudaca Ustavnog suda, te mreža nevladinih organizacija i ostatak ove epizode izgradnje nacije – padnu u zaborav.

Jednostavan federalni sustav utemeljen na tri konstitutivna naroda, koji vraća suverenitet njima samima, jedini je put prema smanjenju međuetničkih tenzija – kao što je slučaj u Švicarskoj i Belgiji – a ne strani protektorat.

Trideset godina međunarodnog intervencionizma nije pomoglo zemlji da postane „mirna i održiva demokracija“. Možda bi trebali dopustiti narodu Bosne i Hercegovine da sam pokuša.