Iranski ministar otkrio kako je ubijen ajatolah Hamenei

Iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči u intervjuu za libanski Al-Mayadeen govorio je o ratu u Libanonu, odnosima Irana sa zemljama Zaljeva, vojnoj spremnosti Teherana i promjenama u regionalnoj sigurnosnoj arhitekturi.

Aragči je pritom iznio tvrdnju da se u trenutku napada nalazio u kompleksu ureda iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Sajeda Alija Hameneija. Prema njegovim riječima, napad je doveo do Hameneijeve pogibije.

Kako je naveo, u Teheran se vratio nakon pregovora u Ženevi, a ujutro na dan napada otišao je u Hameneijev ured kako bi dužnosnike izvijestio o razgovorima i sve većoj mogućnosti eskalacije.

Prema njegovim riječima, zgrada u kojoj se nalazio bila je meta napada. Jedan njezin dio pretrpio je teška oštećenja, dok je prostor u kojem je on boravio ostao neoštećen.

"Bio sam u zgradi njegova ureda u trenutku kada se napad dogodio", rekao je Aragči.

Istaknuo je da mu u tom trenutku prioritet nije bila osobna sigurnost, nego stanje Hameneija, za kojega je vjerovao da se nalazi u svom uredu unatoč visokim sigurnosnim rizicima.

"Moja prva misao i moja prva briga bilo je stanje vrhovnog vođe", rekao je, dodajući kako je Hameneijev karakter takav da ne bi lako napustio ljude ni u kriznim okolnostima.

Prema njegovim riječima, Hamenei je ranije poručio da će ostati uz narod sve dok civili nemaju jednak pristup sigurnim skloništima, naglašavajući zajedničku odgovornost vodstva i stanovništva.

"Ova tuga nikada neće biti zaboravljena. To je rana u našim srcima koja možda nikada neće zacijeliti", rekao je Aragči.

Brza reakcija vlasti

Aragči je naveo da je iranski politički sustav nakon događaja pokazao otpornost, tvrdeći da su institucije brzo reagirale kako bi osigurale kontinuitet vlasti i upravljanja.

Dodao je da je Iran bio pripremljen za moguću eskalaciju i prije pregovora u Ženevi te da su svi sigurnosni pokazatelji upućivali na visok rizik od sukoba.

Prema njegovim riječima, iako je bilo taktičkih iznenađenja, Iran nije bio strateški nespreman, a odgovor na napade pokrenut je u roku od dva sata.

Istaknuo je da je vojni sustav unaprijed strukturiran, s jasnim linijama nasljeđivanja i kriznim planovima koji omogućuju kontinuitet zapovijedanja čak i u slučaju eliminacije pojedinih čelnika.

Aragči je ocijenio da je rat dodatno ojačao iransku vojnu i političku poziciju, kao i spremnost za buduće sukobe, uz tvrdnju da su američke vojne baze u regiji pokazale ograničenu učinkovitost.

Odnosi u Zaljevu

Govoreći o državama Zaljeva, Aragči je rekao da je Iran više puta upozoravao kako bi svaka eskalacija u koju su uključene Sjedinjene Američke Države ili Izrael mogla dovesti do udara na američke vojne ciljeve u regiji.

Naglasio je da Iran ne želi rat, ali da će odgovoriti ako mu bude nametnut te da su takve poruke prenesene kroz više diplomatskih kontakata.

Istaknuo je i da Iran pravi razliku između američkih vojnih instalacija i teritorija zaljevskih država, tvrdeći da Teheran ne cilja suverenitet zemalja domaćina.

Posebno je pohvalio odnose s Omanom, koje je opisao kao prijateljske i stabilne, uz suradnju u upravljanju Hormuškim tjesnacem.

Libanon, Hezbolah i regionalni sukob

Aragči je naglasio da prekid neprijateljstava u Libanonu mora biti dio šireg regionalnog rješenja, a ne izoliran proces.

Prema njegovim riječima, svako primirje mora uključivati povlačenje izraelskih snaga i politički dogovor koji čuva teritorijalni integritet Libanona.

"Okončanje rata u Libanonu znači i okončanje okupacije", rekao je Aragči.

Dodao je da će Iran sudjelovati u obnovi Libanona u skladu sa svojim mogućnostima te da će nastaviti podržavati Hezbolah, uz istodobni angažman s libanonskim institucijama u širem društvenom i političkom okviru.

"Naš odnos s Hezbolahom i naša podrška Hezbolahu ostaju nepokolebljivi", rekao je.