GODINA GOSPODNJA 2025. Što je sve bilo i što će tek biti?

Teško je itko mogao očekivati monumentalni značaj događaja koji su se odvili u protekloj godini. Čim smo ušli uz prve vatromete u novu godinu, jedino smo znali kako nam ususret dolaze velike okrugle obljetnice koje moramo obilježiti.

Malo tko je mislio da će sama 2025. godina biti predmet nekog budućeg obilježavanja, no ipak je tako bilo. Vrijeme će pokazati važnost 2025. godine, no mislim da već sada možemo ustvrditi kako će promjene i previranja što su obilježile ovu godinu imati dalekosežne posljedice. Drugim riječima, ovu godinu ćemo pamtiti kao početak jednog novog razdoblja koje će, kako stvari stoje, biti puno napetije nego ono koje mu je prethodilo.

Kvadratura napetog trokuta ili stanje u BiH

Godina Gospodnja 2025. ostat će u bosanskohercegovačkoj povijesti obilježena konačnom presudom Miloradu Dodiku i krizom koju je ta presuda donijela.

U više navrata govorilo se o svim peripetijama koje su se vezale uz nju, pa ih ne bih volio ovdje ponavljati. Dovoljno je samo zaključiti kako su Dodikove eskapade i performansi do srži uzdrmale temeljne institucije BiH i pokazale njihovu krajnju nemoć i podijeljenost.

Iako se pitanje Dodika nominalno riješilo, on i dalje ima utjecaja u politici SNSD-a, te samim time i u politici Republike Srpske. Da je Dodik imao istinsku volju za moć i za rušenje Bosne i Hercegovine, pitanje je bi li država dočekala novu godinu, barem u ovom obliku. Njegov oportunizam ipak je zakočio taj scenarij, no Dodikovi politički postupci pokazali su nam njegovu realnost. Govoriti o raspadu Bosne i Hercegovine nije više predmet teorija zavjera ili jeftinog političkog spina, nego u izmijenjenim geopolitičkim okolnostima izgledan ishod na kojeg se svi moramo pripremiti.

Izglednost tog scenarija povećana je imenovanjem Slavena Kovačevića za DF-ovog predsjedničkog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva. Izborni zakoni i dalje nisu izmijenjeni te bismo zbog toga, nažalost, mogli svjedočiti pojavi Komšića 2.0. Novog “građanskog asa” prati niz kontroverzi, no kao što je to bio slučaj i s Komšićem, teško da će to utjecati na njegovu legitimnost. Vrlo vjerojatno nas u 2026. godini očekuje ponovno preglasavanje, moguće zahvaljujući dobronamjernim Barryjevim i Petritschevim amandmanima, a to će značiti dodatno bujanje tenzija između Hrvata i Bošnjaka.

Usprkos njihovoj podijeljenosti, bošnjačka politička elita ujedinjena je u svojoj politici konačne unitarizacije države i stvaranja “građanske” BiH u kojoj bi nestali ostali konstitutivni narodi. Iskustvo posljednjih godina pokazalo je kako to neće biti jednostavan zadatak, no ključne poluge moći i dalje su u rukama bošnjačke elite. Ovo je novi veliki ispit za hrvatsku političku elitu, te potencijalno i posljednji ispit koji moraju položiti žele li svoju političku viziju održati relevantnom. Sljedeći izborni ciklus pokazat će pravo stanje situacije, i padne li hrvatska politička elita ispit koji je pred njima, potencijalno bi mogla s njima propasti i konstitutivnost hrvatskog nacionalnog korpusa. Svjedočili smo ove godine znakovitim netrpeljivim ekscesima, od polemike oko izgradnje HNK u Mostaru do sablasnog zatvaranja Adventa u Uskoplju. Makne li se barijera konstitutivnosti, pitanje je što bi desetkovani narod mogao očekivati. U svakom slučaju, čeka nas jedno zanimljivo razdoblje u kojem će se bitne odluke donijeti i bitni događaji odigrati.

Nemir u susjedstvu ili stanje u Hrvatskoj i Srbiji

Susjedne Hrvatska i Srbija ove su godine prolazile kroz svoje društveno-političke krize koje su i dalje aktualne i kojima se ne nazire kraj. Nesretni slučaj propadanja nadstrešnice u Novom Sadu kao sjena opsjeda srpski društveni i politički život. Usprkos trudu i strpljenju, Vučić ne samo da nije uspio obuzdati razjarene mase, nego ih je svojim istupima i postupcima samo još više potaknuo. Naizgled benigni studentski pokret pretvorio se do ljeta 2025. godine u sveopći politički pokret koji je svojom ustrajnošću u potpunosti delegitimizirao Vučića i njegovu vladalačku kliku. Iako i dalje uspijeva zadržati svoju predsjedničku fotelju, pitanje je koliko će to uspijevati te hoće li moći proizvesti pobjedničke rezultate kako je to dosad uspijevao. Vučić je pregrmio najžešće optužbe i prosvjede, no izdržavanje istih srozavalo je njegov ugled. Regija i svijet u Vučiću vide tek sitnog diktatora i oportunista za kojeg je samo pitanje vremena kada će sići s vlasti. Teško je zamisliti što će biti s njim kada se to dogodi, a još će teže biti zamisliti što će biti kada nastane politički vakuum. Pitanje popunjavanja tog vakuuma neće utjecati samo na unutarnji život Srbije, nego i na geopolitički položaj regije, stoga se nadajmo da će to biti neka umjerenija opcija.

Okrenemo li se zapadno, prepoznat ćemo obrasce kulturnih ratova kakve smo promatrali u zapadnoj Europi. Prepoznat ćemo i one žarišne teme koje određuju politiku zemalja poput Francuske i Velike Britanije, odnosno pitanja inflacije i prekomjerne imigracije. Thompsonovi ovogodišnji koncerti dolili su ono presudno ulje na vatru postojećih napetosti i time načeli kulturne ratove između desnice i ljevice. O ovim događajima smo nedavno raspravljali, pa ne bih volio zamarati čitatelja detaljima. Dovoljno je samo ukazati na to kako hrvatsko društvo doživljava polarizaciju slično onoj koju smo pratili u zemljama kolektivnog Zapada tijekom 2020. godine, s tim da uz globalistička previranja u hrvatsku računicu ulaze nerazriješeni ideološki sporovi koji vuku svoje korijene još iz Drugoga svjetskog rata.

I desnica i ljevica u Hrvatskoj odlučile su skinuti rukavice u ovom novom kulturnom ratu i, kako se da iščitati iz trenutačnog društveno-političkog diskursa, sva sredstva su dopuštena u ovom nadmetanju. Ideološki protivnici mogli bi uskoro postati schmittijanski neprijatelji, a prelije li se takvo stanje na politički sustav, to će imati dalekosežne posljedice ne samo za Hrvatsku, nego i za širu regiju. Pred nama se odvijaju borbe za dušu nacije, i u Hrvatskoj i u Srbiji, čiji ishod mogao bi bitno utjecati i na naše prilike ovdje. Stoga to sve valja pažljivo pratiti.

Vrli novi poredak ili stanje u svijetu

Trump je u mnogočemu iznenađenje godine. Iako smo svi očekivali povratak njemu karakterističnog ekscentrizma u američku vanjsku politiku, niz hirovitih i kontradiktornih izjava i poteza nitko nije mogao predvidjeti. Od prisvajanja Grenlanda i Kanade, preko astronomskih carina po cijelome svijetu, do mesijanskih pregovora o Ukrajini i Gazi, Trump je mnogo toga obećao, ali malo što se od toga ispunilo. Doduše, uspio je vratiti dobri stari “fear factor” pri djelovanju SAD-a, koji je ispario u mandatu predsjednika Bidena.

Trump je nepredvidiv geopolitički igrač, no svima je jasno kako upravlja carstvom koje je trenutačno u fazi zalaza. Rusija i Kina nametnule su se kao ravnopravne velesile i potrebna je tek jedna iskra kako bi uspostavile svoju hegemoniju. Najveći indikator promijenjenog stanja je rat u Ukrajini, čiji ishod će najvjerojatnije biti ruska pobjeda. Usprkos hrabrosti ukrajinskih vojnika i upornosti predsjednika Zelenskog, Ukrajina jednostavno ne može izaći na kraj sa svojim ogromnim protivnikom. Izdašne financije i naoružanje, nažalost, pretvorili su Ukrajince u topničko meso, a niz sankcijskih paketa samo je oslabio one zemlje koje su podržavale Ukrajinu. Suludi svjetski moćnici žele nastaviti rat u Ukrajini, ali naravno bez direktnog upliva svojih vojnika, što je razumljivo, no opet zlobno i dvolično. Iako se SAD zdušno zalaže za ukrajinsku stranu u pregovorima, jasno je kako se ova velesila pokušava distancirati od sukoba. Europska unija očajnički pokušava održati sukob živim, dok Vladimir Putin strpljivo čeka trenutak kada će proglasiti pobjedu.

Ova eskapada koja je započela 2022. godine potvrdila je oholost Zapada koji je podcijenio kapacitete i volju Ruske Federacije, kao i njezinih saveznika, pritom slabeći svoje gospodarstvo i vojsku. Konačna žrtva ovoga sukoba je jadna Ukrajina, koja se našla na vjetrometini između velesila koje boli briga za njezinu dobrobit. Poništena je stara iluzija o slobodnom Zapadu i despotskoj Rusiji. Svatko je despot i diktator na svoj način i ponovno se vraća razdoblje velikih imperijalizama, koji su se otvoreno i bez rukavica sukobljavali, svaka tražeći ostvarenje svojih krajnjih interesa.

Drugi veliki igrač ove godine bio je Izrael, koji je kroz nekoliko ključnih promašaja pokazao svoju malignu stranu. Rat u Gazi sve je teže braniti, pogotovo kada se pogleda količina razaranja i ubijanja koja se ondje odvila. Pridodamo li tome bespotrebne raketne udare na Iran i Katar, jasno je kako Izrael nije samo žrtva koja se brani, nego geopolitički igrač koji želi nametnuti svoju moć u ključnoj bliskoistočnoj regiji. Zlokobnost Izraela također se ogleda i u djelovanju lobističke agencije AIPAC, koja je pokazala razmjere izraelskog utjecaja u američkoj politici. Prava narav toga utjecaja izišla je na vidjelo u posljednjih nekoliko mjeseci, točnije od ubojstva Charlieja Kirka. Osim što su se pojavile teorije koje su sugerirale umiješanost izraelskih tajnih službi u atentat, brojni konzervativni komentatori koji su mahom preuzeli upravljanje Kirkovom organizacijom Turning Point US počeli su se opetovano i poslušnički dodvoravati Izraelu. Jedan od kritičara američke politike prema Izraelu, Tucker Carlson, s punim pravom počeo je prozivati te komentatore jer su zanemarivali sve sumnjive postupke izraelske vlade. Carlsonovi komentari započeli su ono što politički komentatori nazivaju “građanskim ratom na američkoj desnici”, odnosno ideološko previranje čiji će ishod bitno oblikovati Trumpov mandat i djelovanje njegova MAGA pokreta. Ostaje nam vidjeti što će se dogoditi, no jasno je kako pred nama kopni svjetski poredak koji je postojao još od 1990. godine. Stvara se novo geopolitičko sazviježđe i teško je predvidjeti njegov konačni oblik.

Nova 2026. godina

Možemo sa sigurnošću reći kako svijet više neće biti kao prije. Stvaraju se nove paradigme, razmjer snaga prebacuje se na druga težišta, a kotač povijesti nemilice napreduje po svojoj putanji. Valja biti svjestan promjena koje se oko nas događaju kako bismo se što bolje pripremili na ono što dolazi. Iako nam ususret vrlo vjerojatno dolaze turbulencije, neka nam ovo bude prilika za refleksiju i promišljanje. Svakako svi na svoj način dočekamo kraj godine pripremajući popis onoga što ćemo uraditi ili popraviti za iduću. To možemo i sada uraditi, samo što sada možemo, pa čak i moramo, uzeti u obzir ono što se oko nas odvija. Možda će nas na prvu preplašiti, no istovremeno će nam olakšati određivanje bitnog od nebitnog. Kao što rekoh, kotač povijesti nemilice nastavlja dalje, zato se ne trebamo i ne smijemo zadržavati na površnostima. Sadašnjost je ono što imamo i u našem malom krugu možemo čuda napraviti. U svjetlu ove sitne, ali divne nade, želim vam sretnu i blagoslovljenu novu 2026. godinu.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.