Sveti Ante u Hercegovini: Zašto se 13. lipnja posebno slavi na Humcu i u hercegovačkim župama

Katolički vjernici danas slave blagdan svetog Ante Padovanskog, jednog od najpoznatijih i najštovanijih svetaca Katoličke Crkve, čije se štovanje posebno snažno ukorijenilo u Hercegovini. U brojnim mjestima ovaj je dan vezan uz misna slavlja, zavjete, hodočašća, obiteljske običaje i okupljanje vjernika koji se svetom Anti mole za zagovor.

Sveti Ante rođen je 1195. godine u Lisabonu kao Fernando Martins de Bulhões, a nakon ulaska u franjevački red postao je poznat kao propovjednik, teolog i čovjek iznimne blizine siromašnima i potrebitima. Umro je 13. lipnja 1231. u Padovi, a već sljedeće godine proglašen je svetim. U narodu je ostao poznat kao svetac kojem se vjernici utječu u različitim životnim potrebama, osobito u traženju izgubljenoga, ali i u molitvama za obitelj, djecu, bolesne, siromašne i one koji se nalaze u životnim teškoćama.

U Hercegovini je štovanje svetog Ante snažno povezano s franjevačkom tradicijom. Franjevci su stoljećima imali važnu ulogu u vjerskom, kulturnom i društvenom životu ovoga prostora, a upravo su oni među pukom širili pobožnost prema sv. Anti. Zato blagdan 13. lipnja u mnogim hercegovačkim krajevima nije samo datum u crkvenom kalendaru, nego i duboko ukorijenjen dio identiteta, obiteljskog sjećanja i pučke pobožnosti.

Posebno mjesto u Hercegovini zauzima Humac kod Ljubuškog, gdje se nalazi Franjevački samostan i župa svetog Ante Padovanskog. Humac je desetljećima jedno od najpoznatijih hercegovačkih svetišta sv. Ante, a uoči blagdana ondje se tradicionalno održava devetnica. Na sam blagdan okupljaju se brojni vjernici iz Hercegovine, drugih dijelova Bosne i Hercegovine, ali i iz susjedne Hrvatske, mnogi od njih kao hodočasnici i zavjetnici.

Za vjernike koji dolaze na Humac, blagdan sv. Ante često je više od sudjelovanja na svetoj misi. Mnogi dolaze pješice, u tišini i molitvi, noseći osobne nakane, zahvale i zavjete. U središtu proslave su euharistijska slavlja, ispovijed, molitva i procesija, a posebnu vrijednost ima osjećaj zajedništva koji se svake godine obnavlja oko ovog sveca.

Osim na Humcu, sveti Ante se časti i u drugim hercegovačkim župama, kapelama i mjestima gdje se njegov blagdan obilježava svetim misama i pučkim okupljanjima. U mnogim obiteljima ime Ante, Anto, Antun, Antonija ili Antonia nosi posebnu simboliku, pa je 13. lipnja i čest imendan. Upravo zbog toga blagdan sv. Ante u Hercegovini ima i snažnu obiteljsku dimenziju.

U pučkoj pobožnosti sveti Ante ostao je blizak običnom čovjeku. Vjernici ga doživljavaju kao sveca kojemu se može pristupiti jednostavno, osobno i s povjerenjem. Njegov lik u Hercegovini povezuje vjeru, tradiciju, zavjet, obitelj i sjećanje na generacije koje su upravo ovom svecu upućivale molitve u teškim i prijelomnim životnim trenucima.

Zato se blagdan sv. Ante u Hercegovini i danas slavi s posebnim poštovanjem. Unatoč promjenama vremena, migracijama i novim životnim okolnostima, 13. lipnja ostaje dan kada se tisuće vjernika vraćaju svojim svetištima, župama i obiteljskim običajima, potvrđujući koliko je štovanje svetog Ante duboko utkano u duhovni život ovoga kraja.