Špijuniranje svećenika u BIH

Nedavna afera "Prisluškivanje" pokazala je da je Obavještajno-slgurnosna agencija BIH (OSA) zajedno s Državnom agencijom za istrage i zaštitu BiH (SIPA) kršila ljudska prava, smatraju stručnjaci koji se bave sigurnosnom tematikom, pravnici i NVO sektor.

Piše:  Zlatko Tulić / Večernji list

Riječ je o više od 5000 brojeva mobilnih telefona koje su najvećim brojem nelegalno i bez naloga nadležnih sudova i tužitejstava prisluškivali OSA i SIPA. Hoće li ova afera završiti pod tepihom ili ne, no u usporedbi s prisluškivanjima građana prije rata, kada se ijudska prava nisu ni spominjala, OSA-ina prisluškivanja se mogu nazvati minornim, ali metode su ostale stare udbaške. Naime, analizirajući izvješće o radu bivše Službe državne bezbjednosti  iz 1986. godine, razvidno je kako se ta služba bavila sljedećim poslovima:

suprotstavljanjem djelatnosti stranih obavještajnih službi, suprotstavljanjem djelatnosti emigracije, suprotstavljanjem djelovanja unutarnjeg neprijatelja te zaštitom pojedinih osoba i objekata.

Trn u oku Crkva

 Iz izvješća o radu SDB-a iz 1986. godine navodi se kako je u toj godini otkriveno neprijateljsko djelovanje kod 2645 građana Republike BiH, što je za 95 neprijatelja više nego godinu ranije. Međutim, od tog broja pod operativnu obradu stavljeno je 155 osoba. Čini se da je 1986. godina bila gorka godina za sve građane u BiH.

Naime, te je godine SDB zbog kvalitetnijeg praćenja neprijateljske djelatnosti obavio čak više od 13 tisuća operativnih razgovora s 10 tisuća osoba, od koji su samo njih 88 bili stranci. Također, u toj godini izvršen je pretres stambenih i drugih prostorija kod 135 građana, a za potrebe ostalih službi i tijela sigurnosti izvršeno je 28 tisuća potpunih i djelomičnih provjera.

Prisluškivano je 718 telefona, te ozvučeno 488 stanova. To je bio dio operativnih mjera koje je poduzeo SDB  1986. godine, a bizaran je podatak da je sve to rezultiralo kaznenim prijavama protiv ukupno sedmero osoba, a prekršajnim protiv dvije. Dakako, izvješće SDB-a otkriva i neke dosad nepoznate segmente vezane uz špijunažu Katoličke crkve i, kako se navodi, rgezina klera. Naime, od ranije je poznato da je zgrada sarajevske Nadbiskupije špijunirana iznutra, konkretno iz stana iz kojeg je donedavno trebao biti deložiran kardinal Vinko Putfić. Naime, obitejj Smsgović je nasilno useljena u zgradu Vrhbosanske nadbiskupije sredinom 60-ih godina prošlog stojeća, po naređenju tadašnje Udbe, nakon što su napustili Sarajevo na početku rata 1992., provjerom prostorija koje su koristili utvrđeno je da su korištene za prisluškivanje i praćenje visokih crkvenih dostojanstvenika za potrebe Službe državne bezbjednosti.

Međutim, prema dokumentima bi šeg SDB-a, Smajovići su bili neka vrsta posredne veze koja je kontrolirala uređaje u samoj zgradi Nadbiskupije, jer se prisluškivanje vršilo iz poslovne zgrade Svjetlosti kroz koju su prolazile glavne instalacije.

Akcija prisluškivanja

Riječ je o zgradi na broju 3 u tadašnjoj Ulici Radojke Lakić, sada Kaptolu, u kojoj se danas nalazi Zavod za izgradnju grada Sarajeva. Naime, pred ZOI '84. sagrađena je nova poslovna zgrada Svjetlosti preko puta gradske Tržnice. Seljenjem  iz stare zgrade preneseni su i fiksni telefonski brojevi koji su služili za prisluškivanje razgovora. Kodna akcija prisluškivanja nosila je naziv "MERKUR", a obuhvaćala je objekte "ZAPAD I", što je podrazumijevalo prisluškivanje svih razgovora vođenih u zgradi Vrhbosanske nadbiskupije, te objekt "ZAPAD II". gdje su prisluškivani svi razgovori vođeni u zgradi Vrhbosanske bogoslovije, danas Katoličkog teološkog fakulteta.