PROPOVIJED C 2. Nedjelja kroz godinu

Isusovo služenje ljudima nije se odražavalo samo u riječima pouzdanja i ohrabrenja, već također i u djelima. Stoga je nesumnjivo, da je Isus mogao činiti čuda i da ih je i činio.

Evanđelisti pak izbjegavaju uobičajeni grčki izraz za «čudo» i govore o Isusovim «znakovima» i «moćnim djelima» koja pokazuju ozdravljujuću snagu Božje vladavine. Pored izvještaja o ozdravljenju bolesnika i istjerivanju demona, nalaze se i pripovijesti o drugim neuobičajenim Isusovim djelima (čudotvornim poklonima). Ne radi se o nikakvoj reportaži o konkretnim, jedinstvenim slučajevima, već Evanđelisti hoće iznijeti ono Isusovo posebno i tipično. Ovi izvještaji su utvrđeni blagoviješću Uskrsloga i uključuju konačno kasnija vjerska iskustva, tako da je za nas danas teško rekonstruirati stvarni tok događaja.
Ljudima novijeg vremena, koji razumiju čudo kao prevazilaženje prirodnih zakona, ovi su izvještaji teško shvatljivi. Ljudi tadašnjeg vremena računali su s mogućnošću Božjeg zahvata u svijet. Za Bibliju ne sačinjava karakter čuda ono neobjašnjivo, već promjena koja se odvija na ljudima. Stoga Evađelisti stavljaju također pripovijesti o čudima u službu svojih izvještaja, da je Isusov život, smrt i uskrsnuće najvažniji «zahvat Boga» u našoj povijesti.

Čuda danas
Poneki ljudi našega vremena su upravo zarobljeni «opsjednućem čuda». Iz raznih dijelova svijeta dolaze izvještaji o Kristu koji plače ili o kipu Marije, o ukazanjima, objavama i vizijama. Često su dovoljne jednostavne pretrage, kako bi se ustanovilo, da se tu radi o varki, prevari ili bolesnim umišljanjem.
Mi ne bi trebali tražiti čuda u senzacionalnim i spektakularnim postupcima koji nam nisu objašnjivi. Možda možemo čuda vidjeti tamo, gdje ljudi puni povjerenja u Boga pokreću čudnovato i nepredviđeno, gdje ljudi pravednošću, hrabrošću i požrtvovnosti naoko premeću nesavladiva brda.

Lopez Weißmann

Katica Kiš