Politički tajnik HRS-a secirao Čovićevu ostavštinu: 'Najzapaženiji govor u 30 godina mu je 'čuvajte Republiku Srpsku'

Politički tajnik HRS-a Slavko Zovko objavio je opširnu političku analizu u kojoj je, pod naslovom “Ostavština druga Dragana Čovića”, kritički secirao karijeru, politički utjecaj i rezultate dugogodišnjeg predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića.

Zovko u tekstu polazi od teze da Čović nije bio među utemeljiteljima HDZ-a BiH, iako je, kako navodi, danas dugogodišnji lider stranke i jedan od najutjecajnijih hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini. Njegovu političku karijeru povezuje sa starim strukturama, rukovodećim pozicijama prije rata, postratnim ulaskom u novi politički sustav i, kako tvrdi, prenošenjem “starih obrazaca” u današnji sustav.

Objavu prenosimo u originalu:

Demografija

Prvo ćemo krenuti od najvažnijeg, demografije. Pošto nemamo precizne i redovite popise, a ni to nije slučajno da nemamo, analizirat ćemo dva službena i trenutačnu pretpostavku. Prema tome 1991. godine bilo je preko 760 000 Hrvata u BiH, po sljedećem popisu 2013. godine Hrvata je znatno manje, brojimo 561 000, znači skoro 200 000 manje. Nismo imali popis deset godina kasnije kao ni do dana današnjega, ali možemo optimistično reći da smo pali za približno još dodatnih 200 000, što znači da brojimo negdje oko 400 000. Znači, pali smo skoro za duplo od 1991., i bez dubokih promišljanja na samoj računici možemo reći da je ovdje negativna ostavština druga Dragana.

Vanjskopolitički utjecaj

Kad govorimo o utjecaju Hrvata iz BIH, tj. 'našeg' lidera i njegove klike možemo reći da je on iznimno minoran. Usput budi rečeno drug Dragan ne govori niti jedan strani jezik, te ni tako nam ne može pomoći. Vrhunac njegovog vanjskopolitičkog dosega, je sastanak s OHR-om ili Andrejem Plenkovićem, koji na sastanak s Čovićem zaboravi čim pročita prvi članak o napadu na njega od Benčićke, Grmoje ili drugih oporbenih zastupnika u RH. Jedini značajniji iskorak od ovog je sastanak s papom, a kao što reče Staljin, ne može papa nešto nametnut drugima, jer on nema iz sebe divizije. Znači, Hrvati u BiH su u diplomatskom mraku, osim što zastupnica Zovko priča o trećem entitetu po Brusselu, Splitu i Zagrebu pa onda ne smije doći u Sarajevo na božićni domjenak nakon tih odvažnih govora. Držim da je bolje da nam takvi ne pomažu, tko o toj temi nema petlje govoriti u sred Sarajeva, ne treba govoriti nikako i nigdje. Znači, negativna ostavština.

Zapažen i/ili utjecajan govor

Kad pomislimo na čovjeka koji je već sad skoro 30 godina ne važnim političkim funkcijama, znamo da to za sobom vuče sudjelovanje na stotinama konferencija, govore na samitima, u parlamentima, medijima i sličnom. Logička je neka premisa da ima barem nekoliko zapaženih govora, posebice jer se narod koji predstavlja nalazi u manjini u državi u kojoj živi. Znamo da govori npr. Franje Tuđmana su ušli u pjesme, govori Vlade Gotovca u literature i sveučilišta. Međutim, jedini govor koji mi pada na pamet od Čovića je onaj famozni u Narodnoj Skupštini Republike Srpske gdje je klicao, ''čuvajte Republiku Srpsku''. Nevjerojatno! Definitivno negativna ostavština.

Obrazovanje

Ako uzmemo u obzir da Hrvati u BiH imaju jedno jedino javno učilište na hrvatskom jeziku u BiH, ali imamo zato hrpetinu privatnih učilišta na kojima se diplome tiskaju i kupuju kao majice, te da je sve donedavno na tom javnom učilištu plaća za docenta doktora bila oko 650 eura. Već na prvu daje jasan znak za uzbunu da Hrvatima netko ne želi i ne dozvoljava razvoj znanosti, visokog obrazovanja i kritičke svijest. Ako se spustimo na niže obrazovne ustanove od sveučilišta, stanje ide na gore. Škole tehnički zaostale, infrastrukturno propale, nastavnici potplaćeni i uglavnom stranački probrani. Ako je obrazovanje ključ razvoja društva, a je 100%, pitanje je li slučajno baš netko sustavno razvaljuje ili pak stopira razvoj odgoja, obrazovanja i znanosti. O institutima neću ni govoriti, to je već misaona imenica. Slučajno, ne bih rekao! Ocjena ostavštine, negativna.

Infrastruktura

O infrastrukturi ne treba gubiti puno riječi, uzet ćemo samo nepostojanje značajnih dionica autocesta. Dovoljno je reći da npr., iz Mostara do Odžaka udaljenog manje od 300 kilometara treba se voziti oko 5 sati. Isto vremena koliko treba iz Mostara do Zagreba autocestom preko Hrvatske iako je duplo veća udaljenost. Lokalne ceste vidite sami svaki božji dan, sami si dajte odgovor na to. Moj dojam da je tu ostavština značajno negativna, posebice kako u posljednje vrijeme dolaze ozbiljne optužnice za netransparentno izvođenje i ovo malo dionica autoceste. Ostavština, negativna i štetna.

Stalna ugroza od ovih ili onih, inferiornost na poziciji vlasti!?

Kažu da nekoliko puta izgovorena laž postaje istinom. Mi slušamo po tisuće puta brojne laži i mantre koje su se nametnuli kao fakti. Fakt je da su Hrvati u BiH ugroženi. Dominantno od strane većinskih Bošnjaka jer biraju nama Hrvatima predstavnike i to je činjenica, politički aksiom. Međutim, koja je tu ostavština Čovića, već 20 godina priča o izmjenama izbornog zakona kao dominantnoj svojoj politici. Kako je moguće da netko postavi nešto kao ključnu i prioritetnu stvar, a da 20 godine ne učini tu ama baš nikakav iskorak. Ta osoba bi se morala povući zbog neuspjeha davnih dana ili pak je to znak da se to ne želi riješiti. I još možda i previđena ali gora stvar je ta da smo kao narod u inferiornom položaju. Može se reći samoinferiornom. I onda tako jadni i inferiorni moramo se držati one najjače političke partije, koja nota bene parazitira na tim temama i na toj inferiornosti desetljećima. E pa neću pristati na to. Neću se smatrati inferiornim. Ne želim i neću živjeti s tom svijesti. Ponosi smo, hrabar, snalažljiv i poseban narod. Neću dozvoliti da sam inferioran prema bilo komu. I neće me to natjerati da ne mislim, kritiziram i pokušavam mijenjati stvari. Jer oni koji su nas uvjerili u tu našu inferiornost stalno su na vlasti i žive u vilama od nekoliko milijuna, voze automobile od stotina tisuća maraka i tjeraju nas na pognutu glavu i hvatanje za njih kao slamku spasa. Ne želim slamku. Želim disati zrak punim plućima. Znači, ne riješiti ključni Izborni zakon 20 godine je definitivno negativna ostavština.

Javna poduzeća

Od javnih poduzeća se napravio poligon za poslušnike i stranačke kadrove. Totalno su netržišna, tavore na nuli ili u minusima. Dok je usluga njihova skromna ili loša. Tako i dalje imamo dijelove gradova gdje naši ljudi nemaju vodu, nemaju kanalizaciju i slične usluge koje bi se trebale podrazumijevati. Posebno je problematično što je ta pozicija u javnim poduzećima tj. sinekura postala društveni ideal, ali ujedno i poligon za gušenje kritičke misli i intelektualnog propadanja. To poltronstvo precrtalo se i na brojne druge funkcije, jer je svaka funkcija bila u javnom poduzeću ili u parlamentu postala dar, a ne zasluženo i izboreno mjesto na račun meritokracije, tj. nečijeg, rada, znanja i vještina. A podarena pozicija znači šutnju, opet pognutu glavu i nasumično klimanje. Dakle ne samo negativna nego štetna ostavština na ovom planu.

Loši kadrovi na ključnim mjestima

Da bi već nekoliko puta spomenuto klimanje glave bilo postavljeno kao ideal, na najvažnije pozicije idu oni najposlušniji, a ujedno i najnesposobniji. Zadnji Opći izbori su eklatantan primjer toga. Jer je osoba koja je do tada bila 20 godina u politici bez ispuštenog glasa nominirana od istog tog čovjeka za članicu predsjedništva Hrvata. Naravno izgubila je. Ali je uzela drugu najvažniju funkciju u državi čelo Vijeća ministara. To je klasično ruganje jednom narodu, u ovom slučaju 'svom' narodu. Jer da je nekom u cilju bolji položaj Hrvata u BiH. Na takve pozicije stavljali bi se ljudi koji su dokazani kao intelektualci, poduzetnici i slični društveni propagirani ljudi. Ljudi koji kad bi se pojavili na TV-u bi u hrvatskim kućama nastao muk, osluškujući, šta i kao će ta osoba reći. No mi smo dobili prvaka klimoglavaca. Ove godine kandidatkinja čini mi se izabrana je po istim kriterijima kao i gospođa Krišto. Vjerojatno dvije perjanice klimoglavstva, ali i nesposobnosti. I to će nam donijeti bolji položaj!? Sumnjam! Znači, negativna i štetna ostavština.

Domovinski rat

O ostavštini HVO-a, borbe Hrvata u Domovinskom ratu, malo toga se institucionalno snima, malo toga objavi, još manje piše. Obilježavanja rođendana HVO-a, velikih pobjedničkih bitki svedena su na probranu kliku i par vijenaca. Uvijek skoro istih 50-ak ljudi se vrti s uvijek skoro istim govorancijama. Sramotno je na što je sveden tako važan HVO i tako važne bitke iz Domovinskog rata. Očito netko tu ne želi mase. Očito tu netko ne želi pitanja gdje si ti tad bio i što si radio. Ostavština negativna.

Mediji

I za kraj najbitniji. Mediji! Ovi konvencionalni su u apsolutnoj službi politike. Stalno iste tema, stalno iste emisije s 5,6 gostiju koji se rotiraju naizmjenično. Oporbenjake se zove samo kad se treba napasti po političkom Sarajevu ili političkoj Banjaluci. Ali ne i na teme gdje bi se melo ispred svojih vrata. Slučajno, također ne bi rekao. Ostavština za promjenu negativna.

Zovko zaključuje kako cilj njegova teksta nije nametnuti mišljenje, nego potaknuti promišljanje o političkoj ostavštini Dragana Čovića i stanju hrvatskog naroda u BiH. Njegova objava predstavlja jedan od oštrijih istupa iz redova hrvatske oporbe prema dugogodišnjem predsjedniku HDZ-a BiH i politici koju je ta stranka vodila posljednjih desetljeća.