MILANOVIĆEVO SELO Više pričamo o kupusu nego o njemu

Vidi originalni članak

Ako ih upitate za Zorana Milanovića, predsjedničkoga kandidata iz redova SDP-a čija je djedovina u Glavicama Donjim, mještani cetinskoga kraja vrlo su podijeljeni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ili ga vole jer je, pričaju za Express, bez afera u karijeri. A oni kojima nije drag kao svoje razloge ističu Milanovićevu nedruštvenost, navodeći da se ponaša kao da je podrijetlom iz laboratorija, a ne iz kraja u kojem su ljudi vrlo srdačni i društveni. Ima i ona treća kategorija, kojih je možda i najviše. Njima se ni o Milanoviću ni o politici uopće ne da pričati jer ih naprosto ne zanima.

- A šta ću vam reći. Ovdi vam se više priča o kupusu i krumpiru nego o Zoranu Milanoviću - kaže mještanka Glavica Donjih, sela dva kilometra udaljenog od Sinja, zaista nadaleko poznatog po kvalitetnom kupusu i drugom povrću.

Poljoprivreda je vrlo važna grana u kraju, drugog posla nešto i nema puno, a o političarima neće jer ni jedan od njih nije s njima “nit’ kopa nit’ je ora”.

Mještanku Glavica upitana je sjeća li se Zorana kao dječaka. Potvrdno kimajući glavom, govori kako je mali Zoran s rođacima i drugom djecom iz sela igrao nogomet.

Najčešće je dolazio ljeti. Opisuju ga kao ozbiljnog samotnjaka, introverta i intelektualca. Da on ne pripada u taj kraj, priča ova Glavičanka, vidjelo se otkad je Zoran bio dijete.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S godinama odrastanja sve je manje dolazio u rodno selo oca Stipe, koji je Glavice napustio kao mladić zbog studija. Obitelj Zorana Milanovića podrijetlom je iz zapadne Bosne. Milanovići su na područje Sinjske krajine došli u velikoj seobi koju su ramski franjevci predvodili još 1687. godine.

Njegov djed doselio se u Sinj iz Livna. Iz BiH je podrijetlom i Milanovićeva supruga, liječnica Sanja Musić-Milanović. Naime, i njezina obitelj Musić hercegovačkog je podrijetla.

Sinjsko selo Glavice - krajnje odredište livanjskih Milanovića - od alkarskoga grada udaljeno je dva kilometra, a iznjedrilo je mnoge političare. Tako su se u Glavicama rodila braća Vlado i Marko Veselica.

No u Glavicama je još od sina popularniji otac Milanović. Stipu Milanovića mještani obožavaju, što i ne čudi jer je većina njih s njim provela djetinjstvo.

Braća Veselica i Tripalo

Kao student u Zagrebu bio je i predsjednik Kluba sinjskih studenta. Godine 1963/64. bio je u Sarajevu u školi rezervnih oficira, s Božom Jusupom, vlasnikom Tankerkomerca iz Zadra. Kako je Miko Tripalo postao šef zagrebačkog ogranka Partije 1964., Milanović je nakratko bio šef njegova kabineta.

- Brzo sam odstupio i rekao Miki: ‘Ma neću ja ovdje s fakultetom 20 godina nakon rata primati prvoborce NOR-a koji stalno nešto traže za sebe i govore zašto sam se ja borio i bio ranjavan?!’

To je istina. I kako onda, tako i danas. Poslije je postao tajnik Komisije za privredu u Gradskoj konferenciji SK. Nakon 1971. Stipe Milanović, zbog bliskosti s Tripalom i braćom Veselica, nije, kako tvrdi, mogao politički napredovati. Stoga je magistrirao na ekonomiji 1975.

Bio je direktor Prvog računalnog centra, direktor zagrebačkog Centra za ekonomski razvoj (CER), a poslije 1984., kad je podnio ostavku i napustio SK, u CER-u je bio voditelj sektora za dugoročni razvoj Zagreba. Zoran Milanović je kao dječak u Glavicama provodio svako ljeto, a u mjestu ga pamte po jednom upozorenju njegova oca. Svojedobno je jedan mještanin izjavio kako im je Stipe znao govoriti da navečer ne viču jer će probuditi Zorana.

Važna uloga u ratu

Onda bi oni stali ispod prozora i upozoravali mještane da ne viču jer mali Zoran spava. “Stipe je uvijek bio za akciju i društvo”, rekao je prije nekoliko godina njegov rođak. Strina Zorana Milanovića tad je opisala bivšeg premijera kao živo dijete koje je obožavalo konje. Jednom se bio i izgubio, a našli su ga kako hrani konje.

Zoran Milanović u Glavicama još ima rođaka, tu mu žive i stric i strina te rođaci. Zoranov djed Ante Milanović pamti se kao jedan od heroja jer je prvi organizirao pomoć partizanima. U selu je ostao poznat kao velik dobročinitelj, pa je tako i dobio nadimak Kršćan. Dva umirovljenika koje su novinari prekinuli u jutarnjoj ćakuli na glavnoj cesti u Glavicama Donjim sjećaju se Zorana Milanovića iz djetinjstva.

- Dolazija je on ovdi ka dite, al’ nije vam on dite sela, on je dite asfalta. Odrasta je u Zagrebu i tako se i ponaša. Uvik je bio drugačiji. A meni ne valja ni on ni oni drugi. Ništa mi nitko nije da’, samo nose ća. Pametan čovik ovdi neće u politiku. Recite vi meni šta mi radimo. Mi pismene izvozimo, a uvozimo nepismen narod. Što ću onda više pričat o politici – slažu se ova dva umirovljenika iako su, smiju se, “jedan malo livo, drugi desno”.

Novinari odgovaraju kako se dobri odnosi lijevih i desnih vide i u Mjesnom odboru u Glavicama, gdje HDZ i SDP lijepo surađuju. Dvojac sliježe ramenima.

- A koji je od njih čelnik, a? Je l’ ti znaš tko su ti? Pojma nemam – pogledavaju se blijedo.

U Glavicama je, naime, Mjesni odbor većinom sastavljen od HDZ-a, koji ima četiri vijećnika. Most ima tri, a SDP samo dva. Predsjednik i potpredsjednik odbora su iz redova HDZ-a, a kako bi se vijeće uopće konstituiralo, ruku je dignuo i jedan SDP-ovac objašnjavajući kako nije riječ o suradnji dviju stranaka inače suprotstavljenih u visokoj politici, nego o zdravom razumu.

Dio stranačkog čopora

Ova sličica iz političke kuhinje na lokalnoj razini zapravo je primjer i nekih malih promjena. Mnogi se slažu da HDZ ima logistiku koja će na nadolazećim predsjedničkim izborima pokrenuti članstvo, no neki su sve skloniji gledati političara kao pojedinca, a manje ga percipiraju kao dio čopora neke stranke. No pitanje je koliko će Milanović profitirati u svemu jer, iako se predstavlja sloganom “Normalno.” i onom “Predsjednik s karakterom”, mnogi u Cetinskoj krajini mu baš taj karakter i zamjeraju.

- Mi kad nemamo šta ist, mi načmemo pršut. I takvi smo. Ljudi ovdi vole častit, drže se jedni drugih. On će proći gradom, a neće stati i proćakulat s babama na pijaci. On je obrazovan i sve, ali nije njemu bura s Dinare pročistila kosti, nije on naš pravi dinarski čovik, a niti da bi to malo odglumija kada dođe. On se svoga kraja odreka. Njegova najčvršća poveznica s ovim svitom je Ante Kotromanović, on je tu iz Potravlja. Rijetko Zoran dolazi. Zadnji put vidili smo ga na jednom piru, čudan je on, neobičan lik, malo se bahato drži. Ljudi vam ovdi to ne vole, a iako možda to i misle, simpatizeri SDP-a vam to neće reći – kazuju Expressu mještani Cetinske krajine.

Povijesno nasljeđe

Mnogi su bili čak i oštriji, navodeći kako nitko normalan neće navijati za komunizam, za čijeg predstavnika drže upravo Zorana Milanovića. Iako su Glavičani dali veliki obol u Domovinskom ratu, Glavice se ne mogu gledati bez svog povijesnog nasljeđa. Mjesto je poznato po partizanskim borcima, a u vrijeme bivše Jugoslavije zvali su ga i mala Moskva.

- Ma ljudi vam svašta izmišljaju. Pričali su i da je Zoranov ćaća Stipe ubija u Drugom svjetskom ratu, kakve su to samo gluposti. Njegov ćaća tad je ima četiri godine, eto vidite čime se tu ljudi bave – kažu Glavičani koji su skloni Zoranu Milanoviću.

A ima i takvih, itekako. U dijelu sela gdje su stare kuće Milanovića protiv Zorana neće reći ni slova. Dapače, otkrivaju da je baš nedavno bio kod rodbine, strica i strine koji žive u Glavicama. No ne žele se izlagati u medijima jer su njihove riječi više puta krivo interpretirane. Kazuju samo da je Milanović iskren, dobar, pa i duhovit čovjek koji ima svoj stav i ne voli nikakve repove iza sebe.

- Nije im drag jer je kod Zorana ‘što na umu, to na drumu’. Ovdi samo pričaju di je tko bio ‘41. i ‘91., a Zorana to ne zanima. Njega zanima budućnost ove zemlje, ne lažne priče ni lažna obećanja. Da mu se što zakači na nogu, on bi samo tu nogu otresao – kažu Glavičani skloni Milanoviću.

 

 

Vezani članci