Je li suradnja BiH s Iranom problem u očima Amerike i Zapada?

Bosna i Hercegovina i Islamska Republika Iran održavaju odnose koji sežu duboko u 1990-e, kada je Teheran postao značajan dobavljač oružja za Armiju RBiH usred UN-ovog embarga. Danas se te veze nastavljaju kroz kulturne centre, akademske projekte i političke kontakte, ali pod budnim okom Zapada. Dok postoji evociranje iranske humanitarne pomoći iz ratnih dana, ostaje pitanje koliko te povijesne niti oblikuju današnju realnost, prenosi DW.

Najava vojne suradnje

Priča o iranskom angažmanu u BiH počinje 1994. godine, kada su pošiljke od nekoliko tisuća tona oružja krenule iz Teherana preko hrvatskih luka prema Sarajevu. Peter Galbraith, tadašnji američki veleposlanik u Zagrebu, u svojim memoarima „Due Diligence" opisuje kako je tadašnja administracija američkog predsjednika Billa Clintona – umjesto da sama pošalje pomoć – dopustila Iranu ispunjavanje vakuuma, šaljući signal hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu da, što se tiče tih pošiljki, „nema instrukcija“. Jedinice Revolucionarne garde pratile su teret, obučavajući borce Armije RBiH i ostavljajući trag koji se i danas osjeća u retoričkim podsjetnicima bosanskih dužnosnika.

Ove isporuke nisu bile samo logistička pomoć već su uspostavile mrežu povjerenja koja se koristi i sada. Zukan Helez, ministar obrane BiH, primio je prošle godine iranskog vojnog atašea i otvoreno najavio: „Činit ćemo sve da se ojača vojna suradnja." I pri tome se pozvao upravo na ratnu solidarnost koju „nikad nećemo zaboraviti“.

„Ne isključuje se mogućnost prekida suradnje i uvođenje sankcija Helezu u slučaju suradnje s Iranom“, interpretacija je američke reakcije koju je tada prenio Helez, naglasivši i poruku da je bilo kakva suradnja s Iranom u okviru Oružanih snaga BiH nespojiva sa strateškim partnerstvom SAD-BiH i euroatlantskim putem. Brza američka reakcija i Helezova isprika zbog „pogrešne interpretacije" samo potvrđuju da ratna epizoda nije zaboravljena.

Diplomatska nit

Iran je, kao „partnera i prijatelja" koji podržava teritorijalni integritet BiH, više puta isticala i bivša ministrica vanjskih poslova Bisera Turković. Na sastanku s iranskim šefom diplomacije Hosseinom Amir-Abdollahianom 2022., usred burnih prosvjeda u Teheranu, Turuković je istaknula gospodarske mogućnosti i dijalog, iako su politički predstavnici bosanskohercegovačkih Srba i Hrvata bojkotirali događaj zbog pitanja ljudskih prava.

Taj pristup odražava širi obrazac gdje se iranski kontakti predstavljaju kao pragmatični, bez dublje refleksije o kontekstu u kojem Teheran djeluje pod sankcijama.

Ovakvi susreti nisu samo bilateralne geste – oni se događaju u trenucima kada Europska unija razmatra označavanje Revolucionarne garde terorističkom organizacijom, a SAD pooštrava ograničenja. Pitanje je koliko takve interakcije jačaju percepciju BiH kao prostora gdje Iran može zaobilaziti izolaciju.

„Postoje veze preko nevladinih organizacija koje distribuiraju novac preko ekstremnih organizacija. Imaju ogranke koji idu prema šijitskom islamu, kao i prema sekularnom. Dakle, na više fronti se radi, ali sve je zasnovano na religijskoj osnovi. Moguće je da u ovisnosti o kretanjima u Iranu bude utjecaja i u BiH“, kaže direktor Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja, koji smatra da će politička struja u BiH ipak biti suzdržana zbog mogućih američkih sankcija.

Meke strukture

Iran je, kao što je poznato glavni financijer Hamasa, terorističke organizacije koju većina zemalja EU-a klasificira kao takvu, dajući stotine milijuna dolara godišnje za oružje, obuku i operacije. Ova podrška, koja se mjeri u stotinama milijuna dolara, omogućava Hamasu održavanje vojne infrastrukture unatoč sankcijama.

Inače, od napada Hamasa na Izrael u listopadu 2023. i sukoba u Gazi koji je uslijedio, u BiH je bilo organizirano više pro-palestinskih demonstracija, uglavnom u Sarajevu i na područjima s bošnjačkom većinom, s tisućama sudionika - ali bez većih incidenata. Prosvjedi su bili mirni, fokusirani na solidarnost s Palestincima.

Bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović bio je jedan od najglasnijih kritičara Izraela u kontekstu Pojasa Gaze i šireg sukoba, nazivajući ga „genocidom“ i „sramotom svijeta“, ali osuđujući i Hamasov terorizam i pozivajući na primirje i pružanje humanitarne pomoći.

Bivši veleposlanik BiH u Iranu, profesor međunarodnih odnosa u Sarajevu Emir Hadžikadunić, kaže da su odnosi BiH i Irana uglavnom ograničeni. Prvo, jer investicija gotovo da nema, trgovinska razmjena je zanemariva, a u političkom smislu sve se svodi na nekoliko bilateralnih sastanaka.

„Investicija nema, ali postoji Iranski kulturni centar, Perzijsko-bosanski koledž, Mulla Sadra institut, koji je više filozofsko, vjersko, prosvjetno orijentiran kada je riječ o interpretaciji islama“, kaže Hadžikadunić, ističući da je bilo kakav strah u ovom kontekstu neopravdan.

„Islamska zajednica je sunitska, oni su sasvim nešto drugo. I mislim da Iranci nisu nikada, kao recimo nakon rata kada smo imali utjecaj iz krugova selefija, gdje su pokušavali mijenjati bosanskohercegovački islam, pravili bilo kakav utjecaj. Jer nema ovdje plodnog tla za to. Ja ne vidim uporište za taj strah“, zaključuje Hadžikadunić.

Odskočna daska

Iranski kulturni centar i Institut Ibn Sina u Sarajevu rade rame uz rame sa Sveučilištem, objavljujući časopis PIS s islamskom filozofijom i znanstvenim radovima. Neslužbeno, veze sežu do drugih organizacija, gdje se pod maskom kulturne razmjene širi šijitski narativ u sunitskom okruženju.

Ove mreže nisu statične. One evoluiraju od ratnih kanala pomoći do današnjih platformi utjecaja, gdje se sentimentalna povezanost pretvara u dugoročne veze. Neke zemlje Bliskog istoka, čije većinsko stanovništvo nije muslimansko, Balkan vide kao iransku „meku točku" europskog perimetra.

Bosna i Hercegovina teži EU i NATO integracijama. Međutim, neki kontakti stvaraju napetost s ključnim partnerima, kaže Šolaja. On također smatra da Helezov „ofsajd“ iz prošle godine nije izoliran gaf, već odražava duboko ukorijenjene niti koje su ratne godine isplele.

„BiH je odskočna daska za sve islamske struje, posebno za Iran“, kaže Miloš Šolaja, tvrdeći da iza svih organizacija stoji vrlo razvijena iranska obavještajna služba.

„Ona je prilično dobro organizirana i aktivna, tako da je BiH vrlo pogodan ambijent za daljnje širenje prema Europi. A ta služba se naslanja i na uporište koje dolazi s raznim valovima izbjeglica, naročito šita koji se infiltriraju u migrantske tokove i postaju sve jači“, tvrdi Šolaja.

Za profesora Hadžikadunića stvari su nešto drugačije i treba ih, kaže, promatrati u kontekstu isključivo kulturne suradnje bez bilo kakvog straha. No Šolaja smatra: "Iranski utjecaj u BiH nije samo povijesna epizoda – od ratnih isporuka do današnjih kulturnih mreža – već test za stratešku orijentaciju zemlje."