PAPA FRANJO Ispovijedao ga franjevac iz Hercegovine, a za biskupa ga zaredio argentinski Hrvat

Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak u Kući svete Marte, potvrdio je Vatikan. Pred vjernicima se posljednji put pojavio u nedjelju prilikom tradicionalne uskrsne čestitke Urbi et orbi, kad je vjernicima zaželio sretan Uskrs. 

Jorge Mario Bergoglio, Isusovac iz Argentine i nekadašnji nadbiskup Buenos Airesa, bio je 266. nasljednik apostola Petra, odnosno papa katoličke Crkve. Prvi je u povijesti Crkve uzeo ime Franjo po svetom Franji Asiškom. 

Prvi papa isusovac

Imao je 76 godina kada je bio izabran za poglavara katoličke Crkve, a zanimljivo je da je bio prvi isusovac koji je izabran na tu dužnost, kao i prvi put da papa dolazi iz Latinske Amerike. Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant. 

Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u isusovački Red. U novicijat Družbe Isusove ušao je 11. ožujka 1958. godine.

Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Ispovjednik Hercegovac

Zanimljivo je da ga je za biskupa zaredio argentinski Hrvat, rodom iz Crne Gore, a ispovjednik mu je bio franjevac rodom iz Hercegovine fra Berislav Ostojić. Naime, sveti Ivan Pavao II. ga je imenovao pomoćnim biskupom Buenos Airesa 20. svibnja 1992., a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina.

Fra Berislav Ostojić, svećenik instituta Hrvatskih franjevaca misionara preminuo je 15. kolovoza 2015. godine. Fra Berislav je bio ispovjednik kardinala Jorgea Bergoglia, sadašnjeg pape Franje, tijekom njegovih posljednjih godina službe u Argentini.

Prije nekog vremena, nađeno je pismo koje je fra Ostojić poslao bratu Mariju Marcosu. U tom pismu, fra Ostojić daje poseban pogled na papu Franju.

Između ostalog, fra Berislav je rekao kako svjetski mediji „izriču hvalospjeve o novom Papi“ te savjetuje izbjegavati „mrežu naivnog entuzijazma“ jer nas iskustvo uči da „oni koji danas uzvisuju, sutra se, zbog ideoloških razloga, odjednom se nađu na protivničkoj strani“.

Fra Ostojić dodaje: „Zamisli što će se dogoditi kada će Sveti Otac potvrditi vrijednost ljudskog života i kada jasno rekne ne pobačaju te kada potvrdi da je brak zajednica muškarca i žene. Mnogi će površni entuzijasti promijeniti stranu kada osjete težinu križa koja se ne prodaje bez štete za istinu Evanđelja“.

U drugom dijelu, fra Berislav govori o stalnoj želji Pape da se moli za njega. Taj jednostavan zahtjevu, kaže fra Berislav, „sadrži njegov pogled na autoritet, koji je služenje. I kao što su mu noge na zemlji i ne živi u oblacima, tako jako dobro zna da napasnik ne spava i da se blago milosti izljeva u glinene posude. To je čisti ljudski i duhovni realizam“.

Kada govori o Papinim smjelim gestama i o radosti služenja, hrvatski fratar objašnjava da je to „nešto sasvim očito. Kao u kralježnici, koja omogućuje naše pokrete i riječi, tako i izvor njegovog služenja i radosti treba tražiti i prepoznati u molitvenom stavu, u bivanju pred Presvetim, u intimnoj uronjenosti s Kristom, u bogatstvu kojim Isus ispunja srca onih koji se otvaraju Njegovoj svjetlosti i snazi“.

Fra Ostojić pripovijeda kako je Bergoglio, u propovijedi prilikom pomazivanja biskupa Azula, mons. Huga Salaberrya, govoreći o teškoćama koje donosi biskupska služba, „kada se sve čini tamnim“, posvjedočio kako je u tim trenucima našao utjehu i snagu. Njegov savjet je bio: „Tada sam se naučio baciti na koljena pred Presveto. Isus nikada ne razočara“.

Pontifikat

Tijekom svog pontifikata papa Franjo često je putovao, a posebno se bavio socijalnim temama. Nastavio je živjeti u Domu sv. Marte, zajedno s ostalim svećenicima i gostima, koristeći jedan apartman za svoj život i rad, odbijajući se preseliti u renesansne i barokne glomazne i luksuzne prostore Papinske palače. Od samog početka Papa je u središte svoga pontifikata stavljao brigu za siromašne i izbjeglice.

Posjećivao je zatvore i prao zatvorenicima noge na Veliki četvrtak, pozivao je siromašne za svoj stol u Vatikanu i s njima jeo, primao rastavljene i ponovno vjenčane te im krstio djecu i s njima razgovarao, saslušao mnoge žrtve pedofilije, a svoja apostolska putovanja uglavnom je usmjerio prema dalekim i malenim zemljama, s uglavnom katoličkom manjinom. 

Crkvi je odredio put sinodalnosti, većem uključivanju laika u njezina tijela, a posebice žena. Od djetinjstva je imao problema s plućima te su mu morali ukloniti dio plućnog krila. U rimsku bolnicu Gemelli primljen je  14. veljače nakon što je nekoliko dana imao poteškoća s disanjem, a potom mu je dijagnosticirana obostrana upala pluća.