Trešnje u Hercegovini i do 10 KM: “Nekad proljetno osvježenje, danas gotovo luksuz”

Trešnje, nekada nezaobilazno proljetno voće dostupno gotovo svakome, posljednjih godina postaju sve skuplje pa ih mnogi danas smatraju pravim luksuzom. Na mostarskim tržnicama cijene se ovih dana kreću od pet do čak deset maraka po kilogramu, ovisno o sorti i kvaliteti, prenosi RTV HB.

U Bijelom Polju kod Mostara posjetili smo obitelj Sesar, koja se već godinama bavi uzgojem trešanja. Na njihovim plantažama raste oko 400 stabala, a sezona berbe za cijelu obitelj znači mnogo rada, ali i neizvjesnosti.

“Trenutna otkupna cijena ide negdje od pet do šest maraka, dok se u manjim trgovinama cijena kreće između osam i deset KM. Nešto ide po trgovinama u Mostaru, nešto za Čapljinu, nešto za Sarajevo, uglavnom sve ode”, kaže Zdenko Sesar.

Na mostarskoj tržnici kupci mogu pronaći različite sorte i različite cijene. Sesar ističe kako u Hercegovini najbolje uspijevaju sorte van, burlat, rušt i alica, a upravo kvaliteta i veličina ploda određuju i konačnu cijenu.

“Ljudi kupuju trešnje, naravno. Ima različitih cijena i različitih sorti. Ove veće su osam maraka, manje sedam ili šest, dok je alica oko pet KM”, pojašnjava.

Berba traje tjednima, a kako bi plodovi što prije stigli do tržnica i trgovina, u sezoni angažiraju i dodatne radnike.

“Prije petnaestak dana brali smo rane sorte, pa burlat, švabicu, merchant, karmen, a sada trenutno beremo van”, govori Sesar.

Iza svakog kilograma trešanja krije se dugogodišnji rad. Trešnja je, objašnjava  Sesar, izuzetno osjetljiva kultura koja traži mnogo truda i strpljenja.

“Trešnja tek dolazi tamo od sedme, osme ili desete godine. Ove naše su stare između 20 i 25 godina. Ima dosta posla, treba obrezivati, gnojiti, navodnjavati, prskati, a opet sve zavisi od vremena i od dragoga Boga”, kaže.

Na visoke cijene trešanja utječu i vremenske neprilike koje posljednjih godina sve češće pogađaju voćare, ali i sve skuplja proizvodnja.

Ipak, unatoč svim izazovima, obitelj Sesar ne odustaje od uzgoja. Za kraj poručuju kako bi “svaka kuća trebala imati barem jedno stablo trešnje”, ne samo zbog plodova nego i zbog hlada i zadovoljstva koje pruža vlastiti trud.