FOTO/VIDEO  Olimpijski bazen u Mostaru ulazi u drugu fazu: Što se gradi i kada bi mogao biti otvoren

Izgradnja olimpijskog bazena u Mostaru jedan je od najvećih infrastrukturnih sportskih projekata u gradu posljednjih desetljeća. Nakon završetka prve faze, kojom je objekt konstrukcijski zatvoren i natkriven, Grad Mostar priprema nastavak radova kroz drugu fazu projekta, čija je procijenjena vrijednost veća od 26 milijuna konvertibilnih maraka.

O tome što konkretno obuhvaća druga faza, jesu li njome predviđeni svi radovi potrebni za potpuno funkcionalan bazen, na koji način je planirano financiranje te kada bi bazen mogao biti otvoren za građane i sportske klubove, razgovarali smo s Edinom Prašom, inženjerom uključenim u realizaciju projekta.

Što obuhvaća druga faza izgradnje

Govoreći o sadržaju druge faze, Prašo pojašnjava da je prva faza obuhvaćala isključivo konstrukcijske i grube radove, dok se sada ulazi u najzahtjevniji dio projekta.

„U prvoj fazi završeni su grubi radovi i radovi na krovu, uključujući pokrivanje objekta te velike staklene stijenke. Ta faza nije podrazumijevala nikakve zanatske radove. Nije se radilo o unutarnjim podjelama prostora, pregradnim zidovima i svim onim što objekt čini funkcionalnim iznutra“, pojašnjava Prašo za Hercegovina.info.

Druga faza, kako navodi, obuhvaća kompletne građevinsko-zanatske radove, unutarnje pregrade, instalacije, tehnologiju bazenske vode i opremanje objekta.

„Najvažnija stavka u toj fazi je sam bazen i bazenska keramika. To je iznimno zahtjevan posao jer se radi o olimpijskom bazenu, a ne o rekreativnom. Ovdje nije svejedno je li dimenzija 5,22 ili 5,35 metara. Sve mora zadovoljiti stroge međunarodne standarde, od protoka vode, rasvjete, kvalitete izvedbe, do razdjelnica i opreme. Ne radimo bilo kakav bazen, nego olimpijski bazen“, ističe.

Hoće li biti dodatnih faza

U nastavku razgovora Prašo pojašnjava da su gotovo svi ključni radovi obuhvaćeni drugom fazom, no postoje određeni elementi koji nisu uključeni u aktualnu procjenu.

„Dodatna faza odnosila bi se uglavnom na inertni inventar, poput stolica, stolova i slične opreme. To su relativno male stavke. Također, dio vanjskog partera i parkinga nije uključen u ovu fazu. Taj prostor se trenutačno može koristiti u postojećem stanju, a u budućnosti će se urediti u skladu s objektom“, navodi.

Dodaje kako su procijenjene vrijednosti radova temeljene na projektantskim troškovnicima.

„Procjena nije došla iz mog džepa. Svaki projektant je dao svoju procjenu vrijednosti radova. U cijenu je uključen i rizik od tri posto za nepredviđene radove koji se mogu, ali i ne moraju pojaviti. Na temelju toga je formirana ukupna procijenjena vrijednost“, pojašnjava.

Financiranje kroz više proračunskih godina

Jedno od ključnih pitanja odnosi se na to ima li Grad Mostar osigurana sredstva za dovršetak druge faze.

Prašo navodi kako je projekt planiran kroz više proračunskih godina.

„Druga faza planirana je kroz tri proračunske godine. Za prve dvije godine postoji realna mogućnost da se taj dio financijski zatvori i tako je projekt i planiran. Nema razloga za ubrzavanje radova ako se financiranje veže uz proračunske cikluse“, kaže.

Dodaje da će konačan iznos ovisiti o postupku javne nabave.

„Svi znamo da je javna nabava nepredvidiva. Možda će iznos biti manji od procjene, a možda i ne. To ćemo znati tek kada postupak završi“, ističe.

Kada je realno očekivati otvaranje bazena

Govoreći o rokovima, Prašo naglašava kako je teško govoriti o točnom datumu otvaranja, jer sve ovisi o stabilnosti financiranja i eventualnim žalbama u postupcima.

„To je dosta teško pitanje. U jednom trenutku govorilo se o manjem iznosu, a na kraju smo došli do cifre od gotovo 30 milijuna maraka. Slične probleme imali su i drugi gradovi. Primjeri iz regije pokazuju da ni oni nisu završili bazene u rokovima koje su prvotno planirali“, navodi.

Ipak, ističe kako tehnički gledano radovi nisu pretjerano složeni ako je osiguran kontinuitet novca.

„Ako ne bude žalbi i ako dotok sredstava bude uredan, u tri proračunske godine, odnosno dvije građevinske sezone, ovi radovi se mogu završiti. Najzahtjevniji dio je polaganje velikih površina keramike, ali to se uz dobru organizaciju može relativno brzo izvesti“, kaže.

Troškovi održavanja i važnost objekta za grad

Govoreći o budućim troškovima održavanja, Prašo otvoreno priznaje da objekti od javnog značaja rijetko mogu biti financijski potpuno racionalni.

„Sportske dvorane i bazeni gotovo nikada nisu ekonomski isplativi u klasičnom smislu. Ali grad koji nema sportsku infrastrukturu zapravo i nije grad. To su objekti koji definiraju identitet zajednice“, ističe.

Posebno naglašava važnost činjenice da Mostar gradi olimpijski bazen.

„Nije svaki bazen dimenzija 50 puta 25 metara olimpijski bazen. Da bi dobio tu kategoriju, mora zadovoljiti međunarodne standarde i dobiti certifikate institucija koje nisu domaće, nego međunarodne. To Mostaru otvara vrata za natjecanja, događaje i dodatnu promociju grada“, navodi.

Pokušaji povećanja energetske održivosti

Kada je riječ o smanjenju troškova, Prašo navodi kako je u projekt ugrađeno i rješenje korištenja solarne energije.

„Solarne elektrane su projektirane i na dvorani i na bazenu. Njihova svrha je da barem djelomično pokriju gubitke koji nastaju zagrijavanjem vode. Ako već imamo objekt koji dobivamo praktički besplatno, logično je da se takva tehnologija ugradi“, pojašnjava.

Dodaje kako je u prostornoj zoni ranije bila planirana i izgradnja hotela, koji bi dodatno povećao održivost kompleksa.

„Grad ne može financirati hotel, ali je ta lokacija ostavljena. U budućnosti, ako se izgradi hotel, moguće je da se kroz model javno-privatnog partnerstva dodatno osigura održivost bazena i dugoročno riješi pitanje njegova financiranja“, zaključuje Prašo.