Nakon više od mjesec dana tišine, obitelji Almina Crnalića (22), Dalile Žugor (20) i Enisa Kurtovića (22) iz Mostara odlučile su progovoriti o tragediji koja ih je zadesila 31. svibnja u mjestu Ševaš Njive kod Čapljine.
U teškoj prometnoj nesreći, za koju je osumnjičen Marko Šljivić (28) iz Čapljine, njihova su djeca poginula, a bol zbog gubitka dodatno je produbila vijest da je Sud u Mostaru Šljiviću ukinuo pritvor.
Očevi Zulfo Crnalić i Denis Žugor ogorčeni su takvom odlukom i strahuju da bi osumnjičeni mogao pobjeći iz BiH, unatoč mjerama zabrane.
"Jednom riječju – bio je to šok za mene... A drugom – volio bih pogledati u oči suca koji ga je pustio i pitati ga ima li djecu i što bi rekao svom kolegi da se, ne daj Bože, njemu dogodilo isto. Za mene i moju obitelj ovo je, vjerujte, ogroman šok. Što znači to što mu je oduzeta vozačka dozvola, kad mu je ostavljena putna dokumentacija s kojom danas može sjesti u avion i otići bilo gdje? To je šok za sve, a ne samo za jednog čovjeka koji je izgubio svoje dijete – govori novinarima Avaza kroz suze Crnalić.
Strahuje, kaže, da će Šljivić još neko vrijeme boraviti u BiH i redovno se, kako je Sud naložio, svakog ponedjeljka javljati Policijskoj upravi Čapljina, ali da će na kraju prijeći granicu i nestati s ovih prostora.
"Tužiteljstvo je tražilo produženje pritvora, međutim... unatoč svemu, vjerujem u naše pravosuđe. Vjerujem da će se ova pogreška ispraviti i da će žalba koja je podnesena donijeti barem malo utjehe. Ali on je, u ovom trenutku, slobodan čovjek – i to me boli, govori" Crnalić.
Smatraju da institucije nisu pokazale dovoljnu osjetljivost ni odgovornost, jer ih nitko službeno nije obavijestio o smrti djece. O svemu su, kažu, morali sami tragati.
"Sve me tišti... Svakim danom je sve teže, sve više boli... Tek je bila upisala fakultet, kriminologiju... Ali najviše me muči to što sam tog jutra, kada se nesreća dogodila oko četiri sata, tek pet sati kasnije saznao da je moja Dalila poginula. I to ne od onih koji su nam to trebali reći... Tražio sam, zvao svakoga – policiju, ovdje u Čapljini – nitko ništa. Na kraju sam otišao do bolnice u Južnom logoru i tada me netko, ne znam ni tko, nazvao na telefon... Zar nije sramotno da nas nitko iz policije nije obavijestio, da nam nisu pokucali na vrata ili barem nazvali i rekli da su nam djeca stradala? Roditelji su, zamislite, sami morali tražiti gdje su im djeca, što se dogodilo... Uzalud smo ih zvali na telefon", govori Žugor jedva zadržavajući suze.
Šljivić im se do sada nije javio. Dan nakon nesreće do Crnalića je došla vijest da su, kako kaže, navodno, njegovi roditelji htjeli doći. Ta, zapravo, poruka im je došla od drugih ljudi.
"Direktno nam se nisu obratili. Nikome od nas", kažu Crnalić i Žugor.
Istovremeno, izražavaju zahvalnost svima koji su ih podržali: Oružanim snagama BiH za dostojanstvenu organizaciju dženaze, prijateljima, kolegama i pripadnicima svih vjerskih zajednica. Veliku podršku pruža im i zajednica mladih, spremna i na prosvjede u slučaju izostanka pravde.
U ovoj bolnoj borbi, kako kažu, neće stati. Vjeruju u pravosuđe, ali i jasno poručuju: "Ako treba, prevrnut ćemo zemlju. Nećemo tek tako pustiti da sve prođe."
Vezani članci