Kolumna Ivana Prskala: Jesu li mediji postali roba za klikove?

Pišući ove kolumne, otkrio sam na sebi lošu tendenciju koja se podsvjesno često puta podvuče. To je tendencija da se proda priča. Da se piše o nečemu što će skupit klikove, na što će se ljudi upecati. Teško koji osjećaj je ogavniji od onoga koji se pojavi kad spoznaš da si izdao vlastiti integritet.

Naravno, to se ne mora događati pri punoj svijesti. U užurbanom tempu tjednog pisanja i uz sve popratne obveze, pisac traži šablon kojem se može vraćati, i sukladno tome traži ono čime će svoj šablon najbolje ostvariti. Uslijed sve većeg pritiska ne misli se toliko na sadržaj, koliko na potrebu da se nešto napiše i izbaci. To neminovno srozava kvalitetu i integritet kolumnista, i zato je potrebno bdjeti da se ne upadne u napast plaćeničkog pisanja.

Osjetivši na svojoj koži, mogu reći da je teško pri visokom tempu ostati vjeran sebi, pogotovo kada medijska i publicistička okolina radi upravo protiv tih tendencija.

Virtualni svijet vijesti

Dosta je medijskih i internetskih komentatora primijetilo kako se pogoršalo stanje sadržaja i medija na internetu. Trenutačna kriza proizlazi iz nasilnog uspona AI tehnologije, koja je pomalo dokida autentični ljudski sadržaj. AI naslovi, AI videi, AI tekstovi, sve AI uglavnom dominira našim feedovima.

Teško je razlikovati stvarnog publicista od AI bota koji pokušava imitirati autentičnog čovjeka. Teško ih je razlikovati ponajviše zato jer su naši kognitivni kapaciteti srozani. Izgubio se svaki pojam o stilu i dobrom ukusu, a da ne govorim o tome kako se izgubilo znanje onoga što je većina nas nekad davno smatrala općom kulturom.

Drugi bitan faktor pogoršanju kvalitete medijskog sadržaja je njegova inflacija. Portali i podcasti niču kao gljive poslije kiše, a nitko od njih ne nudi neku novu, svježu, autentičnu poruku. Svatko reciklira već postojeći sadržaj, i složene ideje o kojima bi društvo trebalo raspravljati razvodnjene su na razinu prozivki u kafanskim raspravama.

U ovoj novoj klimi teško je raspoznati istinit sadržaj od onog lažnog. U trajnom smo stanju magle u kojoj se tek obrisi stvarne slike situacije mogu nazrijeti. Oni koji bi nas trebali informirati o svijetu oko nas, koji bi trebali biti tumači i analitičari zaduženi za navigiranje društva kroz kaos u kojem se nalazimo mahom su igrači ove ili one ideologije ili političke opcije, a i taj pristrani pristup nije ništa doli maska koju većina medijskih outleta koristi kako bi digla prašinu i skupljala zaradu.

Kako smo napominjali ranije, većina medijskih kuća i portala živi od izvještačenih sukoba koji plijene pažnju lijenih umova. Oni malo marljiviji teško mogu pronaći sadržaj koji će zadovoljiti njihove potrebe, što svakako dovodi do frustracije i u konačnici apatije. Ova virtualna zvijer doista je ogromna, i ne naziru se njezine slabe točke.

Malo više o napastima plaćeničkog mentaliteta

Kada pogledam unatrag na neke tekstove koji su izašli na ovom portalu, žalim što nisam uzeo više vremena da promislim o njima. To su poglavito tekstovi napisani u stisci vremena koji bi se oslonili na najnoviji hype u ciklusu vijesti.

Spoznaja kako je bit određene teme bila promašena ili kako su prognoze najavljene u tekstu bile promašene i van svake pameti doista posrame čovjeka. Te situacije su mi služile kao upozorenja da zastanem i promislim o čemu zapravo želim pisati, i što uopće mogu kvalitetno i s integritetom napisati.

Spoznao sam također u tim trenutcima kako je moje pisanje postalo mehaničko. Imao bih u glavi šablon i tražio ono čime ću ga popuniti. Nije mi bilo bitno što ću reći, nego hoću li to reći dovoljnim brojem riječi da ne bude predugo ili prekratko.

Ovo su napasti plaćeničkog mentaliteta – mentaliteta koji opsjeda veliku većinu internetskog sadržaja.

Većina autora internetskog sadržaja ne razmišlja o poruci koju žele poslati. To pripada naivnom optimizmu početnog djelovanja, a nestaje čim nastupi prvi značajniji skok u popularnosti. Sadržaj je samom sebi svrha. Bitno je da zarada nesmetano raste.

To je svakako povoljna i racionalna ekonomska računica, međutim ne računa na ljudsku potrebu za znanjem i informiranošću o svijetu oko njega. Zbog toga su mnogi na gubitku. Na gubitku su jer sav medijski sadržaj postaje besmisleni artikl za kupovinu, umjesto da bude koristan i nadahnut alat za život.

Opetovani poziv

Opstojnost ovog virtualnog svijeta moguća je jer stvaratelji internetskog sadržaja drže sebe bitnima, i doista se doima tako kada se promatra njihovo djelovanje isključivo u okvirima interneta. Toj iskrivljenoj slici pomaže i pažnja koju dobivaju od internetskih konzumenata.

Maknemo li se nakratko od društvenih mreža, vidimo kako je većina ljudi potpuno nebitna i nekonsekventna za naše živote. Ovaj uvid postiže se tek odmakom i radikalnim prekidom s virtualitetom koji nas obuzima.

Pravu narav stvarnosti poznajemo u živim interakcijama s ljudima, u čitanju stručne knjige ili bilo koje knjige, u autentičnom životnom iskustvu. Ima istine i koristi po blogovima i portalima, međutim ona je u promilima.

Naši glavni izvori informacija i mišljenja primarno žele manipulirati nama, a ne informirati nas i podučiti nas. S takvima je sadržajan dijalog nemoguć. Njih valja tek ostaviti i zaboraviti, otresti prašinu s naših tabana te iskoračiti izvan virtualnog svijeta.

Tek u virtualnom svijetu ti naši informeri i stvaratelji mišljenja imaju moć. U stvarnosti su nemoćni. Tek onoliko koliko ćemo im dopustiti!

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.