Nakon višegodišnjeg mandata na čelu Grada Mostara, gradonačelnik Mario Kordić i njegovi partneri iz SDA našli su se u jednosmjernoj ulici iz koje više nema povratka. Prostorno planiranje, kao politika koja određuje način korištenja prostora, postalo je teret za vladajuće strukture u Mostaru. Zakoni koji obvezuju jedinice lokalne samouprave sve su teže breme za vlast koja se, zapetljana u mrežu bezakonja, pokušava izvući pozivima na “radikalne promjene” s viših razina vlasti – osobito kada je riječ o pitanju državne imovine.
Prije nego se govori o “državnoj imovini”, Mostar mora najprije raščistiti vlastiti nered. Grad koji već dva desetljeća krši federalni Zakon o principima lokalne samouprave, koji nema zakonit prostorni ni urbanistički plan, ne može govoriti o gospodarskom razvoju.
Grad Mostar formalno je član Saveza općina i gradova Federacije BiH – udruženja koje okuplja jedinice lokalne samouprave radi zajedničkog zastupanja interesa prema višim razinama vlasti. No paradoks leži u činjenici da Mostar već gotovo dva desetljeća ne poštuje upravo onaj zakon na temelju kojega je taj savez osnovan. Riječ je o Zakonu o principima lokalne samouprave Federacije BiH iz 2006. godine, koji jasno propisuje da građani ostvaruju pravo na lokalnu samoupravu neposredno i putem mjesnih zajednica te da svaka jedinica lokalne samouprave mora imati statut usklađen s tim zakonom. Grad Mostar to nikada nije učinio.
Naravno da treba graditi infrastrukturne projekte od značaja za Bosnu i Hercegovinu, no problem je što HDZ BiH i njegovi partneri u isti vlak promjena oko državne imovine pokušavaju ukrcati i kriminal težak milijarde – od nezakonite gradnje do poslova u tzv. zelenoj tranziciji. Nije stoga čudno što gradonačelnik Mostara Mario Kordić ne spava mirno i sve češće, na svakoj javnoj ili privatnoj prigodi, spominje problem razvoja “zakočenog” odlukama visokog predstavnika, kad je u pitanju državna imovina. Ali istina je mnogo dublja: upravo Kordić i njegovi politički partneri nisu učinili apsolutno ništa kako bi stvorili zakonit i jasan pravni okvir za prostorno planiranje – pa samim tim ni za ozbiljna ulaganja koja bi Mostaru donijela stvarni razvoj.
Grad Mostar danas nema pravni osnov za donošenje bilo kakvog prostorno-planskog dokumenta. Posljedično, Odjel za urbanizam i građenje nema zakonsko uporište ni da izdaje urbanističke suglasnosti bilo kome, dok komisija koja daje mišljenja temeljem prostornog plana šireg područja djeluje potpuno nezakonito. Grad u praksi ne raspolaže ničim osim nametnutim Prostornim planom iz 2022. godine – dokumentom čije će okolnosti donošenja, kao i imena onih koji su od njega profitirali, hercegovina.info detaljno razotkriti u narednom razdoblju.
U posljednje vrijeme HDZ BiH, predvođen Draganom Čovićem, sve glasnije u javnom prostoru ističe pitanje državne imovine kao ključnu prepreku razvoju Bosne i Hercegovine. Dok se u javnosti neprestano glorificira “europski put”, u praksi se sve češće primjenjuju obrasci ponašanja koji podsjećaju na proruske političke manire. Zanimljivo je da upravo tu temu — pitanje državne imovine — stranke na vlasti, uključujući i HDZ BiH, nisu uspjele riješiti više od dva desetljeća, iako su u međuvremenu gotovo neograničeno upravljale vlastitim županijama i općinama, često i mimo zakona.
Problem za HDZ BiH nije u tome što pitanje državne imovine ne treba riješiti, već u tome što ga ne mogu riješiti sami. Dok su u brojnim segmentima lokalne vlasti imali apsolutnu kontrolu, pitanje koje se odnosi na cjelinu države zahtijeva kompromis, transparentnost i suradnju – vrijednosti koje u praksi često izostaju.
Prije nego što se upušta u rasprave o državnoj imovini, gradonačelnik Mostara Mario Kordić ima dug popis neriješenih obveza prema vlastitim građanima. Zajedno sa svojim političkim partnerima morao bi, prije svega, donijeti novi Statut Grada Mostara usklađen s Federalnim zakonom o principima lokalne samouprave. Tek bi tada građani ponovno mogli birati svoje predstavnike u mjesnim zajednicama i aktivno sudjelovati u kreiranju prostora u kojem žive.
Umjesto toga, Mostarom danas upravljaju nametnuti povjerenici za gradska područja koji glume fiktivne predstavnike građana. Ti ljudi, koje građani nikada nisu izabrali, često djeluju u interesu stranaka, a ne zajednice. Prostorije planiranih mjesnih zajednica, u kojima bi se građani trebali okupljati i raspravljati o lokalnim problemima, danas služe tek povremeno – kad netko “skine paučinu” i otvori ih za stranačke sastanke, a ne za javni dijalog.
Grad Mostar i dalje nema novi urbanistički plan, niti prostorni plan usklađen s planovima višeg reda, iako je to zakonska obveza propisana Zakonom o prostornom uređenju HNŽ-a. Javne rasprave o proračunu i prostornim dokumentima, koje bi se prema zakonu trebale održavati u mjesnim zajednicama, najčešće se provode tek formalno – bez stvarnog uključivanja građana i bez mogućnosti da njihovo mišljenje utječe na odluke koje oblikuju grad.
Zato se nameće ključno pitanje: tko zapravo građane i investitore dovodi u pravnu nesigurnost – ako lokalna vlast koja već godinama ignorira vlastite zakone i obveze?
Grad Mostar o državnoj imovini govori kao član Saveza općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Gradonačelnik Mario Kordić u veljači 2025. bio je domaćin sastanka tog saveza – udruženja koje je, paradoksalno, osnovano upravo na temelju članka 51. Federalnog zakona o principima lokalne samouprave. Zar može biti veće licemjerje - biti dio saveza koji počiva na poštivanju zakona, a sam ga sustavno kršiti?
Zamislimo da se gradonačelnik Kordić zaposli u medicinskoj ustanovi i svaki dan svjesno radi protiv njezina statuta, pravilnika i internih akata – koliko bi dugo ostao na tom mjestu? Upravo tako Mostarom vladaju posljednjih dvadeset godina: bez građana, bez zakona i bez odgovornosti, a sve pod parolom “europskog puta” kojom se neprestano razmeće Dragan Čović.
Upravo u tom duhu ironije, gradonačelnik Kordić u rujnu ove godine sudjelovao je na “EU Konferenciji 2025.” pod nazivom "Uključivanje općina i gradova u proces pristupanja Europskoj uniji", održanoj u sarajevskom hotelu Mövenpick, u organizaciji Saveza općina i gradova Federacije BiH te Saveza općina i gradova Republike Srpske.
Portal hercegovina.info uputio je službeni upit Savezu općina i gradova Federacije BiH s nekoliko konkretnih pitanja:
Do dana objavljivanja ovog članka, iz Saveza općina i gradova Federacije BiH nije stigao nikakav odgovor.
Federalni zakon jasno nalaže da jedinice lokalne samouprave moraju omogućiti građanima sudjelovanje u procesima odlučivanja „posebno u pitanjima od neposrednog značaja za život i rad građana“. Zakon o principima lokalne samouprave ima posebnu važnost kad je riječ o tome kako se uređuje i organizira rad općina i gradova. To znači da on „vrijedi više“ od drugih općih zakona koji se bave upravom – jer je donesen baš za tu oblast.
Državne i lokalne vlasti moraju taj zakon primjenjivati u cijelosti i dosljedno, a ne birati samo dijelove koji im odgovaraju. Federalno ministarstvo pravde je još 2008. i 2009. potvrdilo da je ovaj zakon „poseban“ (lex specialis) i da ima prednost u odnosu na neke opće zakone, konkretno u primjeni članaka 13. i 15. Drugim riječima - Kad postoji sukob između općeg zakona i ovog zakona o lokalnoj samoupravi, prednost uvijek ima ovaj – jer se odnosi točno na rad općina i gradova.
Zakon o principima lokalne samouprave Federacije BiH (2006.) izričito definira da:
Drugim riječima, zakon zahtijeva da građani imaju institucionaliziran kanal kroz mjesne zajednice — forum u kojem mogu raspravljati, predlagati i nadzirati odluke koje oblikuju njihov životni prostor.
Grad Mostar, međutim:
To je suprotno duhu i slovu federalnog zakona o lokalnoj samoupravi.
Statut Grada Mostara je OHR-ov nametnuti statut koji nikada nije usklađen sa zakonom iz 2006. godine jer gradske vlasti — bez obzira na politički sastav — nisu imale interes vratiti građanima instrumente kontrole. Mjesne zajednice znače transparentnost, decentralizaciju i javni nadzor. Upravo ono što ne odgovara političkoj praksi u kojoj su sve odluke koncentrirane u uskom krugu gradskih službi i vijećničkih većina. Je li HDZ BiH licemjeran kada od visokog predstavnika traži izmjene zakona o državnoj imovini u korist općina i gradova, dok s druge strane već dva desetljeća odbija izmijeniti Statut Grada Mostara – dokument koji je također nametnuo visoki predstavnik, a koji lokalnoj vlasti osigurava veće ovlasti i manju odgovornost?
Po važećem zakonodavnom okviru:
Grad Mostar je član Saveza općina i gradova FBiH, ali materijalno ne ispunjava uvjete koje taj isti zakon propisuje za funkcioniranje lokalne samouprave. To je pravni paradoks: član saveza koji je osnovan na poštivanju zakona, a sam ga ne provodi.
Mostar je, u suštini, grad s demokratskim deficitom ugrađenim u sam temelj upravljanja.
Odsustvo mjesnih zajednica znači da građani:
Grad je time lišen najosnovnijeg oblika lokalne demokracije. U kontekstu europskih standarda (Europska povelja o lokalnoj samoupravi, koju je BiH ratificirala), ovo stanje je teško obranjivo.
Temeljem članaka 58. i 60. Zakona o principima lokalne samouprave FBiH, može se pravno dokazati da određene odredbe Statuta Grada Mostara iz 2004. godine više nemaju pravnu snagu, odnosno da su ništavne po sili zakona, jer su u izravnoj suprotnosti s federalnim zakonom višeg pravnog ranga.
Članak 58. Federalnog zakona o lokalnim principima jasno propisuje da:
„Stupanjem na snagu ovog zakona prestaju da važe odredbe statuta jedinica lokalne samouprave koje su u suprotnosti sa odredbama ovog zakona.“
To znači da nije potrebna posebna odluka bilo kojeg organa da bi se poništile protuzakonite odredbe — one automatski gube pravnu snagu od dana kada je zakon stupio na snagu Drugim riječima: sve što je u Statutu Mostara u suprotnosti sa Zakonom o principima lokalne samouprave ništavno je po sili zakona. Sukladno članku 58. Grad Mostar je imao godinu dana da uskladi svoj statut sa ovom zakonom.
Mostar donosi prostorne planove i budžet po Statutu koji ne predviđa mjesne zajednice ni obvezno sudjelovanje građana, iako federalni zakon to izričito traži. Time su odredbe Statuta koje isključuju mjesne zajednice i javne rasprave ništavne po sili zakona od 2006. godine. Posljedica je da ključne odluke o prostoru i javnom novcu nastaju bez zakonski propisane participacije.
Prema članku 58.:
Po sili članka 58. Zakona o principima lokalne samouprave FBiH ništavne su:
Te odredbe nisu samo sporne – one su ništavne i pravno nevažeće od dana stupanja Zakona na snagu.
Grad Mostar nema zakonit statut, niti zakonit prostorni i donesen urbanistički plan, pa samim tim ni pravni osnov za gospodarski razvoj. Ipak, gradska uprava priopćila je da je od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine zaprimila službeno mišljenje u vezi s primjenom zabrane raspolaganja državnom imovinom.
Apsurd postaje još veći kada se zna da je upravo zagovaranje pitanja državne imovine Mostar provodio kroz Savez općina i gradova FBiH – dok je ministar pravde BiH, Davor Bunoza, također iz Mostara.
Na federalnoj razini tu funkciju obnaša Vedran Škobić, također Mostarac, koji je u odgovoru upućenom Instituciji ombudsmana za ljudska prava – na zahtjev Neformalne grupe građana “Zaustavimo nezakonite izmjene Prostornog plana Grada Mostara” – dao sljedeće tumačenje zakona:
U vezi sa Vašim aktom broj i datum veze kojim ste dostavili Federalnom ministarstvu pravde zahtjev za izjašnjenje povodom upita koji je Vama dostavljen od strane neformalne grupe građana „Zaustavimo nezakonite izmjene Prostornog plana Grada Mostara“, žalbom koja je zavedena pod brojem: Ž-MO-04-166/23, a koja se tiče direktnog kršenja odredbi člana 29. Zakona o principima lokalne samouprave, Federalno ministarstvo pravde daje sljedeći:
U članu 25. Zakona o principima lokalne samouprave („Službene novine Federacije BiH“, br. 49/06 i 51/09), propisano je:
„Građani u mjesnoj zajednici putem organa mjesne zajednice odlučuju o poslovima značajnim za život i rad na području mjesne zajednice, a naročito:
Prostorni razvoj naselja ili dijela naselja detaljnije se uređuje urbanističkim planom, odnosno detaljnim planom uređenja koji, u skladu s prostornim planom, donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
Iz citiranog članka jasno je vidljivo koja prava pripadaju građanima mjesnih zajednica, osobito u stavku 1. navedenog članka, koji se izravno odnosi na pitanja urbanističkih planova u kontekstu prava sudjelovanja i inicijative građana mjesnih zajednica.
Također, u članku 29. istog zakona propisano je:
„Tijela mjesnih zajednica obavezno se konzultiraju o pitanjima o kojima vijeće jedinice lokalne samouprave odlučuje dvotrećinskom većinom, kao i u postupku donošenja planova jedinice lokalne samouprave, te o drugim pitanjima o kojima se zatraži konzultacija vijeća ili načelnika jedinice lokalne samouprave. Tijela mjesnih zajednica mogu davati inicijative o pitanjima iz svoje nadležnosti, kao i nadležnosti jedinice lokalne samouprave i institucija koje obavljaju javne ovlasti.“
Zakon o principima lokalne samouprave u gore navedenim odredbama jasno i precizno propisuje prava građana u mjesnim zajednicama, koja se odnose na njihovo uključivanje u procese aktivnosti i odlučivanja u mjesnim zajednicama.
Važno je napomenuti i sljedeće: nismo zaprimili e-mail koji navodite u svom aktu pod nazivom „Zahtjev za intervenciju i pravno tumačenje u vezi s neprovođenjem Zakona o principima lokalne samouprave u Gradu Mostaru“ od 27. studenoga 2024., te se po ovom pitanju očitujemo po prvi put.
Člankom 57. zakona definirano je da nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Federalno ministarstvo pravde i Federalno ministarstvo financija, svako u okviru svojih nadležnosti. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi u skladu sa zakonskim obvezama Minstarstvo na čijem čelu je Mostarac Vedran Škobić (HDZ BIH) izvršio nadzor nad provođenjem zakona u Gradu Mostaru gdje je središnjica HDZ-a BIH.
Ustavni sud Federacije BiH 2010. godine presudio je da je Kanton Sarajevo povrijedio pravo na lokalnu samoupravu Općine Centar Sarajevo jer nije u zakonskom roku donio propise potrebne za usklađivanje s federalnim Zakonom o principima lokalne samouprave. Time nije ispoštovao odredbe članaka 58., 59. i 60. tog zakona.
Ako se ta presuda uzme kao pravni presedan, građani Mostara imaju puno pravo pokrenuti sličan postupak protiv Grada zbog višegodišnjeg neprovođenja istog zakona. Vladajuće stranke u Mostaru – HDZ BiH i SDA – već dva desetljeća donose ključne odluke koje izravno utječu na građane, ali izvan zakonskog okvira, suprotno federalnom zakonu.
Vrijeme će pokazati hoće li građani svoja ustavna prava početi tražiti sudskim putem. Jer ako Grad Mostar, po sili zakona, ima ništavne dijelove statuta koji se odnose na prostorno planiranje i sudjelovanje građana putem mjesnih zajednica u kreiranju životnog prostora, te ako sukladno člancima 8. i 9. Zakona o prostornom uređenju HNŽ nema obvezujuče i zakonite prostorno-planske dokumente, tada pitanje državne imovine postaje tek pravni paravan za prikrivanje višegodišnjeg kriminala.
Gradonačelniče Mostara, prvo sapun pa onda parfem!
Vezani članci