Što hipodromski koncert govori o trenutačnoj društvenoj situaciji u Hrvatskoj, a i šire?

Neviđeni spektakl dogodio se u subotu 5. srpnja 2025. na Hipodromu. Nije potrebno ulaziti ponovno u brojku posjetitelja, u izazove organizacije ovakvog događaja, kao i u specijalne efekte koji su korišteni kako bi se ovaj veliki koncert učinio još veličanstvenijim. O tome su brojni i previše pisali. Ono o čemu valja razmisliti su reakcije na sami događaj. Od same najave brojni mediji i 'stručnjaci' pisali u izazovima koncertima, o izazovima tolike mase ljudi na jednom mjestu. Brojna kataklizmična predviđanja su uskoro pala u vodu, ali kod pojedinih je i dalje ostao gorak okus.

S druge strane, euforija nakon koncerta ne samo da nije splasnula, nego je dosegla nove dosad nezamislive granice. Očekuje nas početkom kolovoza Thompsonov veliki koncert u Sinju, te iako bi produkcijski i izvedbeno mogao nadmašiti ovaj u Zagrebu, on će i dalje po značaju biti zasjenjen hipodromskim pothvatom. Bit će zasjenjen jer ne samo da smo dobili vrhunski koncert, nego su na vidjelo izašle brojne društvene podjele i narativi koji te podjele pokreću, te će zanimljivo biti ono što će se u idućim mjesecima i godinama događati.

Zakašnjeli kulturni ratovi

Govorim zakašnjeli, jer smo ovako nešto prije sada već desetak godina promatrali u anglosferi, odnosno SAD-u i Velikoj Britaniji. Pojava i prvi mandat Donalda Trumpa, te početak Brexita naznačili su početak pucanja lijevoliberalnog poretka koji se od devedesetih godina prošloga stoljeća uzimao zdravo za gotovo. Globalizam i globalna homogenizacija svijeta na principima suvremene verzije liberalizma djelovala je nezaustavljiva, ali ova dva ključna događaja uzdrmali su ga do temelja. Medijske kuće poput BBC-a i CNN-a koje su nekoć slovile kao najkvalitetniji i najobjektivniji prenositelji vijesti i informacija (praktički pečat autentičnosti) pokazali su svoju propagandističku stranu i tešku agendu koja je često išla protiv onoga što je šira javnost tražila.

Na političkom planu, pala je iluzija besprijekorne i poštene demokracije. Čak je i onima koji nisu uopće obraćali pažnju na društveno-političko stanje društva postalo jasno kao njihove političke i javne elite rade protiv njih. U tom spadanju mrena, odnosno trenutku 'red pilla' kako anglofonci vole reći, stradala je praktički čitava pop-kultura. Primjer najnovijih filmova Star Warsa paradigma su pojačanja propagande koja se dotad tek u dozama unosila.

Ovaj razvoj situacije ukazao je na dubok raskorak prije svega između političke elite i šireg društva na zapadu, ali i među stanovništvom kojeg je počela zahvatati polarizacija. Do 2020. godine djelovalo je kao da se situacija da sanirati, ali godina virusa Covid-19 i BLM nereda ugasila je svaku nadu za to. Lijevoliberalna elita nije htjela puštati svoju premoć koju je sada počela nametati silom, a otuđenici sa svih strana spektra počeli su se radikalizirati.

Ova godina predstavlja novi svojevrsni lom, jer su sada desnije opcije na usponu. Trumpov ponovni povratak, kao i uspon njegovih suradnika poput Muska otvorilo je vrata ujednačenijim kulturnim ratovima. Do unazad godinu dana teško da smo mogli promatrati ujednačeno i ljevicu i desnicu. Sada ne samo da možemo, nego je sasvim jasno kako je vitalna energija skrenula desnu, a ne lijevo. Takva podjela na 'nas i njih' došla je sa zakašnjenjem u Hrvatsku, te iako je i dalje u povojima, potencijalno bi se mogla zagrijati.

Kakav se osinjak dira?

Pisao sam u jednom tekstu o mentalnom poremećaju koji je nastao povratkom Thompsona na estradu. Uspjeh hipodromskog koncerta nije primio njegove kritičare, nego kao da ih je osokolio u napadima na Thompsona i njegove obožavatelje. Tako su primjerice osudili koncert tvrdeći kako je to 'relativizacija' ili čar 'valorizacija' ustaštva, kao udar na 'antifašističke' temelje Hrvatske. Svi posjetitelji koncerta u njihovim očima su glupavi 'fašistički' neandertalci koji se ne znaju ponašati. Miran dolazak i mirno razilaženje s koncerta pobilo je tu sliku, ali opet uvrede ne izostaju.

Već sam ranije pisao da će se Thompsonovi kritičari morati nositi s njegovom kvalitetom i predanošću ako ga žele pobiti, a lijeno pozivanje na fašizam (kojeg smo promatrali u slučaju Brexita i Donalda Trumpa) svjedočanstvo je duboke društvene podjele koja nastupa u Hrvatskoj.

Podjela na 'nas i njih' nije tek floskula uobraženog liberala. Takva se podjela događa ako se članovi društva razilaze u osnovnim vrijednostima do kojih drže. Narativi kritičara i podupiratelja Thompsona stubokom se razlikuju. Njihova vizija društveno-političkog sustava i temeljnog sustava vrijednosti ne samo da se ne podudaraju, nego se sudaraju. Jedan mora nestati nauštrb druga, jer je njihov suživot nemoguć. Možemo možda govoriti o tihoj većini i glasnoj manjini, ali trenutačna moć ljevice u Hrvatskoj sugerira nešto složeniju sliku. To je dijelom zbog postupne infiltracije (odnosno u hrvatskom postkomunističkom slučaju bolje reći učvršćivanja) ljevice, ali i pasivnosti građana koji su predali poluge moći. Kako je to Tomislav Jonjić karikaturalno opisao: 'Ja volim svoj narod, ali to je isti narod koji je dva puta izabrao Stipu Mesića.'

Je li u Hrvatskoj preskočena crta?

Manija i uzbuđenje oko Marka Perkovića Thompsona može ostati samo to – manija i uzbuđenje. No, to stanje također može prerasti u jedan poseban kulturni, ali i politički pokret. Potencijali za to postoje najviše zbog političkih i javnih napada na sve što je bilo vezano uz taj koncert. To nije više osuđivanje 'kontroverznih' točki jednoga izvođača, nego se radi o otvorenom etiketiranju određene grupacije u društvu, i to grupacije koja vrlo vjerojatno čini većinu u društvu. Etiketiranje ovakve vrste nije tek bezazleno neslaganje, nego praktički poziv na represiju i uništenje.

U tom smislu, događa se svojevrsni 'redpill' trenutak u Hrvatskoj. Lijevoliberalne elite u medijima, politici te javnom i kulturnom životu, kao i u anglosferi, gube monopol na autentičnost, objektivnost i istinitost. Profesionalno izveden i odlično primljen koncert Marka Perkovića Thompsona pokazao je vitalnost desnih opcija u Hrvatskoj i svu mlohavost lijevoliberalna koji nemaju više privlačne snage kao što su nekad imali.

Kako se i dalje vrte uvrede poput 'fašist', 'ustaša' i slično, tek smo u povojima onoga što bi se moglo rasplamsati u otvorene i ravnomjerne kulturne ratove u Hrvatskoj. Ako nas bliska prošlost u svijetu išta uči, to je da će rezultat ovih kulturnih ratova biti daljnja polarizacija. Dva potpuno oprečna narativa jednostavno se moraju boriti do istrjebljenja, a u već duboko podijeljenom društvu, možemo se jedino nadati da se ovi sukobi neće izdići iznad razine kulturnih ratova.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.