Štimac oštro reagirao: 'Postoji bezbroj razloga zašto bih zadavio ovog u crnoj majici, ali danas sam mu podrška'

Igor Štimac oglasio se na Facebooku opširnom objavom o skandiranju Hitleru, Auschwitzu i Anne Frank u Torcidinu korteu. Osudio je postupke onih koji su organizirali i poveli takvo skandiranje, ali istodobno iznio niz optužbi na račun medija, političke oporbe i Aleksandra Vučića, tvrdeći da se protiv Hrvatske vodi „specijalni rat”.

U objavi naslovljenoj „Specijalni rat Vučića i domaćih izdajnika protiv RH i čista glupost Torcide!” osvrnuo se i na Torcidinu ulogu u Domovinskom ratu, humanitarne aktivnosti navijača, njihove sukobe s neistomišljenicima te upravljanje Hajdukom i rezultate kluba.

Osudio skandiranje i pozvao institucije da istraže okolnosti

Štimac je na početku ustvrdio da se o događaju žestoko raspravlja na portalima, u WhatsApp grupama, kafićima i na trgovima diljem Hrvatske. Pritom je napomenuo da njegovi loši odnosi s pojedincima iz Torcide, koji, kako kaže, imaju svoje ime i prezime, nisu tajna, ali smatra da sada nije vrijeme za „prebrojavanje krvnih zrnaca”.

Poručio je da ova situacija, kao i svaka druga, zahtijeva istinu te dodao da domoljubi ne smiju dopustiti da im je ponovno pišu i potom im sude isti ljudi.

Ideju osobe koja je osmislila korteo i povela skandiranje Hitleru i Auschwitzu te spominjanje Anne Frank nazvao je glupošću. Prema njegovu mišljenju, takvo ponašanje pokazuje slabo razumijevanje ozbiljnosti stanja u hrvatskom društvu, osobito nakon incidenta sa svastikom prije nekoliko godina.

Daljnje postupanje prepustio bi državnim institucijama, kojima je sugerirao da okolnosti sagledaju realno i temeljito se upoznaju s onim što naziva „navijačkim folklorom”. Pozvao ih je da izbjegnu ishitrene odluke pod pritiskom medija koje je označio kao „svesrpske mainstream medije u RH”.

Ujedno je postavio pitanje zašto je, prema njegovoj ocjeni, „histerija” nastala isključivo u Hrvatskoj i Srbiji, dok su korteo i nogometna utakmica u ostatku svijeta, kako tvrdi, prihvaćeni samo kao međusobno nadmetanje navijačkih skupina.

„Hrvatska i Izrael su prijateljske države, a Hrvati i Židovi prijateljski narodi”, poručio je.

Pohvalio ratni doprinos i humanitarne aktivnosti Torcide

U dijelu objave naslovljenom „Torcida 1950” Štimac je istaknuo da su se pripadnici te navijačke skupine među prvima priključili Zboru narodne garde i sudjelovali u obrani Hrvatske. Naveo je da je 27 pripadnika Torcide položilo život za domovinu.

Podsjetio je i na njihove akcije darivanja krvi, sudjelovanje u gašenju požara te spremnost na zajedništvo s drugim domaćim, suparničkim navijačkim skupinama kada se brani čast branitelja i čuva sjećanje na poginule u Domovinskom ratu.

Pohvalio je njihove koreografije i pjesme posvećene Hajduku i hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, navodeći da su njima mnogo puta impresionirali javnost.

„Za to im kapa do poda, duboki naklon”, napisao je, izražavajući poštovanje prema tim aktivnostima.

Kritike zbog nasilja, kazni i odnosa prema Hajduku

Nakon pohvala Štimac je prešao na kritike, uz napomenu da Torcida, poput svih drugih, ima svoje mane.

Prema njegovoj ocjeni, navijači su dosad drugima u društvu nametali kodekse ponašanja i nastupali kao svojevrsni korektiv, dok je izostala njihova vlastita odgovornost prema klubu u koji se kunu.

U tom je kontekstu ustvrdio da je njihovo ponašanje tijekom godina Hajduku prouzročilo milijunske štete u eurima i suspenzije. Optužio ih je i za fizičke obračune s neistomišljenicima, javne prijetnje članovima Gradskog vijeća te napade na vlastite igrače kada procijene da na terenu ne pružaju ono što se od njih očekuje.

Kao primjer prijetnji vijećnicima naveo je poruku: „Pamet u glavu ili će glave letit”.

Posebno je kritizirao ono što je nazvao njihovom „impotencijom” prema, kako ih je opisao, nepodnošljivo lošim rezultatima Hajduka tijekom posljednjih 15 godina, otkako se klub vodi prema „narodnom modelu”.

Ustvrdio je da danas nema transparenta „Uprava odlazi”, iako ga pamti iz razdoblja kada je Hajduk još osvajao prvenstva.

Štimac je također iznio tvrdnju da navijačima ne smeta više od 300 zaposlenih u klubu, koje je povezao s udrugom Naš Hajduk, te godišnji trošak koji, prema njegovim navodima, prelazi 20 milijuna eura.

Dodao je da se od javnosti očekuje vjerovanje kako više nema nepotizma i „uhljeba”, ali da on u to ne može vjerovati. Istodobno je poručio da je izostanak trofeja, za razliku od toga, siguran.

Za takvo je stanje izrazio nezadovoljstvo, nakon čega je zaključio da mu je to ipak manje važno od aktualnih događaja.

Optužbe na račun Pupovca, SDP-a, Možemo i medija

Štimac je zatim ustvrdio da se posljednjih dana odvija nezapamćena „histerija” među onima koje je nazvao „antihrvatskim elementima” društva. Prema njegovu tumačenju, oni su spremno dočekali Torcidin „kiks”.

Izrazio je sumnju da su pojedini akteri unaprijed znali što će se dogoditi i pripremili, kako je napisao, „rafalnu paljbu”.

U tom je dijelu izrijekom prozvao Milorada Pupovca, SDP, Možemo, koji je nazvao „sektom”, te medije koje je ponovno označio kao „svesrpske”.

Optužio ih je za selektivne reakcije, navodeći da im, prema njegovu mišljenju, ne smetaju palestinske zastave njihovih aktivista i simpatizera, ono što naziva uvođenjem „rodne ideologije” djeci u vrtiće i škole, otpad na Jakuševcu ni isticanje simbola koje je opisao kao fašističke, a pod kojima su, kako navodi, desetljećima ubijani Hrvati i izvršena agresija na Hrvatsku.

Nastavio je tvrdnjom da isti akteri ne reagiraju na paljenje tisuća hektara hrvatskih šuma, za što je u objavi optužio osobe koje je nazvao Pupovčevim „hrvatskim građanima”. Spomenuo je i provociranje četničkim tetovažama na hrvatskim plažama te postavljanje „krstova” na kamenitim područjima.

U istom je kontekstu prozvao patrijarha Porfirija, iznoseći tvrdnju da Srpska pravoslavna crkva ne priznaje Hrvatsku, te Draška Stanivukovića, čije je ponašanje u Hrvatskoj opisao riječju „četnikuje”.

Osvrnuo se i na nedavni oproštaj od osobe koju nije imenovao, nazivajući je „njima voljenim zločincem”. Ustvrdio je da od prozvanih aktera o tome nije čuo nijednu pogrdnu riječ.

Tvrdi da se pokušava utjecati na državne institucije

Brzinu i intenzitet medijskih reakcija Štimac je protumačio kao pokazatelj da su ranije postojala saznanja o tome što će se dogoditi.

Objavljivanje fotografija navodnih izgrednika i traganje za njima opisao je kao pokušaj utjecaja na državne institucije. Prema njegovoj ocjeni, takvo postupanje pokazuje poremećenost društva i želju oporbe za dolaskom na vlast radi „konačnog obračuna s domoljubljem u Hrvata” te novih pljački, pri čemu je spomenuo INA-u.

U nastavku je ustvrdio da su njegovi politički protivnici ljutiti zbog poraza njihove, kako ju je nazvao, „jugočetničke bande”. S time je povezao pokušaje vraćanja „zajedničkom pismu”, usmjeravanje Hrvatske prema „regionu”, zabrane nastupa Marka Perkovića Thompsona i vrijeđanje onoga što smatra svetinjama.

Njihovim najvećim neprijateljima označio je ljude koji vole svoju zemlju, slušaju domoljubne pjesme, slave uspjehe hrvatskih sportaša i ponosno uzvikuju „Mi Hrvati”. U istom je nizu naveo i pozdrav „ZDS”, koji je opisao kao domoljubni.

Usporedba s utakmicom Hajduka i Ajaxa 1995. godine

Štimac se potom vratio u 1995. godinu i razdoblje uoči prve četvrtfinalne utakmice Lige prvaka između Hajduka i Ajaxa u Splitu, tijekom jedne od, prema njegovim riječima, najsjajnijih sezona u povijesti splitskog kluba.

Ustvrdio je da je tadašnji korteo bio identičan onome iz 2026. godine. Protivnik je, dodao je, bio istoga imena, ali tada znatno snažniji po nogometnom umijeću i kvaliteti.

Prema njegovu tumačenju, takvo se ponašanje 1995. smatralo isključivo „navijačkim folklorom”, dok su društvene okolnosti bile potpuno drukčije.

Podsjetio je da su te godine mladi hrvatski branitelji ginuli za slobodu zemlje u obrani od onoga što je nazvao „velikosrpskim i jugonacionalističkim fašizmom”.

Opisao je hrvatske trobojnice sa šahovnicom nasuprot zastavama s petokrakom te crnim četničkim zastavama s mrtvačkom glavom.

Naveo je da su se na hrvatskoj strani pjevale „Bojna Čavoglave” i „Stop the War in Croatia”, kojom se dozivala pomoć svijeta. Istodobno je protivničke snage opisao kao „pijane, razularene, bradate nitkove” koji su pustošili sela i ubijali starije i mlađe stanovnike uz stihove „bit će mesa, klat ćemo Hrvate”.

Za SDP je napisao da je tada šutio, a za Pupovca da je bio u „sačekuši”. Ustvrdio je i da tada „debilizam i Možemo” nisu postojali, dok su mediji slavili nogometnu predstavu na Poljudu, gdje je Hajduk protiv budućeg europskog prvaka odigrao 0:0.

„Država je oslobođena, ali njene institucije ostale su zarobljene”

U nastavku objave Štimac je ustvrdio da je Hrvatska oslobođena, ali da su njezine institucije ostale zarobljene.

Između ostaloga, iznio je tvrdnju da je abolicija „četnike i ratne zločince” pretvorila u korisnike državnih poticaja. Za Pupovca je napisao da je „izašao iz podruma” i dobio tri zajamčena mjesta u Saboru, što je usporedio s brojem zastupničkih mjesta za, prema njegovu navodu, četiri milijuna Hrvata u dijaspori.

HDZ je optužio za skretanje s „očevog” puta, dok je za SDP ustvrdio da je dobio politički zamah i počeo obilježavati „jugonacionalističke obljetnice”. Možemo je pritom nazvao „Soroševim antifa pokretom”.

Osvrnuo se i na Srbiju, tvrdeći da je tu državu i njezin narod zarobio čovjek kojeg je nazvao fašistom, a kojeg je već u naslovu objave identificirao kao Vučića. Optužio ga je da je kupio vodeće medije u Hrvatskoj i počeo „zveckanje oružjem”.

„Operacija Hrvati – nacistički narod ponovno je u naletu”, napisao je.

Poruka Torcidi: „Budite pametni, provjetrite redove”

Objavu je zaključio porukom Torcidi i drugima za koje smatra da još nisu sazreli.

Poručio im je da su protivnicima prvi put dali „vjetar u leđa” crtanjem svastike, a zatim ponovno nedavnim postupkom koji je nazvao novom glupošću.

„Budite pametni, provjetrite redove i ne dajte neprijateljima naše krvlju stvorene zemlje novi prostor za optužbe!”, napisao je.

Na samom kraju velikim je slovima naveo „NOVINARI CRVI”, uz dodatak: „Čast rijetkim iznimkama”.