Preminuo Tonko Maroević

Hina
Vidi originalni članak

Hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i publicist akademik Tonko Maroević umro je iznenada u utorak poslijepodne u svom domu u Starom Gradu na otoku Hvaru, potvrđeno je Hini iz HAZU.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Maroević je rođen u Splitu 1941., a podrijetlom je iz Staroga Grada na Hvaru. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao temom 'Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas'. Bio je znanstveni savjetnik na Institutu za povijest umjetnosti i profesor katedre povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Redoviti je član HAZU-a i potpredsjednik Matice hrvatske.

Bio je pjesnik, esejist, prevoditelj, ponajviše s talijanskoga jezika te istraživač suvremene hrvatske umjetnosti. Dobitnik je nagrada 'Poeta oliveatus' na manifestaciji Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani (1997.), 'Tin Ujević', za zbirku pjesama 'Trag roga ne bez vraga' (1988.) te Plaketa 'Dobrojutro, more', s pjesničkih susreta u Podstrani (2011.). Javio se zbirkama pjesama u prozi 'Primjeri' (1965.) i 'Slijepo oko' (1969.) u okviru generacijske 'razlogovske' poetike.

Kao književni kritičar sustavno prati suvremeno hrvatsko pjesništvo, a bavi se i starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom problematikom; eseje, kritike i prikaze skupio je u više knjiga (Dike ter hvaljenja, 1986.; Zrcalo adrijansko: obilježja hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga, 1989.; Klik!: trenutačni snimci hrvatskog pjesništva, 1998.; Pohvala pokudi, 1998.; Družba da mi je: domaći književni portreti, 2008.; Skladište mješte sklada, 2010.).

Sastavio je antologije hrvatskog pjesništva 1971.–95. Uskličnici (1996.) i 1996.–2019., Svjetlaci (2019.) te antologije katalonskoga pjesništva 'Bikova koža' (1987.) i 'Riječi za jedan lapidarij' (2018.). Istraživao je suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost. Objaviljivao likovne kritike i rasprave u stručnim časopisima i novinama. Autor je i više monografija o hrvatskim umjetnicima.

Vezani članci