Vrhovni sud djelomično je preinačio, a djelomično potvrdio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu za slučaj koji je teretio bivšeg šefa HDZ-a Ivu Sanadera u slučaju HEP - Dioki.
Prvostupanjskom presudom Sanader i Robert Ježić 2018. oslobođeni optužbe za poticanje na zloporabu položaja i ovlasti.
Tužiteljstvo je od 2012. godine teretilo bivšeg premijera da je nekadašnjeg predsjednika uprave HEP-a Ivana Mravka poticao da Ježićevoj tvrtki DIOKI isplati pozajmicu od 15 milijuna kuna i prodaje struju ispod tržišne cijene, čime je državni proračun oštećen za 19 milijuna kuna.
Jedini dokaz koji je teretio Sanadera i Ježića bio je Mravkov iskaz iz istrage, a kako je on u međuvremenu preminuo, na sudu su ranije ovog mjeseca preslušane snimke njegovih ispitivanja, iako ni jedan drugi dokaz nije potvrdio Mravkove navode da mu je isplatu pozajmice i prodaju struje po nižoj cijeni naložio Sanader kojeg je na to potaknuo Ježić, javlja Jutarnji list.
Priopćenje Vrhovnog suda niže prenosimo u cijelosti:
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu i odbio optužbu za jedno kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti protiv dvojice optuženika, a potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku za drugo kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti protiv iste dvojice optuženika. Prvostupanjskom presudom su dvojica optuženika oslobođeni optužbe da bi počinili svaki dva kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.
Optužnica ih je teretila da su 2009. potaknuli predsjednika uprave trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske da iskoristi svoj položaj i ovlasti. Prvom optuženiku (tada predsjednik Vlade Republike Hrvatske) stavljeno je na teret da je na traženje drugog optuženika (vlasnika jednog trgovačkog društva) zatražio od predsjednika uprave trgovačkog društva u vlasništvu države da odobri zajam od 15 milijuna kuna društvu u vlasništvu drugog optuženika. Prema optužnici, predsjednik uprave na to je pristao. Time je, prema optužnici, neosnovano omogućio društvu drugog optuženika korištenje financijskih sredstava društva u vlasništvu države. Zajam je odobren i isplaćen unatoč propisima koji to zabranjuju. Nije vraćen u ugovorenom roku od 60 dana pa je zaključeno nekoliko dodataka ugovora kojima se produljuje rok povrata. Vraćen je nakon više od 6 mjeseci.
Vrhovni je sud utvrdio da je za ovo kazneno djelo za koje su optuženici oslobođeni optužbe nastupila zastara kaznenog progona. U optužnici je kao vrijeme počinjenja djela navedeno „20. ožujka 2009.“ Prema Kaznenom zakonu za kazneno djelo koje je bilo predmet postupka zastara kaznenog progona nastupa deset godina nakon počinjenja djela. Ako je prije nastupa zastare donesena prvostupanjska presuda, onda se zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. S obzirom na to da je od počinjenja djela prošlo više od 12 godina, utvrđeno je da je nastupila zastara kaznenog progona. Kada nastupi zastara kaznenog progona, tada se prema zakonu i po službenoj dužnosti optužba mora odbiti pa je takvu odluku Vrhovni sud i donio u odnosu na ovaj dio optužbe.
U preostalom je dijelu Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu protiv obojice optuženika za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti. Prema optužnici, nakon što je došlo do povećanja cijene električne energije za sve povlaštene kupce, prvi je optuženik (tada predsjednik Vlade Republike Hrvatske), na traženje drugog optuženika (vlasnika jednog trgovačkog društva), zatražio od predsjednika uprave trgovačkog društva u vlasništvu države da se to povećanje cijena ne primjenjuje na trgovačka društva u vlasništvu drugog optuženika. Prema optužnici, predsjednik uprave je na to pristao. Omogućio je neosnovano odobrenje popusta tim trgovačkim društvima bez odluke Uprave. Time je prema optužnici prouzročena šteta društvima u sastavu grupacije društva u vlasništvu države od 3.833.782,97 kuna.
Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da bi obojica optuženika potakla predsjednika uprave na zlouporabu položaja i ovlasti. Raniji suokrivljenik, predsjednik uprave, u postupku je postao svjedok optužbe. Svojim je iskazom teretio obojicu optuženika. Međutim, drugi ispitani svjedoci, a niti dokumrentacija u spisu ne potvrđuju iskaz predsjednika uprave. Obrana nije mogla ostvariti svoje pravo ispitati predsjednika uprave tijekom postupka kao svjedoka jer je umro. Pravo ispitati svjedoka optužbe sastavni je dio prava na pravični postupak. To pravo jamči Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Poštivanjem prava obrane da se svjedoci optužbe pozivaju pred sud i ispituju omogućuje se jednaki položaj okrivljenika i tužitelja u radnji ispitivanja svjedoka optužbe. To ovdje nije bilo moguće. Osim toga, u postupku nema jasnih i nedvojbenih dokaza da bi optuženici poticali predsjednika uprave na način kako se terete optužnicom. Nema činitelja protuteže koji bi potvrdili iskaz predsjednika uprave pa tako niti da je postupanje predsjednika uprave u vezi donošenja odluke o umanjenju cijene bila izravna posljedica čina poticatelja. Donošenje osuđujuće presude, koja bi se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljila na takvom „hendikepiranom dokazu“, predstavljalo bi očitu povredu prava na pravičan postupak. Pravilno su stoga optuženici oslobođeni optužbe, poručuju s Vrhovnog suda.
Vrhovni sud odbio je žalbe Uskoka i optuženika te je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je bivši premijer Ivo Sanader zbog primanja mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija…
Vezani članci