Solarni kapaciteti u Europi ruše rekorde, no zbog manjka skladišta i mrežnih kapaciteta cijene nekad padaju ispod nule

Europska solarna industrija ove godine ruši nove rekorde, ali iza uspjeha zelene tranzicije sve je vidljiviji ozbiljan problem: Europa proizvodi više čiste energije nego ikada, ali je sve teže pretvara u ekonomsku vrijednost.

Solarna proizvodnja u Europskoj uniji trebala bi dosegnuti nove rekordne razine zahvaljujući brzom rastu instaliranih kapaciteta i povoljnim vremenskim uvjetima u državama poput Njemačke, Španjolske i Francuske. Tijekom sunčanih dana solarna energija u pojedinim područjima pokriva velik dio dnevne potrošnje, a ponegdje i više od polovice potreba za električnom energijom, piše Forbes.

No upravo taj uspjeh otvara novi problem. Struja se sve više proizvodi u vrijeme kada je sustav ne može u potpunosti iskoristiti. Najveći višak nastaje oko podneva, kada solarne elektrane rade punim kapacitetom, dok potrošnja i mrežna infrastruktura često ne mogu pratiti takve skokove proizvodnje.

Posljedica je pad cijena električne energije u satima najveće solarne proizvodnje. U ekstremnim situacijama cijene padaju i ispod nule, pa proizvođačima postaje isplativije privremeno isključiti elektrane nego nastaviti proizvoditi uz gubitak.

Prema podacima LSEG-a koje prenosi Reuters, prosječne cijene koje su solarni proizvođači ostvarili u prvoj polovici 2026. godine u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i Španjolskoj bile su u prosjeku 42 posto niže nego u istom razdoblju 2023. godine.

Sve veći problem postaje i prisilno ograničavanje proizvodnje. U svibnju su njemačke elektroenergetske kompanije ograničile oko 1,28 teravatsati solarne proizvodnje, dok je u Španjolskoj smanjeno više od 2,4 teravatsata. Drugim riječima, značajne količine čiste energije nisu iskorištene jer ih sustav nije mogao prihvatiti.

Za energetske kompanije solarni rast tako postaje mač s dvije oštrice. S jedne strane povećava udio obnovljivih izvora i pomaže ostvarenju klimatskih ciljeva, a s druge strane smanjuje profitabilnost postojećih projekata. Svaki novi megavat solarnog kapaciteta dodatno povećava ponudu u istom dijelu dana, čime ruši vrijednost već postojeće proizvodnje.

Rješenje se traži u baterijskom skladištenju energije, fleksibilnijoj potrošnji i jačanju elektroenergetske mreže. No kapaciteti baterija još nisu dovoljni da preuzmu velike viškove dnevne proizvodnje, dok razvoj novih dalekovoda i mrežnih veza često kasni zbog složenih procedura i lokalnog otpora.

Europa je, čini se, riješila pitanje kako proizvesti velike količine jeftine čiste energije. Sada mora riješiti teži dio problema: kako tu energiju sačuvati, prenijeti i iskoristiti onda kada ima najveću vrijednost.

Bez većih ulaganja u skladištenje, mreže i fleksibilnost tržišta, kontinent bi mogao proizvoditi sve više solarne energije, a istodobno ostvarivati sve manju korist od svake proizvedene jedinice.