Poremećaji u opskrbi umjetnim gnojivom mogli bi pogoditi proizvodnju hrane i dodatno podići cijene

Globalno tržište gnojiva u veljači 2026. godine sve više oblikuju geopolitičke odluke, a ne uobičajeni sezonski ciklusi potražnje, upozoravaju analitičari.

Prema procjenama stručnjaka, očekivano povlačenje Kine s izvoznog tržišta uree i fosfata, uz istovremeni povratak Irana u proizvodnju dušičnih gnojiva, značajno mijenja globalne trgovinske tokove i utječe na kretanje cijena.

Josh Linville, potpredsjednik za gnojiva u tvrtki StoneX, ističe kako je vidljivost opskrbe i dalje krhka, unatoč stabilnoj potražnji u sezoni sjetve.

Kina zatvara slavinu izvoza

Kina, jedan od ključnih svjetskih izvoznika, prema očekivanjima neće izvoziti ureu i fosfate sve do kolovoza 2026. godine. Time se s globalnog tržišta uklanja značajna količina gnojiva, što dodatno pojačava pritisak na cijene i povećava ovisnost o manjem broju dobavljača.

„Očekivanje je da Kina neće izvoziti ureu ni fosfate do kolovoza 2026. godine“, navodi Linville, dodajući da bi eventualna promjena takve politike mogla brzo srušiti cijene na svjetskom tržištu.

Iran ponovno povećava proizvodnju

S druge strane, Iran, koji je treći najveći svjetski izvoznik uree, ponovno pokreće proizvodnju nakon dvomjesečnog zastoja.

„Iran je treći najveći izvoznik uree u svijetu“, naglašava Linville, dodajući da bi povratak iranske proizvodnje mogao ublažiti nestašicu na pojedinim tržištima.

Ipak, upozorava kako je riječ o nestabilnom izvoru opskrbe, jer se proizvodnja može ponovno prekinuti u kratkom roku, ovisno o političkim okolnostima.

Nestabilno tržište i neizvjesne cijene

Zbog ovakvih kretanja, globalno tržište gnojiva ostaje pod snažnim utjecajem političkih odluka i geopolitičkih odnosa, posebno između Kine i Irana.

Stručnjaci upozoravaju kako bi svaka promjena izvozne politike ili sigurnosne situacije mogla izazvati nagle promjene cijena, što dodatno povećava neizvjesnost za poljoprivrednike i industriju.

Ako dođe do prekida opskrbe gnojivom, europska poljoprivreda suočit će se s padom prinosa i rastom troškova proizvodnje, što će se brzo preliti na više cijene hrane. Dugotrajniji poremećaji mogli bi dodatno ugroziti prehrambenu industriju, povećati ovisnost o uvozu i stvoriti pritisak na sigurnost opskrbe hranom u Europi.