Zadnjih desetljeća Ivica Đolo (47), poduzetnik rodom iz Širokog Brijega s prijavljenim prebivalištem u Zagrebu, redovito puni medijske stupce. Pretražite li njegovo ime, nizat će se naslovi o prijevarama, lažnim kreditima, prodaji tuđih stanova, bijegu iz zatvora i višemilijunskim jamčevinama kojima je, prema medijskim navodima, pokušavao kupiti slobodu. Dio medija opisivao ga je kao “serijskog prevaranta”, a pojedini su se pitali ima li moćne zaštitnike koje “drži u šaci”.
U javnosti je dodatnu pozornost privukao i zbog braka s bivšom Miss Universe Hrvatske 2004. Ivanom Delač, koja je u jednom intervjuu ispričala da je rastavu braka zatražila kada joj je suprug završio u zatvoru.
Đolo je pravomoćno osuđen na deset godina zatvora zbog niza prijevara i krivotvorenja te je kaznu služio u Kaznionici u Lepoglavi. Iz zatvora mu je odobren prekid radi liječenja u toplicama, zbog navodnih teških glavobolja potkrijepljenih medicinskom dokumentacijom.
Na dan kada se u srpnju prošle godine trebao vratiti u kaznionicu, Đolo se jednostavno nije pojavio. Od tada je u bijegu. Hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova, prema pisanju medija, prije mjesec dana je priopćilo da ga je lociralo u Sarajevu, no službenih informacija o uhićenju nema.
U međuvremenu mu je izrečena nova nepravomoćna presuda u kojoj se ponovno spominje i ime njegove bivše supruge.
Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu sudac Domagoj Kurobasa presudio je u kaznenom predmetu protiv Ivice Đole zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona, na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podignute 2019. i kasnije izmijenjene na raspravi 2021. godine.
Đolo je bio prisutan na zadnjoj raspravi prije izricanja presude 7. veljače 2024. u pratnji braniteljice, odvjetnice Nataše Vujčić, a presuda mu je izrečena 12. veljače 2024. Tek je nedavno postala javno dostupna, a objavio ju je tabloid Imperijal.
Sud je Đolu proglasio krivim te ga nepravomoćno osudio na 9 mjeseci zatvora. Također mu je naloženo da oštećeniku A. C. isplati 10.650 eura u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, te plati 300 eura paušalnih troškova kaznenog postupka nakon pravomoćnosti presude.
U presudi se navodi da je Đolo u razdoblju od prosinca 2009. do 4. siječnja 2010. u Zagrebu, “u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne dobiti”, oštećeniku A. C. neistinito prikazivao da kao posrednik može osigurati zaključenje ugovora o kreditu kod austrijskih banaka. Objasnio mu je da je za realizaciju kredita nužno uplatiti određeni iznos na ime polica životnog osiguranja kod austrijskog osiguravajućeg društva, kao zalog za kredit.
Vjerujući njegovim navodima, oštećeni mu je 4. siječnja 2010. predao 12.150 eura u gotovini. Đolo je potpisao izjavu da će, u slučaju da kredit ne bude odobren, taj iznos vratiti u roku od sedam dana. Oštećeniku je potom predao neoriginalan ugovor o kreditu, kako bi ga zadržao u uvjerenju da poduzima radnje radi realizacije kredita.
Prema presudi, Đolo je od primljenog iznosa zadržao novac za sebe, a oštećeniku je tek krajem 2011. vratio 1.500 eura, pa je A. C. ostao oštećen za 10.650 eura. Sud zaključuje da “nije imao stvarnu namjeru realizirati kredit” te da je oštećenika doveo u zabludu s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi.
Oštećenik A. C. opisao je pred sudom kako je, uz pomoć Đole, pokušavao riješiti kreditnu situaciju vezanu uz prodaju nekretnine prijatelju Đ. J. Đolo je, prema njegovom iskazu, nastupio kao posrednik koji “ima veze” s austrijskim bankama i može srediti kredit pod povoljnim uvjetima, uz obveznu uplatu oko 12.500 eura kao “osiguranje kredita”.
Novac mu je, kako je ispričao, predao u Branimir centru u Zagrebu, u prisutnosti prijatelja J., bez ikakve potvrde o primitku. Umjesto potvrde, Đolo mu je slao navodne bankovne isprave i ugovore o kreditu, za koje je oštećenik kasnije, nakon provjere u banci, doznao da nisu autentični.
Ključni detalj iskaza odnosi se na trenutak kada mu je Đolo vratio 1.500 eura u hotelu Milenij u Opatiji. Prema svjedočenju A. C., Đolo je tražio da potpiše prazan, bianco papir, uz objašnjenje da “printer ne radi” i da mu treba potpis za potvrdu isplate. Oštećenik tvrdi da je kasnije saznao kako je optuženik sličan obrazac ponašanja koristio i kod drugih ljudi.
A. C. je opisao i da je Đolo mijenjao brojeve mobitela, blokirao pozive, te da je u jednom trenutku nastupao i pod drugim imenom u vezi ponuda “gradskih stanova”. Oštećeni je ostao kod imovinsko-pravnog zahtjeva i naveo da je novac za uplatu kredita posudio od roditelja, kako kuća ne bi završila u ovrsi prethodne banke.
U svojoj obrani Ivica Đolo je tvrdio suprotno. Prema njegovom iskazu, navedenom u presudi, on je A. C.-u navodno vratio cjelokupan iznos, i to u više navrata, uglavnom u apoenima od 500 eura, a dio u kunskoj protuvrijednosti. Ustrajava da je 22. kolovoza 2012. sastavljena potvrda kojom oštećenik potvrđuje primitak novca i da “nema daljnjih potraživanja”.
Đolo je poricao da je ikada tražio potpisivanje bianco papira, takve tvrdnje nazvao je “budalaštinom” i “izmišljotinom državnog odvjetništva”, te tvrdio da su pojedini svjedoci nagovoreni da svjedoče protiv njega. Oštećenika je pokušao prikazati problematičnim, spominjući da se bavio kreditima s drugim osobama i da je mijenjao ime i prezime.
Sud međutim ocjenjuje njegovu obranu nevjerodostojnom, posebno zato što za navodno vraćanje preostalih 10.650 eura nema vjerodostojnih dokaza, dok je obrazac ponašanja s bianco potpisima opisalo više osoba u drugim postupcima.
Sud u obrazloženju naglašava da je riječ o istom modusu operandi koji se pojavljuje i u drugim predmetima protiv Đole – lažno predstavljanje, obećavanje kredita ili nekretnina, uzimanje predujma, održavanje žrtve u zabludi, te neispunjavanje dogovorenog.
Uvidom u kaznenu evidenciju sud je utvrdio da je Đolo višestruko osuđivan, uglavnom za kaznena djela protiv imovine, za klevetu, za lažno prijavljivanje kaznenog djela, za više kaznenih djela prijevare, za krivotvorenje isprave, za sprječavanje dokazivanja, za prijetnju i za razbojništvo.
Ranije je dobivao i novčane i uvjetne kazne, ali i bezuvjetne zatvorske kazne, uključujući i presudu Županijskog suda u Zagrebu iz 2018., kojom je zbog razbojništva osuđen na četiri godine zatvora, te kasnije presude za prijevare.
Kao olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir da je Đolo otac maloljetnog djeteta, da je dio novca ipak vraćen, te da je od djela prošlo više od 14 godina. Međutim, sud ističe da je riječ o višestruko osuđivanoj osobi, da ranije uvjetne osude “nisu dale rezultate” i da se radi o znatnoj imovinskoj koristi. Zbog toga je procijenjeno da je jedino bezuvjetna kazna zatvora od devet mjeseci primjerena kako bi se postigla svrha kažnjavanja.
Sud napominje i da nije došlo do zastare, jer je za kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97 predviđen zastarni rok od 15 godina, uz primjenu novijeg Kaznenog zakona u pogledu zastarnih rokova.
Presuda suca Domagoja Kurobase još nije pravomoćna. Stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude, a o žalbi će odlučivati Županijski sud kao drugostupanjski sud.
Do tada, Ivica Đolo ostaje osuđenik u bijegu, s novom nepravomoćnom presudom na teret, dok hrvatsko pravosuđe i dalje formalno traga za njim.
Vezani članci