Ženama u BiH treba više od 100 godina do pune ravnopravnosti

Unatoč visokoj razini obrazovanja i profesionalnog iskustva, žene u Bosni i Hercegovini i dalje zauzimaju tek svaku četvrtu rukovodeću poziciju u kompanijama. Prema trenutačnoj stopi napretka, ženama u BiH bit će potrebno više od jednog stoljeća, približno 109 godina, kako bi ostvarile punu rodnu ravnopravnost, navedeno je u novom istraživanju koje su danas predstavili udruga Women on Boards Adria i UN Women u BiH.

Studija „Žene u upravnim odborima u Bosni i Hercegovini: Unaprjeđenje rodne ravnopravnosti u korporativnom odlučivanju“ temelji se na analizi 2.717 srednjih i velikih kompanija koje zajedno ostvaruju više od 85 posto ukupnih prihoda u zemlji, čime predstavlja jedan od najobuhvatnijih presjeka korporativne ekonomije BiH dosad.

„Ovo istraživanje daje realnu sliku stanja u korporativnoj ekonomiji Bosne i Hercegovine, i ona nije povoljna. U gotovo tri četvrtine analiziranih kompanija ne postoji nijedna žena u upravljačkim strukturama. Cilj našeg istraživanja je odgovoriti na pitanje zašto. Nalazi jasno demantiraju česte i pogrešne pretpostavke da nema kvalificiranih žena ili da one izbjegavaju liderske pozicije“, izjavila je Biljana Braithwaite, osnivačica udruge Women on Boards Adria.

Ključni financijski pokazatelji pokazuju da ne postoji negativan utjecaj težnje za rodnom ravnopravnošću na poslovne rezultate. Nadalje, čak 88 posto vlasnika i vlasnica kompanija obuhvaćenih istraživanjem navelo je da su žene u rukovodstvu imale pozitivan utjecaj na poslovanje, posebno kroz unaprjeđenje komunikacije, višu razinu transparentnosti, odgovornije upravljanje i učinkovitije rješavanje konflikata.

„Ova studija potvrđuje da žene nisu odsutne iz rukovodstva zbog nedostatka vještina, nego uglavnom zbog načina na koji su sustavi oblikovani. UN Women radi na promjeni tih sustava kroz promicanje transparentnog upravljanja, rodno osjetljivih politika i ekonomskog osnaživanja žena kao temelja za jednak pristup procesu donošenja odluka. Osiguravanje pune participacije žena u rukovodstvu nije samo pitanje pravednosti, ono jača ekonomije i donosi korist društvu u cjelini“, izjavila je Jo-Anne Bishop, predstavnica UN Women u BiH.

Studija također ukazuje na izražen fenomen simboličnog uključivanja, tzv. tokenizma. U kompanijama koje imaju žene u rukovodstvu najčešće je riječ o samo jednoj ženi, dok svega 0,61 posto kompanija ima pet ili više žena na upravljačkim pozicijama. U usporedbi s prosjekom Europske unije, gdje žene čine oko jedne trećine menadžerskih pozicija, u BiH one zauzimaju tek jednu od četiri.

„Rodna ravnopravnost nije opcionalni politički izbor za Europsku uniju. Ona je temeljna vrijednost ugrađena u naše ugovore i odražena u zakonodavstvu, vanjskom djelovanju i politici proširenja. Osiguravanje ravnopravnog sudjelovanja žena u ekonomskom i korporativnom donošenju odluka ključno je za demokratsko upravljanje, ekonomsku otpornost i dugoročnu konkurentnost.

To je ujedno i ekonomski racionalna odluka, a Europski institut za rodnu ravnopravnost procijenio je da bi zatvaranje rodnih jazova u Europi do 2050. godine moglo pridonijeti gospodarstvu Europske unije s dodatna tri bilijuna eura“, izjavila je Aude Maio-Coliche, veleposlanica za ravnopravnost pri Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

Iako Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini predviđa cilj od najmanje 40 posto zastupljenosti manje zastupljenog spola u odlučivanju, ta odredba nema obvezujući karakter niti predviđa sankcije za nepoštivanje. Dodatno, zakoni o trgovačkim društvima na entitetskoj razini ne sadrže odredbe o rodnoj ravnoteži u upravnim i nadzornim odborima.

„Rodna ravnopravnost za nas nije izdvojena tema, već sastavni dio politike rada i socijalne sigurnosti. Kroz Prednacrt Zakona o radu, koji smo uputili Vladi Federacije BiH, prvi put sustavno jačamo zaštitu žena na tržištu rada, posebno u privatnom sektoru, gdje su godinama bile izložene diskriminaciji, nesigurnim ugovorima i pritiscima. Zakon posebno štiti majke i žene koje planiraju roditeljstvo. Posebno se zabranjuje testiranje na trudnoću, uskraćivanje prava i pritisci tijekom trudnoće i roditeljskog dopusta, uz jasne kaznene odredbe za poslodavce koji krše ta prava. Time ravnopravnost postaje obveza sustava, a ne pitanje dobre volje, jer tržište rada koje diskriminira žene ne može biti stabilno ni održivo“, istaknuo je Adnan Delić, federalni ministar rada i socijalne politike.

Studija dodatno ukazuje da ključno pitanje nije samo imaju li žene mjesto za stolom, već i za kojim se stolom nalaze. Većina žena koje su prisutne u odborima nalazi se u upravnim odborima, dok je njihovo sudjelovanje u nadzornim odborima, gdje se donose strateške odluke, znatno niže.

Studija poručuje da je zatvaranje rodnog jaza u korporativnom odlučivanju ključno za otključavanje punog ekonomskog potencijala zemlje te poziva donositelje i donositeljice odluka, kao i poslovnu zajednicu, na uvođenje obvezujućih mjera, transparentnih procesa imenovanja te jačanje mentorskih i razvojnih programa za žene.