Više od 75 znanstvenika istraživalo prirodni dragulj BiH: 'Najveća prijetnja je divlja gradnja'

Više od 75 znanstvenika iz različitih europskih zemalja posljednjih je dana istraživalo područje rijeke Une, jednog od najvrjednijih prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine. Rezultati ekspedicije pokazali su da se na ovom prostoru nalazi iznimno bogat i rijedak živi svijet, uključujući vrste koje se rijetko mogu pronaći na drugim lokacijama, prenosi N1.

U istraživanju su sudjelovali stručnjaci iz različitih područja prirodnih znanosti, a cilj je bio bolje razumjeti i valorizirati prirodne vrijednosti ovog područja.

Biolog i istraživač podzemnog svijeta Dušan Jelić ističe kako je upravo jedinstven spoj prirodnih karakteristika razlog zbog kojeg je Una privukla tako veliko zanimanje znanstvene zajednice.

“Una je samo jedna. Teško je naći drugo mjesto na kojem se susreću kontinentalna i djelomično mediteranska klima, fenomen dinarskog krša i rijeke koje stvaraju predivne sedrene barijere. Upravo zbog toga ovo područje privlači veliki broj znanstvenika iz cijele Europe”, rekao je Jelić.

Prema njegovim riječima, zajednički cilj istraživanja bio je što bolje dokumentirati bogatstvo Une i dodatno ukazati na potrebu njegova trajnog očuvanja.

Gotovo svakodnevno otkrivali nešto novo

Jelić, koji se bavi istraživanjem podzemlja i ronjenjem u špiljama, kaže kako ga je tijekom ekspedicije najviše iznenadilo to što su istraživači gotovo svakodnevno pronalazili nove vrijedne nalaze.

“Gotovo svaki dan, gdje god smo se okrenuli, pronašli smo nešto novo”, kazao je.

Među zanimljivijim otkrićima izdvaja pronalazak riječnog račića iz roda Sphaeromides, vrste koja je uglavnom vezana za područja bliža Jadranskom moru.

“Postojale su indicije da se nalazi i na području Une, ali to nikada nije bilo potvrđeno. Sada smo uspjeli pronaći prve primjerke, što predstavlja važnu potvrdu za buduća istraživanja”, rekao je Jelić.

Čovječja ribica kao pokazatelj zdravog ekosustava

Posebnu pozornost istraživača privukle su populacije čovječje ribice, jedne od najpoznatijih i najrjeđih vrsta podzemnog svijeta.

“Moj glavni interes je čovječja ribica i pronašli smo velike i zdrave populacije koje predstavljaju osnovu za dugoročni monitoring. Ako su takve ikonične vrste u dobrom stanju, onda znamo da je i cijeli ekosustav zdrav”, pojasnio je Jelić.

Dodao je kako mnogi nisu svjesni koliko je Bosna i Hercegovina značajna za očuvanje ove vrste.

“Najveća populacija čovječje ribice nalazi se upravo u Bosni i Hercegovini, gledajući broj lokaliteta i veličinu populacija. Italija ima manji dio, Slovenija nešto veći, Hrvatska također, ali Bosna i Hercegovina ima najveću populaciju”, istaknuo je.

Prema njegovim riječima, čovječja ribica može se promatrati kao svojevrsni indikator kvalitete okoliša.

“Nema čiste vode, nema ni čovječje ribice. Zato je ona jamstvo da je riječ o zdravom i očuvanom sustavu”, rekao je.

Divlja gradnja među najvećim prijetnjama

Iako su rezultati istraživanja pokazali da je Una i dalje iznimno vrijedan i očuvan ekosustav, stručnjaci upozoravaju kako postoje ozbiljne prijetnje koje bi mogle ugroziti njezino stanje.

Aktivist za zaštitu okoliša Robert Toroz kao najveće probleme izdvaja nekontroliranu gradnju i širenje turističkih sadržaja uz samu rijeku.

“Una je zaista prelijepa rijeka i sada imamo još više argumenata za takvu tvrdnju. Međutim, najveća prijetnja je divlja gradnja, zatim brojni kanalizacijski ispusti, ali i ekspanzija turizma posljednjih godina”, rekao je Toroz.

Ističe kako turizam može postati prijetnja upravo onome zbog čega ljudi dolaze na Unu.

“Ako se grade objekti na obalama rijeke, betonira obala i devastira korito, nakon određenog vremena to više neće biti ista rijeka i neće biti razloga da turisti dolaze”, upozorio je.

Potreban održiv pristup

Toroz smatra da turizam može biti važna razvojna šansa za lokalne zajednice, ali samo ako se razvija na održiv način.

“Turizam je poželjna gospodarska grana koja ljudima omogućava zaradu, ali mora biti održiv. Ne smije uništavati prirodu zbog koje je nastao”, rekao je.

Kao primjere dobre prakse navodi gradnju izvan riječnog pojasa, smanjenu uporabu betona te odgovarajuće sustave za pročišćavanje otpadnih voda.

“Svaki beton na obalama rijeke uništava rijeku. To je kao karcinom. Ljudi žele urediti svoj dio obale i zaštititi vlastito dvorište, ali tako se, korak po korak, uništava cijelo korito rijeke”, zaključio je Toroz.