Tomislavgrad ima više vjetroelektrana od Švicarske

Na području općine Tomislavgrad u skoroj se budućnosti očekuje snažan rast instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta, koji će prema dostupnim podacima premašiti ukupnu snagu od 200 megavata. Riječ je o projektima vjetroelektrana Mesihovina, Tušnica, Ivovik i Baljci, čija ukupna nazivna snaga iznosi oko 209 MW, pišu Mladi Buškoblatskog kraja i Zavičajno društvo Zavelim.

Prema podacima Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA), Tomislavgrad će po instaliranim kapacitetima vjetroenergije nadmašiti čak 13 europskih država, među kojima su Bjelorusija, Cipar, Island, Kosovo, Latvija, Moldavija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Slovačka, Malta i Švicarska.

Reakciju lokalaca prenosimo u cijelosti:

U javnom diskursu Hercegbosanske županije sve se češće otvaraju teme koncesija i obnovljivih izvora energije, no rasprave pritom često ostaju jednostrane i bez šire perspektive. Tim povodom lokalni radio nedavno je u Tomislavgradu organizirao okrugli stol uz izravni prijenos. U radijskom eteru, međutim, primjetio se širok prostor koji je bio dodijeljen predstavnicima vlasti i pozvanim „stručnjacima“, čija su izlaganja velike dijelove publike oblikovala kao rasprave. Pažljivo skrojena priča, ipak, uvijek poklekne pod teretom istine. A što nam to neki drugi dok je istina drhtala u zavjetniku njihovih riječi, zaklonjena, potisnuta, gotovo neizrečena?

Naime, uskoro će ukupno instalirana snaga vjetroenergetskih postrojenja na području općine Tomislavgrad dobrano premašiti 200 MW (VE Mesihovina – 50,6 MW, VE Tušnica – 72,6 MW, VE Ivovik – 37,8 MW, VE Baljci – 48 MW). Ništa tu ne bi bilo sporno da ljudi doista razumiju razmjere te brojke. Pritom nije sigurno da razumiju ni oni koji bi trebali, uključujući vlast i pozvane „stručnjake“. Prema izvještaju Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (International Renewable Energy Agency – IRENA) za 2025. godinu, trenutno čak 13 europskih zemalja „zaostaje“ za Općinom Tomislavgrad po instaliranim vjetroenergetskim kapacitetima, a među njima su Bjelorusija, Cipar, Farski Otoci, Island, Kosovo, Latvija, Moldavija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Slovačka, Malta i Švicarska. Dovršetkom VE Baljci i VE Tušnica statistike će poprimiti još sumornije obrise, što priloženi grafički prikaz nedvojbeno potvrđuje.

Usporedba instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta

Primjerice, prema podacima Švicarskog saveznog ureda za energiju (Swiss Federal Office of Energy) ukupno instalirani vjetroenergetski kapaciteti na području Švicarske iznose oko 102 MW. Općina Tomislavgrad je preko 42 puta manja od Švicarske, ali će dovršetkom VE Tušnica i VE Baljci imati preko 2 puta više instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta nego cijela Švicarska. Najveća vjetrofarma u Švicarskoj ima 16 vjetroturbina i ukupnu nazivnu snagu od 37,2 MW, dok primjerice VE Mesihovina ima 22 vjetroturbine s ukupnom nazivnom snagom od 50,6 MW. U praksi vjetrofarme u Švicarskoj uglavnom imaju 1 do 2 vjetroturbine pri čemu i tako mali projekti prolaze otvorene javne rasprave i referendume prije odobravanja.

Ekstremni primjer ilegalne u Hercegbosanskoj županiji su planirane VE Gradina snage 100 MW i VE Široka Draga na Kamenici snage čak 125,4 MW. VE Gradina dodatno produbljuje apsurd, jer se planira na području iznimnih krajobraznih, krških i speleoloških vrijednosti Grabovičke planine i Midene, koje bi njezina izgradnja izravno ugrozila. Sama VE Široka Draga, ako se realizira, bit će veća od ukupno instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta cijele Švicarske. Da apsurd bude veći, planirana VE Široka Draga u potpunosti se nalazi na planiranom Natura 2000 području koje bi sukladno Direktivi 2009/147/EC o očuvanju divljih ptica i Direktivi 92/43/EEC o očuvanju prirodnih staništa i divljih vrsta flore i faune trebalo biti pod posebnom zaštitom. Kao da to nije dosta, obuhvat ove vjetroelektrane je s istočne strane omeđen Ramsarskim područjem Livanjskog polja, a sa zapadne strane Parkom prirode Dinara u Republici Hrvatskoj.

Ne smijemo zaboraviti ni solarne elektrane, pa je opet zgodno spomenuti Švicarsku. U toj zemlji postoji više od 300.000 fotonaponskih sustava, gotovo isključivo postavljenih na krovovima kuća, poslovnih i poslovno-stambenih objekata. Većina projekata prolazi stroge javne rasprave i referendume, pa ih zbog nedostatka suglasnosti građana gotovo i nema u prirodnom krajoliku. A kod nas se, paradoksalno, šume, livade i poljoprivredna zemljišta rasparceliraju kao lokacije za solarne elektrane i žrtvuju na oltaru privatnog partikularnog interesa i sumnjivog kapitala.

Prema službenoj statistici Federalnog zavoda za programiranje razvoja Hercegbosanske županije (Kanton 10), oblast „kvaliteta okoliša“ je posljednja po razvijenosti među svim kantonima. Da stvar bude tužnija, usprkos bogatstvu resursa, Tomislavgrad se prema indeksu razvijenosti „ponosno“ nalazi u skupini nerazvijenih, na 57. mjestu od 79 općina i gradova u Federaciji, što je podatak koji se u javnosti spominje znatno rjeđe nego što bi se očekivalo. Istodobno, vlastodršci s mnogo više entuzijazma ističu da je riječ o lokalnoj zajednici koja prednjači u vjetroenergetskim projektima, daleko ispred mnogih europskih država. Ta kombinacija službene nerazvijenosti i energetskog „liderstva“ najbolje otkriva koliko su udaljeni oni koji snose posljedice i oni koji ubiru korist. Bez obzira na privatne energetske projekte vlastodršci spremno sudjeluju u probijanju desetaka kilometara cesta kroz naše planine, dok brojni stanovnici nemaju asfaltiranu cestu do vlastitih obiteljskih kuća. Najavljuje se izgradnja fantomske lučice na Buškom jezeru, za koju, po svemu sudeći, koncesija već dodijeljena ispod stola, dok u Vinici pritom nema ni vodovoda, a neki se na vlastitu dvadeset i prvu stoljeću drže zidova i na vodu ni ne isplaćuje jer „nema dovoljno ljudi“. Ali zato je isplativ dalekovod 2x220 kV preko Vinice za privatnu vjetroelektranu Široka Draga, koji se čudesnim zahvatom našao u prostornom planu Kantona 10. Vladajući pritom s potpunom ravnodušnošću prihvaćaju nepovratnu devastaciju najveće dinarske stepe Brine, Bilokrvne pećine i mitske planine Zavelim, pritom zaboravljajući da je to područje ključni vodonosnik dobrog dijela Dalmatinske zagore. Ma kome treba voda!

U općini gdje mnoga naselja nemaju osnovne komunalne uvjete pojavljuju se mesijanske ličnosti koje nam nude „vizionarske“ energetske projekte, kao da je to ono što ljudima zaista treba. Kako bi neki rekli: prvo sapun, gospodo, a tek onda parfem!