Stolac se posljednjih godina promovira kao jedan od ključnih centara za solarne investicije u Bosni i Hercegovini. No, iza grandioznih najava o obnovljivoj energiji, krije se niz pravnih i institucionalnih upitnika, koji bi županiju i državu mogli skupo stajati.
Na današnjoj 16. redovnoj sjednici Skupštine HNŽ, zastupnica Vesna Šunjić (HRS) otvorila je pitanje zakonitosti prostornog i imovinskopravnog temelja na kojem se temelje brojni projekti solarnih elektrana u Stocu.
U nizu jasno formuliranih pitanja prema predsjednici Vladi HNŽ, Mariji Buhač i županijskom pravobranitelju Vladi Bevandi, Šunjić je ukazala na moguće nezakonitosti koje uključuju: izdavanje koncesija bez suglasnosti viših instanci, korištenje državnog zemljišta, neusklađenost prostornog planova i ignoriranje nadležnih institucija.
Središnje pitanje tiče se statusa prostornog plana Grada Stoca za razdoblje 2013. – 2023., koji je izmijenjen 2021. godine. Šunjić traži pojašnjenje: je li takav plan još uvijek važeći, je li usklađen s prostornim planom HNŽ-a, te je li Ministarstvo prostornog uređenja dalo obveznu suglasnost?
Naime, važeći prostorni plan HNŽ-a ne prepoznaje solarne elektrane niti nove gospodarske zone na području Stoca, što automatski otvara pitanje pravne osnovanosti lokalnog plana koji takve zone predviđa. Bez suglasnosti županijskog ministarstva, svaki lokalni planski dokument gubi pravnu snagu.
Drugo, još ozbiljnije pitanje tiče se raspolaganja državnim zemljištem. Kako navodi Šunjić, u više slučajeva zemljište koje je formalno evidentirano kao državna imovina – uključujući ono koje se nalazi na službenoj listi OHR-a – preneseno je na Općinu Stolac i potom ustupljeno ili prodano investitorima za izgradnju solarnih elektrana.
Takve radnje, prema Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, predstavljaju izravno kršenje zakona, jer lokalne vlasti nemaju ovlasti da samostalno raspolažu državnom imovinom bez odluke s državne razine.
Zastupnica Šunjić postavlja i pitanje odgovornosti županijskog pravobranitelja: je li ova institucija reagirala na očite nepravilnosti? Ako nije, postavlja se pitanje propusta u radu ili mogućih političkih pritisaka.
Posebno upozoravajuća je završna opaska iz izlaganja zastupnice: "Ako ovo dođe na naplatu, Viadukt će biti mala maca." Podsjetimo, arbitražni spor Viadukt d.o.o. protiv BiH rezultirao je višemilijunskim troškovima za državu. Ukoliko investitori solarnih projekata čiji su ugovori potpisani na nezakonito stečenom zemljištu budu tražili naknade zbog obustave gradnje, posljedice bi mogle biti drastične.
Dodatnu sumnju izazivaju navodi da se na pojedinim lokacijama već planiraju trafostanice i priključci za solarne elektrane koje nisu predviđene niti jednim službenim dokumentom, nego isključivo planovima samih investitora i, kako kaže Šunjić, "njihovih poslušnika".
Ostaje za vidjeti hoće li Vlada HNŽ i nadležne institucije odgovoriti na traženu “detaljnu analizu cijelog procesa”, kako bi se spriječile daljnje štete po javni interes i prirodno okruženje. Za sada, ostaje gorak dojam da je obnovljiva energija – umjesto da bude javno dobro – postala još jedan instrument za tiho izvlačenje profita iz državne imovine, na račun budućih generacija.
Vezani članci