FOTO  Tabak u Ljubuškom čuva duhansku povijest Hercegovine i svijeta

Ljubuški je desetljećima bio grad duhana. Njegove njive i otkupna duhanska stanica određivali su svakodnevicu brojnih obitelji, a rad u duhanskoj industriji bio je dio identiteta cijelog kraja. Tragovi tog vremena danas su rijetki, ali nisu nestali. U prostoru nekadašnje Tvornice duhana danas djeluje Museum & Restaurant Tabak. Mjesto je to koje čuva predmete, priče i sjećanja na razdoblje koje je obilježilo Hercegovinu.

Kroz muzej nas provode voditelj Tomislav Radić i vlasnik Benjamin Tomić, zaustavljajući se uz svaku vitrinu i svaki eksponat, objašnjavajući njihovu ulogu u životu ljudi koji su od duhana živjeli.

Na samom početku obilaska domaćini nas vraćaju u razdoblje nakon zatvaranja tvornice, u vrijeme kada je prostor tražio novu svrhu i kada se tek rađala ideja da se duhanska prošlost Ljubuškog sačuva na jednom mjestu.

"Ovdje je nekada bila tvornica cigareta, zatvorena 2005. godine, nakon čega su prostori pretvoreni u skladišta. Skladišni i uredski prostori su iznajmljeni raznim tvrtkama, dok je bivša radnička menza ostala prazna. Postojala je želja da se taj prostor bivše menze iskoristi za dnevni restoran, međutim nitko nije bio spreman ući u taj posao, obzirom da se kompleks nalazi nešto dalje od grada. Budući da sam i sam kolekcionar i već sam imao dosta vrijednih duhanskih eksponata, odlučio sam krenuti u tu priču. Prvotna ideja bila je otvoriti dnevni restoran koji bi se zvao Tabak, kao jasna asocijacija na duhansku prošlost prostora", priča nam Tomić.

Kada je prostor trebalo dizajnerski urediti, angažiran je akademski kipar i umjetnik Robert Alilović. Nakon što mu je ispričana cijela povijest, predložio je ideju da se napravi prvi Muzej duhana u regiji – muzej i restoran u jednom.

"Tako je, korak po korak, nastajao ovaj prostor. Prvotna ideja dnevnog restorana prerasla je u muzej i restoran, s jasnim potencijalom širenja muzejske postave. Danas imamo barem još ovoliko predmeta spremnih za izlaganje, prikupljenih u posljednje četiri godine. Po količini i raznolikosti eksponata, možemo reći da smo trenutno najveći kolekcionari te vrste u regiji. Postoje duhanski muzeji u Prilepu u Makedoniji i u Sloveniji u Ljubljani, ali njihove su kolekcije znatno manje od ove u Ljubuškom", govori.

Nakon uvodne priče, obilazak krećemo od samog ulaska u muzejsku postavu. Prije nego što se zaustavimo uz prve vitrine, pogled privlači zid ispunjen fotografijama poznatih osoba, koje već na početku sugeriraju koliko je duhan bio prisutan u svim slojevima društva.

"Ovdje na ulazu Tabak muzej-restoran s desne strane imamo fotografije poznatih osoba koje su konzumirale duhan na razne načine, krenuvši od cigara, cigareta, cigarillosa, lula i sl. Vidimo tu Tina Ujevića, Al Pacina, Winstona Churchilla, John F. Kennedy-a, Staljina, Margaret Thatcher, Ernest Hemingway-a, Picassa, Charlieja Chaplina, Che Guevare, Ume Thurman, Jacka Nicholsona, Alberta Einsteina s lulom, Clinta Eastwooda koji je poznat po talijanskim cigarillosima, te ostale poznate i slavne osobe. Ovdje imamo čak i fotografiju Josipa Broza Tita i Richarda Nixona u ovalnom uredu u Bijeloj kući, gdje je navodno Josip Broz Tito pušio kubansku cigaru i to onu koju mu je navodno poklonio Fidel Castro osobno. Nixon mu je navodno sugerirao da oni u Bijeloj kući ne konzumiraju cigare, na što mu je navodno Tito odgovorio - blago vama. Istina ili mit? Na vama je da odlučite.", objašnjava nam Radić.

Krećući se dalje kroz prostor, domaćini nas zaustavljaju pred fotografijama koje simboliziraju jedan od najpoznatijih duhanskih proizvoda na svijetu. Priča se iz lokalnog okvira širi prema globalnoj povijesti pušenja.

"S lijeve strane na ulazu dio priče smo posvetili kubanskim cigarama, odnosno najpoznatijem i najprestižnijem kubanskom brendu cigara – Cohiba.

Brend koji je isprva bio namijenjen isključivo Fidelu Castru. Danas se Cohiba konzumira diljem svijeta kao simbol luksuza, tradicije i vrhunske izrade. Možemo vidjeti i dosta naslovnica na kojima Marilyn Monroe reklamira konkretno Cohibu, međutim ne radi se o službenim reklamama."

"U svijetu su se nekad prije od 1920. pa do 1960-ih i 1970-ih cigarete reklamirale kao zdrave i poželjne za pušenje. Tako da su ih u to vrijeme reklamirale i žene – prikazivane su kao moderne i neovisne, cigareta je bila znak emancipacije. Zatim doktori koji su pušenju davali privid sigurnosti i zdravlja, vojnici koji su predstavljali snagu i hrabrost, te poznate osobe koje su cigaretu učinili simbolom šarma i prestiža.", dodaje Tomić.

Kako obilazak odmiče, razgovor se zaustavlja na samoj biljci i njezinoj ulozi kroz povijest. Domaćini pojašnjavaju kako se odnos prema duhanu mijenjao, ali i koliko je hercegovački duhan imao posebno mjesto.

"Kada gledamo kroz povijest, duhan se spominje i kao biljka s kojom su se ljudi liječili. Pa se tako koristio za liječenje rana, čireva, uboda insekata, astme i sl. Naravno, danas ne postoji medicinski opravdan oblik liječenja duhanom. Današnje cigarete i ono u biti od čega su se prije pravile cigarete vjerojatno nije ista stvar. Danas vi kad uzmete kutiju cigareta, u svakoj cigareti imate i do 70 dodatnih aditiva pored duhana. Dodaje se amonijak, šećeri, razne arome i sosevi, filteri i cigaret papir koji su također kemijski tretirani, duhanska folija itd. Kada bi vi konzumirali sada naš duhan, ovaj hercegovački ravnjak, kada bi ga pušili, mislim da i nije toliko štetan obzirom da se radi o prirodnom duhanu bez aditiva", ističe Radić.

No, to nikad nije znanstveno dokazano niti potkrijepljeno kažu naši sugovornici.

"Hercegovački ravnjak je jedan od rijetkih, ako ne i jedini duhan u svijetu koji se može pušiti sam zbog svojih idealnih karakteristika – poželjna brzina gorenja, odnos tara i nikotina, odnos slatkoće i arome itd. Radi se o polu-orijentalnom duhanu, visina stabljike do nekih 80 centimetara, 18-20 listova po stabljici.

Njegova kvaliteta i karakteristike su prepoznate za vrijeme Austro-Ugarske okupacije na ovim prostorima, te se stoga pušio i na Bečkom dvoru. U Berlinu je postojala tvornica za izradu cigareta isključivo od hercegovačkog duhana. Sadila se ovdje i virginija, koja se sadila i po Semberiji i Slavoniji. To je krupnolisni duhan koji naraste i do preko 2 metra, visokog prinosa, ali manje kvalitete. Trebalo vam je četiri ili pet stabljika ravnjaka da bi dobili količinu što dadne jedna stabljika virginije."

Nekoliko koraka dalje zastajemo pred jednostavnim, ali izuzetno vrijednim alatima. Upravo ti predmeti najbolje svjedoče o snalažljivosti i svakodnevnom radu ljudi koji su obrađivali duhan.

"Ovdje su neki primitivni alati koji su se kroz povijest koristili na ovom području. To je prije svega avan, ne postoji neka druga riječ za njega, dakle neki ručno rađeni alat za rezanje duhana. Imamo ovdje i jedan primjer dosta loš izvedbom, ali i ovu malo moderniju verziju koja se mogla bolje podešavati. Na ovome postoji mogućnost da podešavamo debljinu rezanja duhana. Tu je i jedan primjer koji je definitivno kućne izrade, ja mislim da je dijelom izrađen od komada oluka", govori Radić pokazujući ove jedinstvene rezače.

Uz rezače se nastavlja priča o pripremi duhana za sušenje. Domaćini pojašnjavaju kako je svaki list morao proći svoj put prije nego što bi bio spreman za daljnju obradu.

"Kod duhana ste imali dva načina nizanja, odnosno sušenja duhana. Ovo gore što vidite je primjer sušenja na motke, a ovo drugo je na drvene kuke koje su se radile od rašljastog drveta. Naravno, tu su i igle preko kojih se duhan nizao na konac."

Sljedeća fotografija ponovno vraća fokus na Ljubuški i njegovu ulogu u duhanskom sustavu.

"Ovo je fotografija otkupne duhanske stanice u Ljubuškom. Ona je prva kao takva na području Bosne i Hercegovine počela sa radom 1881. godine. Ona i sada djelomično postoji u Ljubuškom, normalno u dosta ruševnijem stanju. Ljudi griješe dosta u pojmovima duhanske stanice i tvornice duhana. Ljubuški je bio otkupna stanica, otkupna stanica je bio Vrgorac, Imotski, Grude, Čitluk, Stolac, Čapljina, Široki Brijeg i ostale, a tvornice duhana su bile u većim središtima poput Mostara, Sarajeva i Banja Luke. U Hrvatskoj su tvornice bile u Zadru, Rijeci, Zagrebu, Rovinju gdje i danas postoji. Tamo su se radile i pakovale cigarete".

Kako se obilazak nastavlja, postaje jasno da je duhan nadživio sve političke promjene.

"Ono što je evidentno je da je duhan imao važnu ulogu u svim sustavima, odnosno u svim državnim ustrojima koji su se mijenjale na ovim područjima. Ovdje tako imamo reklamne ploče za prodaju duhana koje su se nalazile na kioscima i trafikama. Vidimo tablu s grbom Kraljevine Jugoslavije na kojoj piše "prodaja duvana". Dolazi do promjene vlasti i već tu imamo istu tablu, ali s grbom NDH na kojoj piše "prodaja duhana". Na kutijama iz tog vremena čak i piše Hrvatski državni monopol. Tu imamo primjere kutija iz Rame i Ljubuškog".

U vitrinama koje slijede nalaze se posebno rijetki i povijesno osjetljivi eksponati.

"Tu smo stavili pod jednu ovu staklenu kapu razne predmete iz raznih razdoblja okupacije ovih prostora. Prodaju duhana Hrvatski državni monopol, zatim iz vremena njemačke okupacije, odnosno boravka njemačkih snaga na području Bosne i Hercegovine. Tu su cigarete Jugoslavija s fotografijom Josipa Broza Tita, pa cigarete Velebit s fotografijom Ante Pavelića, te ostali predmeti. Ono što je dosta zanimljivo, su primjeri originalnih tabakera, gdje piše Freiwillige Division Prinz Eugen, znači Slobodna divizija Prinz Eugen iz 1942. godine. Po meni ovo su najkvalitetniji materijali, odnosno ti pribori za pušenje, i to su upravo radili Nijemci. Oni su sve te svoje, bilo to tabakere, bilo to pribori za pušenje, lule, rezači, ili bilo što, oni su na njih stavljali svoje vojne i državne oznake, jer su uglavnom ti pribori bili dodijeljeni visokim vojnim i državnim dužnosnicima.

Ovdje imamo i jednu vrstu lule za koju je ovaj gornji dio gdje se stavlja duhan za pušenje rađen od jedne posebne vrste kamena iz Turske koji je jako rijedak. Ova je evidentno nekorištena, jer korištenjem lula poprima drugu boju, a kamen duhanu daje jednu dodatnu notu arome", priča Radić.

Obilazak se potom nastavlja uz kronološki poredane kutije cigareta koje svjedoče o promjenama vremena, dizajna i tržišta.

"Ovdje imamo duhan i duhanske proizvode, posložene kronološki, od starijeg prema novijem razdoblju. Posebno je zanimljivo, barem meni danas kada to promatram, na koji je način tadašnja Jugoslavija nazivala kutije i same cigarete. Ti su se nazivi često miješali kako bi se, na neki način, održavali kontakti među ljudima, jer je tadašnja Jugoslavija bila teritorijalno vrlo velika. Primjerice, ovdje vidite cigarete Grič. Normalno bi bilo da ih proizvodi Tvornica duhana Zagreb, ali vidite da ih je proizvodio Duhanski kombinat Mostar. Imamo dosta takvih anomalija. Recimo, ovdje imamo Marijan Mostar. Logično bi bilo očekivati da se takav proizvod radi u Zadru ili Splitu. Kroz cigarete se očito pokušavalo povezivati narode i narodnosti, s time da se jasno znalo koje točno cigarete su bili namijenjene za koje klase društva. Nisu iste cigarete pušili političari, doktori, radnici i sl.", ističe Radić.

Nalaze se tu i šibice iz različitih razdoblja. Neke su posebno zanimljive kolekcionarima, s kartama, životinjama i raznim motivima. Kasnije su šibice počele služiti kao svojevrsna vizitka i reklama. Poseban dio u vitrinama zuzimaju cigare, odnosno ono što se kod nas u žargonu često naziva kube ili kubanke. U biti, to su samo cigare koje potječu s Kube.

"Zanimljivo je i to da se cigare nisu proizvodile isključivo na Kubi. Radile su se i u Meksiku, Njemačkoj, Španjolskoj, SAD-u, Italiji, Nikaragvi itd. Danas imate i vrlo kvalitetne cigarillose koje proizvode Kuba, Dominikanska republika, Italija, Njemačka, Nizozemska, SAD s raznim aromama poput cimeta, kave, vanilije i sl."

Cijeli proces nastajanja ove kolekcije trajao je više od četiri godine. U međuvremenu su prikupili jako puno dodatnih eksponata i danas bi, kažu mogli postaviti još jednu ovakvu zbirku.

"Zanimljivo je i to da su se nakon otvaranja muzeja ljudi sami počeli javljati i donositi predmete koje su čuvali desetljećima. Neki su donosili i više od 50 godina stare kutije iz Kine, s Kube i drugih zemalja. Često su to bili i predmeti njihovih roditelja koji su radili u duhanskim kombinatima na našim područjima. Ljudi nisu htjeli baciti te predmete pa su ih donosili nama. Sve pažljivo dokumentiramo i za većinu eksponata znamo tko ih je donirao. Ovdje vidite i različite vrste cigara – neke su proizvedene u Berlinu, neke u Gvatemali".

Na samom kraju obilaska domaćini nas zaustavljaju pred kolekcijom koja ima posebnu vrijednost za poznavatelje i kolekcionare.

"Tu je i kolekcija lula, koja je posebno zanimljiva i dosta vrijedna. U međuvremenu smo prikupili još mnogo toga, ali ova zbirka lula je doista jedna od posebnih".

Kako su već rekli Radić i Tomić, duhan i duhanski proizvodi su imali važnu ulogu u svim sustavima i državama koje su se mijenjale na ovim prostorima.

"Ovdje se kroz duhan vidi kako je ta kultura opstajala u svakom sustavu. Primjerice, imamo Neretvanski križani duhan iz vremena NDH, a odmah pored njega je križani duhan Neretva iz Kraljevine Jugoslavije. Kutije se mijenjaju, ali proizvod ostaje. Imamo i primjere iz SFRJ, razne fotografije, rezače za cigare, tabakere i druge predmete. Tu su i brendovi koji su se nekada u Ljubuškom proizvodili po licenci Tvornice duhana Zagreb: Croatia, Opatija, Benston i Filter 160."

Obilazak završava uz eksponate koji su posebno vezani upravo za Ljubuški u novije vrijeme odnosno 2005. godinu.

"Specifično i gotovo jedinstveno za Tvornicu duhana Ljubuški bile su biljne pušilice Herbaleta. Na njima je čak pisalo 'biljna ekološka pušilica – nije štetno za zdravlje'. U njima nije bilo nikotina, već mješavina ljekovitog i aromatičnog bilja. Bile su namijenjene odvikavanju od pušenja. Proizvodile su se po licenci jedne tvrtke iz Virovitice i izvozile u Češku i Slovačku, dok se na domaćem tržištu gotovo nisu ni pojavljivale".

Posebnu pažnju privlače i primjeri hercegovačkog duhana koji su završili izvan granica zemlje.

"Zanimljiva je i kutija cigareta Hercegovina flor koja se proizvodila u Rusiji, u moskovskoj tvornici duhana „Java.“ Prvotno se duhan uvozio iz Hercegovine, a kasnije se koristio duhan iz Hercegovine koji se uzgajao na Kavkazu. Navodno je i sam Staljin pušio Hercegovina flor, odnosno prema nekim zapisima često je trgao cigarete kako bi izvukao duhan i njime punio svoju lulu. Tu su i brendovi Drina, Hercegovina, Jadran, Sarajka kao i pakiranja kutija Ibar i Drina od 100 ili 200 cigareta".

Na samom izlazu ostaje još jedan detalj koji podsjeća na neka druga vremena.

Poseban detalj su male papirnate vrećice s različitim natpisima i ilustracijama iz vremena SFRJ kada su se cigarete mogle kupovati na komad. Dolazilo se na kiosk i cigarete su se mogle kupiti pojedinačno, primjerice kupite 3 ili 5 komada cigareta i spakiraju se u malu papirnatu vrećicu. Ovaj način prodaje se uglavnom koristio u određenim kriznim vremenima, pri prodaji cigareta radnicima ili mladim ljudima i sl."

Iako, kako su nam rekli, u kolekciji imaju eksponata za napuniti još jedan ovakav prostor, na to će se još uvijek pričekati. No, i ova kolekcija je zapanjujuća.

"Ovakav muzej, barem koliko mi znamo, ne postoji nigdje u regiji. Jedino se u Prilepu, u Sjevernoj Makedoniji, kroz europske fondove radilo nešto slično, ali nemaju ni približno ovako bogatu kolekciju. Više pokušaja otvaranja duhanskog muzeja je postojalo i u BiH, jedan od njih u bivšoj tvornici u Mostaru, a drugi od strane FAZ-a Mostar, spletom okolnosti pokušaji nisu uspjeli. Obzirom na vrlo bogatu povijest duhana na ovim prostorima, kroz ovaj članak nismo uspjeli iznijeti sve detalje i zanimljivosti, ali svakako će biti još prilika nakon izlaganja ostatka kolekcije.", zaključili su Radić i Tomić.