Svijet gori, a BiH se češlja

Izlizano je više govoriti kako BiH društveno i politički živi zaleđena u vremenu. Naviknuti smo na stalni politički apsurd, na koruptivne gafove, na generalnu tromost institucija, no zaista je pitanje dokle će to moći trajati.

Realno govoreći, napeti ekvilibrij u kojem živimo odgovara svim našim moćnicima. Udariti na njega značilo bi strovaliti nas u krizu neviđenih razmjera.

Piše: Ivan Prskalo

Međutim, u svijetu se iz dana u dan mijenjaju paradigme i postavljaju se sve neugodnija pitanja koja traže odgovara. Nažalost, pitanje se samo vremena kada će neko od tih neugodnih pitanja obuhvatiti Bosnu i Hercegovinu.

Trump i njegove trumparije 

Moram nažalost priznati kako sam prije blagonaklono gledao na Trumpov povratak na svjetsku scenu. Naivno sam se nadao njegovom političkom sazrijevanju koje će stameno nadići nerede i gluposti koje je izvela prethodna administracija, međutim Trump radi neokonzervativnu presliku svojih političkih 'neprijatelja'.

Kako sam komentirao u prošloj kolumni, mnogi su se nakačili na temu Venezuele i promatrali to užareno geopolitičko pitanje kroz prizmu infantilne lijevo-desne podjele, ili još gore – kroz prizmu spašavanja demokracije! Ogorčeni trumpoklasti i oduševljeni trumpofili promašuju bit onoga što se dogodilo. Kako su mnogi budni politički komentatori primijetili, ovo je zabrinjavajuć zaokret u geopolitičkoj strategiji Trumpa, ali i SAD-a.

Valja napomenuti kako je Trump oteo Madura, a ostavio cijelu njegovu strukturu, što obara bilo koju priču spašavanju Venezuele od zlobnog režima. Posrijedi je najvjerojatnije neki dogovor koji će pogodovati svjetskom hegemonu. S istim ambicijama Trump promatra Grenland, koji će očito biti crvena linija za sve europske zemlje. Posezanje za Grenlandom označio bi kraj NATO-a, barem onakvog kakvog ga poznajemo jer bi Trump time udario na svoje saveznike. Dođe li do tog scenarija, pitanje je kako će Europa postaviti, jer će se odjednom naći stiješnjena između dvije velesile koje je posljednjih desetak godina na posebne načine antagonizirala.

Treće veliko političko žarište je Iran, gdje se radi o očitom pokušaju režimske promjene. U Iranu su se tijekom božićnih blagdana dogodili prosvjedi protiv režima zbog podignutih poreza i zbog teških ekonomskih uvjeta koji su dijelom posljedica teških američkih sankcija. Ti mirni prosvjedi su se uskoro kooptirali. Složenu dinamiku društveno-političkog života u Iranu dodatno su zakomplicirali zapadnjački agitatori koji su proizveli društvene nerede i materijalnu štetu.

U tijeku je također informacijski rat, jer brojne snimke koje nam stižu zapravo su ili montaža ili snimci drugih događaja. Kako je Neema Parvini ovoga tjedna opisao (svakako toplo preporučujem njegov stream na ovu temu ) zapadno društvo se priprema na operaciju promjene režima. Poput svih 'bombastičnih' vijesti, i ovo se sve mora uzeti sa zrnom soli. U trenutačnoj klimi u neku stvar možemo vjerovati tek kada se dogodi.

Međutim, dogodi li se bilo kakva intervencija, potencijalno bi nas mogao dočekati kao kakav se dogodio u Iraku, Siriji i Libiji – zapadnjačka intervencija koja bliskoistočnu zemlju ostavlja u kaosu koji će proizvesti još veću nestabilnost i puno konkretnije prijetiti zapadu.

To naravno nije sve. Udar na Iran bio bi praktički direktan udar na njegove zaštitnike Rusiju i Kinu, što bi dodatno zakompliciralo geopolitičku dinamiku u kojoj živimo. Zato se manimo jeftinih narativa, i kritički promotrimo što se događa oko nas. Nema dobrohotnih političkih aktera. Svatko radi po vlastitom interesu te se zbog toga ne bismo trebali s njima poistovjećivati.

Putuješ svijetom, al' Bosne i Hercegovine nema 

Biti u Bosni i Hercegovini znači živjeti u paralelnom svijetu, jer mnoge zakonitosti geopolitike više ne vrijede kad se dotaknu našeg trokuta. Barem se tako naši političari ponašaju, svjesni da smo zadnja rupa na sviralu. Oni se iz dana u dan potvrđuju svoju nesposobnost i manjak savjesnosti u djelovanju. Iz ladica se lagano vade stara predizborna strašila, retorika se brusi za novo sučeljavanje na biračkim mjestima, a konkretni pomaci se ne naziru.

Dapače, sve je jasnija degradacija koja se ogleda u stalnoj depopulaciji, sumnjivim gospodarskim pothvatima i diletantskim kadroviranjem koji dodatno srozava svaki valjani standard. Kako već napomenuh u ranijim tekstovima, svaki geopolitički ili društveni trend u BiH doživljava primitivizaciju i bastardizaciju. Naši političari i politički utjecajni ljudi kite se tim oznakama (kao što je primjerice 'euroatlantski put' u koji sumnjaju čak i euroatlantski putnici) kako bi zamazali oči i okrenuli novi spin.

Međutim, pitanje je samo vremena kada će se od BiH tražiti da se svrsta na neku stranu. Pitanje je samo vremena kada će se velike sile početi aktivno boriti za utjecaj ovdje.
Dogovor i pomak od naših elita ne možemo očekivati. Neki očekuju da se strani elementi, prije svega visoki predstavnik, uključi u razrješavanje naših problema. Iskustva nedavnih vanjskih intervencija trebali su nas dosad odučit od aktivnog dozivanja stranih sila da razriješe naše probleme. Kako povijest žrtava neokonzervativne i rusko-imperijalne politike u posljednja dva desetljeća pokazuju sva pitanja u malim državama rješavat će se s ciljem ostvarenja vlastitih interesa.

Stoga se nadajmo da nećemo (barem u skorije vrijeme) postati predmet nečijeg aktivnog interesa, jer to će značiti samo pohotno ostvarivanje interesa koje po nas može biti kobno i nepovratno.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.