Građani Federacije Bosne i Hercegovine u posljednjih su pet godina platili više od 33 milijuna eura privatnim proizvođačima električne energije kroz posebnu naknadu za obnovljive izvore, koja se naplaćuje na svakom računu za struju. Svako domaćinstvo mjesečno plaća oko 17 eurocenti za “zelenu energiju”, a ta sredstva završavaju na računu Operatora za obnovljive izvore energije i učinkovitu kogeneraciju (OIEiEK), odakle se isplaćuju “privilegiranim proizvođačima”, kako ih nazivaju propisi.
Unatoč višegodišnjim upozorenjima stručnjaka i negativnim revizorskim nalazima, sustav poticaja omogućio je da vlasnici solarnih elektrana i malih hidroelektrana – među kojima se nalaze i bivši ministri, zastupnici i politički povezane osobe – vrate ulaganja u tri do četiri godine, a nakon toga ostvare milijunske profite, otkriva Radio Slobodna Europa.
Primjerice, 2015. godine garantirana cijena za solaru energiju iznosila je 380 eura za MWh, što je devet puta više od tadašnje tržišne cijene od 40 eura. Te je godine 3.298 MWh plaćeno oko 1,3 milijuna eura, iako joj je tržišna vrijednost iznosila svega 135.000 eura.
Zbog sumnji na zloupotrebe i izdavanje rješenja o otkupu struje iznad zakonom dopuštene kvote, nakon prijave šest zaposlenika i dvije negativne financijske revizije, pokrenuta je kaznena istraga protiv bivšeg direktora OIEiEK-a Boriše Misirače, koja je nedavno prebačena u Posebni odjel za organizirani i privredni kriminal Tužiteljstva Federacije BiH – POSKOK. Istraga obuhvaća i navode o nezakonitom zapošljavanju 15 novih radnika, iako je sistematizacija predviđala najviše 11 zaposlenika.
Zbog postojećeg modela poticaja, najveći dio sredstava prikupljenih u Sarajevu, Tuzli i Zenici odlazi na isplate proizvođačima priključenima na mrežu Elektroprivrede HZHB u Hercegovini i dijelovima zapadne Bosne. Oko 76 posto ukupno prikupljenih naknada dolazi preko EP BiH, dok 77 posto poticaja završava kod korisnika na mreži EP HZHB. Mnogi investitori sindikalno su koristili zakonsku mogućnost cijepanja projekata na više elektrana manjih od 1 MW, čime su izbjegli izradu studije utjecaja na okoliš i dobivanje energetskih dozvola, a time i sporiju i kontroliraniju proceduru.
Gold fever, uz podršku politike i lokalnih vlasti, rezultirao je time što je samo u okolini Mostara izgrađeno ili je u proceduri 30 solarnih elektrana od po 900 kW, smještenih jedna uz drugu na istoj parceli, ali formalno registriranih kao odvojeni projekti. Investitori godišnje inkasiraju između 15.000 i 50.000 eura poticaja po elektrani. Prosječni profit tijekom životnog vijeka od 25 godina iznosi oko 782.000 eura, što je sedam puta više od ulaganja.
Istodobno, građani su godinama plaćali naknadu bez prava sudjelovanja u sustavu. Iako je 2023. godine uvedena kategorija “prosumer”, koja omogućava kućanstvima proizvodnju struje na krovovima i prodaju viška, do danas nije priključen nijedan prosumer, potvrđuje RSE iz nezvaničnih izvora. Fond za zaštitu okoliša FBiH istodobno je za projekte energetskih ušteda isplatio 1,9 milijuna eura, ali isključivo pravnim osobama – obični građani opet nisu imali pristup poticajima.
Cijeli članak čitajte na portalu RSE.
Vezani članci