Goran Milićević, predstavnik Sindikata učitelja u HNŽ-u, u razgovoru za Hercegovina.info poručio je da je izlazak prosvjetnih radnika na ulice i dalje realna opcija ako se problemi u obrazovnom sustavu ne počnu rješavati.
''Izlazak na ulice uvijek je opcija. Nama nije cilj štrajkati radi štrajka, ali kada vidimo da se problemi ne rješavaju i da vlast ne želi razgovarati s nama, onda nemamo drugog izbora'' , kazao je Milićević.
Uoči početka nove školske godine sindikati osnovnih i srednjih škola u HNŽ-u ponovno su upozorili na nagomilane probleme u obrazovanju.
Najvećim izazovima smatraju nedostatak mogućnosti napredovanja prosvjetnih radnika, višegodišnji rad na određeno bez sigurnosti zaposlenja te urušavanje sustava plaća, gdje su visokoobrazovani kadrovi gotovo izjednačeni s radnicima nižih kvalifikacija.
Ističe više puta pozivali su Vladu na razgovor, no umjesto dijaloga dobili su, kako kaže, ignoriranje. Umjesto da se problemi rješavaju za stolom, ističe, sve se prebacuje na resornog ministra koji sam nema ovlasti donositi ključne odluke.
''Oni jednostavno ne žele sjesti s nama. Sve prebacuju na resornog ministra, a on bez odluke Vlade ne može ništa učiniti. Resorni ministar održava sastanke s nama, ali problemi se ne rješavaju'', govori Milićević objašnjavajući da sve dok Vlada ne da suglasnost i ne osigura sredstva, nema stvarnog pomaka.
A problemi se govori, gomilaju godinama.
Milićević podsjeća da većina učitelja i nastavnika ima visoku stručnu spremu, ali se to ne vidi na njihovim primanjima. Posebno upozorava da je razlika između minimalne plaće i plaće nastavnika gotovo svedena na minimum.
''Nezadovoljni smo kako se naša profesija vrednuje, a to je prvenstveno kroz plaću. Podizanje minimalne plaće je dobro, ali razlika između čistačice i profesora danas je gotovo neznatna. To jasno pokazuje koliko se malo cijeni status prosvjetnih djelatnika'', upozorio je.
Ističe i da su povišice koje su dogovorene, iako dobrodošle, nedovoljne za rješavanje nagomilanih problema.
''Osim povećanja koje je dogovoreno od 8 posto, od prvih desetak mjeseci ide još jedno povećanje od 5 posto, ali ništa drugo se nije promijenilo'', istaknuo je.
Uz male plaće, ističe, problem je i što mnogi nastavnici rade u otežanim uvjetima bez ikakve naknade.
Ističe mnogi profesori i nastavnici nerijetko rade u dvije smjene, s višesatnim pauzama između sati, a pojedini pokrivaju i više od pet nastavnih programa, što ih dodatno opterećuje.
„Imamo nastavnike koji rade u dvije, pa čak i tri škole, a za to im se ne priznaje nikakav dodatak. Cijeli dan su angažirani, često u dvije smjene, s pauzama između nastave, a neki pokrivaju i više od pet nastavnih programa. To su otežani uvjeti rada koji iscrpljuju ljude i ugrožavaju kvalitetu nastave“, naglašava Milićević.
Pored malih plaća problem na koji upozorava jest potpuni izostanak mogućnosti napredovanja nastavnika i učitelja. Prema njegovim riječima, HNŽ je jedina županija u Federaciji koja nema sustavno riješeno pitanje mentora i savjetnika, iako se radi o kadrovima ključnim za profesionalni razvoj i kvalitetu nastave.
''U našoj županiji nema nikakvog sustava napredovanja. Nemamo promovirane mentore i savjetnike, a bez njih se ni novi kadrovi ne mogu pravilno osposobljavati. Oni koji rade kvalitetnije nemaju priliku da se to vrednuje kroz zvanja i plaću, a čak su i ljudima koji su već stekli ta zvanja oduzeta prava. To je neprihvatljivo i tražimo da se hitno riješi'', govori.
Razlog zbog kojeg u HNŽ-u nema napredovanja, prema Milićeviću, leži u financijama. Naime, mentorima i savjetnicima pripada uvećanje plaće od 5 do 8 posto, a vlast taj trošak izbjegava preuzeti. Upravo zbog toga se, kaže, godinama koči sustavno rješavanje ovog pitanja.
Brojni učitelji i nastavnici u HNŽ-u već desetljeće rade s ugovorima koji se iz godine u godinu produžuju, bez ikakve sigurnosti i mogućnosti trajnog zaposlenja. Takav status, ističe Goran Milićević, stvara nesigurnost, te ih izlaže stalnom stresu i neizvjesnosti.
''Imamo ljude koji više od deset godina rade na određeno. To nikako nije normalno. Tri godine je razumljivo, ali deset i više je apsolutno neprihvatljivo. Takvi ugovori ljudima onemogućavaju da planiraju život, riješe stambeno pitanje ili podignu kredit, a svakodnevno rade pod pritiskom i stresom'', pojasnio je.
Iako problem rada na određeno traje godinama, Milićević smatra da rješenje postoji, ali da za njega nedostaje političke volje. Kaže kako bi se sustavno moglo pristupiti rješavanju tako da se svaka situacija razmotri pojedinačno, da škole i ministarstvo dostave podatke o nastavnicima koji godinama rade bez stalnog ugovora, te da se postepeno svima omogući zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme.
''Treba krenuti od onih koji više od deset godina rade na određeno, pa zatim rješavati one s osam godina, dok se svi ne uvedu u normalan sustav. Tri godine na određeno je razumljivo, ali deset i više je apsolutno neprihvatljivo. Ovaj problem se može riješiti, ali nedostaje političke volje'', objašnjava.
Kad je riječ o problemu tehnološkog viška, Milićević ističe da je ministarstvo ipak reagiralo nakon što je sindikat uputio priopćenje. Ministar se odazvao i pozvao škole na razgovor, pa je problem za ovu školsku godinu riješen. Nitko od nastavnika nije ostao bez posla, iako su pojedini morali popuniti norme radeći u dvije škole.
Problemi u obrazovanju u HNŽ-u, na koje godinama upozoravaju sindikati, ostaju neriješeni. Rad na određeno, niske plaće i potpuni izostanak sustava napredovanja samo su dio nagomilanih poteškoća zbog kojih prosvjetni radnici osjećaju da se njihov trud i odgovornost ne cijene dovoljno.
''Naša profesija se ne vrednuje onako kako bi trebala, a problemi se guraju pod tepih. Mi ne tražimo sukob, nego rješenja. Ako vlast ne pokaže spremnost na dijalog i konkretne poteze, onda nam nažalost ne preostaje drugo nego razmišljati o izlasku na ulice'', poručuje Goran Milićević.
Vezani članci