Objavljujemo treći dio serijala „Prelijevanje iz šupljeg u prazno“, u kojem autorica analizira tvrdnju da će izgradnja vjetroelektrana na području Hercegbosanske županije, konkretno Tomislavgradu, doprinijeti proračunu i samim time izgradnji društvene zajednice.
Piše: Anđa Ćosić (KODD – Koalicija za odgovornu demokraciju i dostojanstvo)
Kroz prethodna dva članka mogli ste vidjeti da brojevi i temeljite analize ne govore u prilog tvrdnji da masovna izgradnja vjetro i solarnih elektrana može dovesti do toga da imamo jeftiniju i stabilniju struju, već upravo suprotno.
Kroz primjere Njemačke i Velike Britanije jasno je kako energija iz obnovljivih izvora može igrati pozitivnu ulogu samo ako se ograniči na ono što se realno može i potrošiti, a to je u obje zemlje trenutno samo oko 15% od ukupne potrošnje električne energije.
Primjeri Njemačke i Velike Britanije jasno pokazuju kako prekomjerni udio nestabilne energije vjetra i sunca, i nerazumno napuhavanje postotaka radi ideološke opsesije, u konačnici vodi većim cijenama električne energije i za kućanstva i za industrijske potrošače i postaje teret za čitavo gospodarstvo.
Ukoliko želite više pročitati na ovu temu preporučila bih poveznicu na analitički osvrt Australskog centra za nezavisne studije koji je analizirao pet zemalja, Španjolsku, Njemačku, Dansku, Kaliforniju i Kinu:
https://www.cis.org.au/publication/the-renewable-energy-honeymoon-starting-is-easy-the-rest-is-hard/
Drugi dokument je sumarna analiza Ekonomskog odjela Pusan Nacionalnog sveučilišta Južne Koreje koji su analizirali sve znanstveno verificirane radove na ovu temu od 2000. do 2020. godine:
https://docs.wind-watch.org/Cost_of_Wind_Negative_Economic_Effects.pdf
Ostalo je još da treću tezu „elektrane će punit proračun pa ćemo bolje živjeti“ suočimo s brojevima i stvarnošču. Ali, najprije da razjasnimo jednu jako važnu stvar.
U svijetu trenutno postoji osam zemalja koje 100 posto svoje energije dobivaju iz obnovljivih izvora i to su: Albanija, Butan, Etiopija, Island, Nepal, Paragvaj, i Demokratska Republika Kongo. Pogađate, to su zemlje koje oko 90%, ili više, energije dobivaju iz hidroelektrana i onda im nije bio problem zamijeniti preostalih manje od 10% s obnovljivim izvorima. Tako da je i udio u ukupnoj potrošnji otprilike oko 100%.
I postoji još jedna zemlja koja 100% svoje energije dobiva iz obnovljivih izvora. Ta zemlja se zove HZHB. Naime, Elektroprivreda HZHB sa svojih sedam hidroelektrana i jednom vjetroelektranom, 100% svoje energije dobiva iz obnovljivih izvora.
Ovo je vrlo važan podatak u kontekstu priče o CBAM – porezu na uvoz proizvoda s visokim emisijama ugljika (CO2) koji je EU htjela uvesti od 1. siječnja ove godine, ali je odgodila uvođenje do veljače 2027. nakon što su skontali da su se sapleli u svoje vlastite loše procjene. I pitanje je hoće li ga ikad uvesti. O tome ću uskoro napisati poseban članak.
Vratimo se sad na tezu da ćemo bolje živjeti ako budemo imali više vjetro i solarnih elektrana. Samo općina Tomislavgrad sa svojih pet vjetroelektrana, tri izgrađene i dvije u završnoj fazi, ukupne nazivne snage 290 MW, ima više instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta nego Cipar (158 MW), Farski Otoci (68 MW), Island (4 MW), Slovenija (3 MW), Slovačka (4 MW), i Švicarska (102 MW). Dakle, mi slijedimo isti megalomanski obrazac Njemačke i Velike Britanije.
Već više od tri mjeseca naše vlasti u svakoj prilici ističu kako je od koncesija u proračun prikupljeno čak šest milijuna maraka. Pa onda krenu nabrajati kako su od koncesija osigurali školskoj djeci besplatan prijevoz, subvencioniranje prve nekretnine za mlade, pet puta veće izdatke za vrtiće i tri puta veće vrtićke kapacitete, povećanje studentskih stipendija, jednokratne naknade za prvašiće, i nema kraja, sve se platilo od koncesija. Ali zaborave reći da je to šest milijuna za osam godina i da koncesijske naknade ne predstavljaju ni pet posto od proračuna.
I tako smo tri mjeseca slušali hvalospjeve o tome koliko smo se silno obogatili dok nas sredinom prosinca nije „strefila“ vijest da je blokirana županijska bolnica u Livnu i svi domovi zdravlja u Hercegbosanskoj županiji, pa sad više nikome nije jasno jesmo li se obogatili ili smo bankrotirali.
A još manje će vam biti jasno kad pogledate u Obrazloženje o izvršenju Proračuna općine Tomislavgrad za 2024. godinu u kojem piše: „Prihodi i primici Proračuna općine Tomislavgrad za razdoblje od 01.siječnja do 31. prosinca 2024. godine su ostvareni u iznosu od 16.941.997 KM, a rashodi i izdaci u iznosu od 18.361.706 KM.
Višak rashodovne strane nad prihodovnom u iznosu od 1.419.709 KM, je pokriven viškom prenijetih sredstava iz prethodnih godina.“ Dakle, općina Tomislavgrad je u 2024. godini imala proračunski manjak od 1,4 milijuna KM koji smo pokrili s viškom novca iz prethodnih godina, kad smo imali manje vjetroelektrana.
Izvješće o izvršenju Proračuna za 2025. nije još dostupno javnosti. Ako pogledate Obrazloženje uz Proračun za 2026. onda ćete vidjeti da je Proračun planiran u iznosu od 29,7 milijuna KM, a prihodi od koncesija su planirani u iznosu oko 1,25 milijuna KM, od čega je 455 tisuća KM postotak od proizvedene struje i oko 800 tisuća KM na ime općinske naknade za zemljište i izgradnju.
Budući da trenutno imamo tri aktivne vjetroelektrane, ovih oko 1,25 milijuna je otprilike 450 tisuća po elektrani godišnje. Dakle, svaka vjetroelektrana donosi u proračun oko 1,5%. Ako znamo da je prosječna stopa inflacije u BiH za 2024. bila oko 2,2%, a u 2025. oko 4%, jasno je da inflacija pojede svaku novu elektranu, bez obzira koliko ih dodavali po brdima, jer se naknade ne usklađuju s inflacijom. Naša Vlada je puna razno-raznih doktora znanosti ali se stječe dojam da nitko nikada nije prošao kraj srednje ekonomske škole.
Umjesto što se hvale sa šest milijuna za osam godina, vrijeme je da se konačno kaže koliko smo do sad izgubili. Donji prosjek varijabilne koncesijske naknade u europskim zemljama kreće se oko 7%, u Njemačkoj ta naknada doseže i do 18%. Prosječna fiksna naknada po jednoj vjetrenjači kreće se oko 20 tisuća eura. Mi za čitavu vjetroelektranu naplatimo 46 tisuća maraka godišnje na ime naknade za služnost. U normalnim državama, onog trenutka kad se potpiše koncesijski ugovor počinje se plaćati i naknada za iznajmljivanje/koncesiju.
Mi u Hercegbosanskoj županiji imamo veliki broj koncesija koje su stare već deset i više godina, a imamo i jedan broj onih koje su punoljetne, za koje 18 godina još nitko nije naplatio ni marke. Kad se sve zbroji i oduzme, u najboljoj varijanti u proteklih šest godina izgubili smo 10 milijuna KM, a u najgoroj varijanti izgubili smo više od 20 milijuna KM. I onda nije nikakvo čudo što je blokirana bolnica i domovi zdravlja.
Naše vlasti se hvale kako su za 2026. godinu podigle proračun na 29,7 milijuna KM, ali zaborave spomenuti da se u tom iznosu nalazi i kapitalni transfer iz Republike Hrvatske od 5,2 milijuna KM, od čega se oko 4,5 milijuna KM, odnosi na izgradnju duvanjske dionice ceste Vir - Aržano. Proračun raste zbog velikog rasta prihoda od PDV-a, koji svi plaćamo, i zbog rasta poreza na dohodak, koji se odbija svim zaposlenima. Ali sve to je zgodno zaboraviti, pogotovo u izbornoj godini.
Inače, kad se općina Tomislavgrad hvali šta i koliko je napravila vrlo često zaboravi reći koliko je od toga platila Republika Hrvatska. Ali ima trik kako to možete znati. Čim na PRO TV ugledate Zvonku Milasa, državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, to je to. A gospodin Milas se u zadnjih nekoliko godina ukazuje okolo češće nego Gospa u Međugorju.
Uzmimo samo za primjer glazbenu školu u Tomislavgradu. Ako je Hrvatska vlada platila skoro pola iznosa, zar ne bi bilo pristojno pozvati g. Milasa da zajedno s Načelnikom prereže svečanu vrpcu. Tako nalažu dobri domaćinski običaji, a Ministar Tadić se trebao strpit do neke sljedeće prilike, recimo kad se budu otvarali ovi solari od 2 x100 MW na više od 260 hekatara pašnjaka i šumskog zemljišta. Tu će biti najmanje 10 kilometara svečane vrpce i svi koji su emotivno povezani s projektom će se moći komotno naredat okolo.
Ovo je bila mala digresija, vratimo se sad opet na to kako ćemo svi bolje živjeti zbog vjetro i solarnih elektrana. Sad kad znamo da svaku duvanjsku vjetroelektranu, po ovakvim mizernim koncesijskim naknadama, pojede inflacija, ostaje još da vidimo koliko koristi možemo imati od solara. Uzmimo za primjer općinu Livno.
Energetski institut Hrvoje Požar je izračunao da distribucijska mreža općine Livno koja obuhvaća vodove od 0,4 kV i 10 kV, može podnijeti dodatno opterećenje od 10 MW, što znači da se na dvije tisuće krovova u Livnu mogu instalirati solari do 5 kV. Ovih 5 kV zadovoljava godišnje potrebe prosječnog kućanstva. Trošak ovakve male elektrane na krovu je oko 10 tisuća KM. Čak i da podignu kredit, ova investicija bi se isplatila najdalje za pet godina i ostalih 20 godina te obitelji bi imale besplatnu struju. Za livanjsko gospodarstvo bi puno značio ovakav poticaj kad bi dvije tisuće obitelji bile oslobođene troška električne energije.
To bi povećalo njihovu platežnu moć koju bi onda osjetili dućani, restorani, frizeri, itd. To se u ekonomiji zove multiplikativni učinak. Osim toga, to bi tim obiteljima dalo osjećaj sigurnosti, a nama svima osjećaj da se vlast brine za narod.
A što je umjesto toga uradila vlast? Odlučili su da neće nikome dati solare na krovove, već su tih 10 MW raspodjelili na 60 do 70 elektrana po 150 kV za koje su koncesije dijelili prema samo njima znanim kriterijima. Tako se umjesto osnaživanja zajednice, vlast odlučila za jačanje stranačke infrastrukture.
Koristim ovu priliku javno pitati JP Elektroprivreda HZHB tko je donio takvu odluku? Je li ta odluka donesna unutar Elektroprivrede ili je donesena negdje drugdje? Ako je donesena negdje drugdje, onda nam recite je li donesena u Livnu ili je donesena u Mostaru? Budući da niti jedna obiteljska kuća u Hercegovini nema solare na krovu, je li HDZ BiH naredio da se solari smiju dati samo podobnima?
Pitanje za HNS - Hrvatski narodni sabor. Gospodo jeste li ikad raspravljali o tome zašto hrvatske stranke namjerno podmeću nogu narodu i velikom broju obitelji uskraćuju čak i i taj mali dio ekonomskog kolača od solara? Ako niste vrijeme je da raspravljate. Ako je ovo odluka Elektroprivrede HZHB onda njezino rukovodstvo treba biti smijenjeno. Ako je odluka stranaka koje čine HNS, onda se svi skupa preispitajte koja vam je svrha.
Solarima je mjesto na krovu a ne na zemlji. Pogledajte samo primjer sulude ideje da se u Mokronogama i Eminovu Selu pod solarne panele stavi 260 hektara pašnjaka i šumskog zemljišta u području gdje mala i srednja obiteljska gospodarstva drže tisuću grla stoke. Otimanje zemlje od poljoprivrednika da bi se dala stranačkim klijentima ne spada više u kategoriju „prelijevanje iz šupljeg u prazno“, to je preblaga dijagnoza. Ovo što rade naše vlasti je moralni, ekonomski i demografski sunovrat.
Ako oduzimate novac i ugrožavate egzistenciju domaćem stanovništvu i prebacujete ekonomsku korist investicijskom fondu iz Češke za crkavicu u proračunu kojim ćete vi raspolagati a ne narod, onda vi ne potičete razvoj općine i Županije, već promovirate klijentelizam na najbezobzirniji način. Devet godina su naše vlasti u Federaciji odugovlačile s usvajanjem zakona koji regulira instaliranje solara na krovovima obiteljskih kuća i da nije bilo pritiska međunarodnih institucija vjerojatno nikad ne bi ni bio usvojen. Dvije godine nakon usvajanja zakona još niti jedna obiteljska kuća u Hercegovini nije priključena na mrežu. Tolika je pohlepa stranačke klijentele, ni marka ne smije iscuriti nepodobnima.
Nije teško izračunati kolika bi bila ušteda za proračun kad bi bolnice, domovi zdravlja, škole i svi drugi javni objekti imali solare na krovu. Nije teško izračunati koliki bi bio poticaj gospodarstvu kad bi svi gospodarski objekti imali solare na krovu. Umjesto pravedne raspodjele kolača kroz male elektrane na krovu, naše vlasti su odlučile otimati zemlju poljoprivrednicima da bi stranačkim klijentima omogućile ogromne profite.
Prema izvješću FERK-a za 2024. ukupan iznos poticaja za obnovljive izvore energije iznosio je 7,3 milijuna KM, od čega je na području Elektroprivrede HZHB prikupljeno oko 1,5 milijuna KM, dok je ostatak prikupljen na području Elektroprivrede BiH. Vjerujem da bi svatko od nas ove novce radije gledao na krovu škole ili na krovovima dvije tisuće obitelji u Livnu ili Tomislavgradu, nego na megalomanskim stranačkim elektranama. A pri tom, neki od tih stranačkih klijenata imaju sudske dosijee deblje od Starog zavjeta.
Dok sam pisala eseje za poslijediplomski 2017.-2018. često sam posjećivala web stranicu Federalnog zavoda za programiranje razvoja https://fzzpr.gov.ba/. Oni objavljuju godišnja izvješća o razvoju po podacima prikupljenim iz svih federalnih i državnih agencija. Hercegbosanska županija je godinama držala čvrsto predzadnje mjesto. Gori od nas bio je samo Unsko-Sanski kanton. Ove jeseni, nakon što sam se naslušala priča o tome kako smo se razvili i obogatili od koncesija, otišla sam na stranicu da vidim kako se to reflektiralo na razvojne pokazatelje. I ima se što vidjeti, Hercegbosanska županija je spala s predzadnjeg na zadnje mjesto.
Otkad se pravosuđe počelo miješati u svoj posao u Unsko-Sanskom kantonu i od kad su političari počeli ići u zatvor, ekonomski pokazatelji su se počeli popravljati. Kod nas još nitko nikad nije ni za što odgovarao. Možete biti sigurni da pomak sa zadnjeg mjesta ne ovisi o broju instaliranih vjetro ili solarih kapaciteta, već o tome hoće li eutanazirano pravosuđe konačno početi radit svoj posao.
Cilj ovog serijala je bio ponuditi analitički i kritički osvrt na ono što je počelo kao plemenita ideja „zelene energije“, a s vremenom se pretvorilo u agresivnu ideologiju koja pod svaku cijenu ustraje u obrani svog profita koji parazitira na džepovima običnih građana.
Na primjeru Njemačke i Velike Britanije mogli ste vidjeti kako se „zelena industrija“, kad izmakne kontroli kao što je izmakla u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i ostalim dijelovima Europe, ponaša kao destruktivni element u javnim financijama.
Željela sam vam ponuditi informacije koje su dostupne u akademskim analizama na kojima se temelje javne politike ozbiljnih zemalja. Zato se Europa nakon skoro 30 godina eksperimentiranja vratila nuklearnoj energiji.
Ako velika, moćna, i disciplinirana Njemačka nakon potrošenih skoro tisuću milijardi eura nije u svoju ukupnu potrošnju uspjela integrirati više od 15% energije iz vjetra i solara, nerazumno je otimati zemlju poljoprivrednicima i razbacivati je na megalomanske projekte.
Ne treba nama 300 vjetrenjača na brdima oko Tomislavgrada, i još otprilike toliko u Livnu. Onda kad svaka obitelj koja to želi bude imala solare na krovu i kad svi proizvodni i gospodarski subjekti koji pune proračun i trajno zapošljavaju naše stanovništvo budu imali solare na krovovima, garažama i proizvodnim halama, onda možemo razmišljati kako ćemo uveseliti stranačke klijente.
Vezani članci