(S)lijepa od rođenja: Humorom i vlastitim primjerom protiv predrasuda

Vidi originalni članak

Svi koji su nekada imali priliku upoznati 38-godišnju Sarajku Amnu Alispahić, vjerojatno su ostali zatečeni njenom pozitivnom energijom i željom da svojim životom i primjerom ruši predrasude o osobama s invaliditetom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koristeći se znanjem, vlastitim iskustvom i humorom, trudi se da mijenja percepciju ljudi – kako svojih susjeda i poznanika, tako i šire zajednice.

Amna kaže da ne može odrediti točan trenutak u kojem je postala svjesna svojih poteškoća s vidom, ali se sjeća da je imala bezbrižno djetinjstvo.

“Roditelji mi nikada nisu pokazali da sam po bilo čemu drugačija od drugih, tako da sam vlastite granice ispitivala oslanjajući se na sebe i na povjerenje koje su mi roditelji svim srcem poklonili. Invaliditeta sam postala svjesna mnogo kasnije i to mahom zahvaljujući ponašanju drugih ljudi prema meni.”

Društvo mora stvoriti iste uvjete za sve – do pojedinca je što će iskoristiti

Iako se suočavala s raznim komentarima okoline koja je često sumnjala da slijepa djevojka može podnijeti teret različitih životnih uloga, to Amnu nije spriječilo da se ostvari kao supruga, majka i zaposlena osoba. Pitanja i postupci određenih ljudi s kojima se susretala, iako ne nužno zlonamjerni, govore o društvenom nepoznavanju stvarnih potreba osoba s invaliditetom, a ponekad samo i o izostanku pristojnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Oni sažaljivi uzdasi kad te vide, ‘duša draga’ pristup, kad se od njih očekuje da te povedu a prođu pored tebe kao da te Bog nije dao, kad kažeš nešto pametno gledaju te s divljenjem čudeći se kako si u stanju smisliti takvo nešto, kad lupiš nešto glupo ne čude se puno jer od tebe se više ni ne očekuje i slične stvari.”

Za bavljenje aktivizmom odlučila se jer smatra da njene probleme neće riješiti niko do same osobe s invaliditetom. Organizacija koja joj je obilježila život je Udruženje slijepih Kantona Sarajevo, a ljudi koje je tamo upoznala pomogli su joj da se suoči sa vlastitim invaliditetom.

“Kad kažem da sam im dužnik, ne shvaćam to teretom, oni su moja druga obitelj i biti njihov član je opredjeljenje i misija, barem moja. Aktivna sam i u programu organizacije MyRight iz Švedske, koja ima svoju kancelariju u BiH i često sam angažirana kao trener/edukator u oblasti prava osoba s invaliditetom u čemu neizmjerno uživam.”

Danas Amna kroz aktivizam, između ostalog, pomaže drugim mladim ljudima da prihvate svoj invaliditet i nauče kako se izboriti za samostalan i kvalitetan život. U sklopu jednog projekta radila je sa mladima sa fizičkim invaliditetom i njihovim roditeljima, i priča kako je postigla odlične rezultate.

“Imali smo radionice sa mladima na kojima smo govorili o samopouzdanju, o mogućnostima da iskažeš ono što želiš, o potrebi da samostalno donosiš odluke bez obzira na to što si osoba s invaliditetom jer si jednako vrijedan. Paralelno s tim, imali smo iste radionice za roditelje koji su doveli djecu misleći da nikada neće biti samostalna, bojeći se što će se desiti sa njihovom djecom kad oni ne budu u stanju da se brinu za njih. To što smo mi postigli je nevjerojatna priča. Od njih 15, neki su ostvarili pravo na obrazovanje koje im je ranije bilo uskraćeno zbog invaliditeta, neki su se zaposlili, neki stupili u bračne vode. Šta je poenta ove moje priče – koliko se radi s osobama s invaliditetom toliko se treba raditi i s njihovim obiteljima.”

 

Vezani članci