Sjećate se dječaka koji je s 14 godina branio Ramu? Pomogli su mu Ljubušaci, Širokobriježani, Dalmatinci...

Priča o Miroslavu Brizaru zvanom Henkel, nekadašnjem maloljetnom sudioniku Domovinskog rata koji je s nepunih 14 godina sudjelovao u obrani svoga mjesta u Rami, izazvala je veliku javnu reakciju nakon što je nedavno ponovno postala vidljiva na društvenim mrežama.

Na snimku iz lipnja 1993. godine, koji je prije dvije do tri godine objavio predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske zajednice Herceg Bosne Ljubuški Nenad Koroman, Brizar govori o svojim ratnim iskustvima kao dječak. Nakon što je priča ponovno aktualizirana, pokrenuta je humanitarna inicijativa za obnovu njegove autolimarske radionice, uključujući nabavu autodizalice i druge opreme, piše Dalmatinski portal. 

Akciju je pokrenuo zadarski županijski vijećnik Mate Lukić, a prema njegovim navodima u međuvremenu je osigurano više vrsta pomoći: adaptacija prostora, zamjena stolarije, postavljanje klimatizacijskih uređaja i financijska potpora.

"Skoro mjesec dana poslije, Miroslav je novi čovjek, pun volje za životom radi vas" izjavio je Lukić, napominjući da je grupa dobrovoljaca iz Širokog Brijega došla u Ramu unatoč snježnom nevremenu kako bi se radovi realizirali.

Koroman, koji je snimku plasirao u javnost, ističe da inicijativa ne bi trebala stati samo na jednom slučaju.

"Vodim braniteljsku udrugu i gledam kako mogu pomoći maloljetnim dragovoljcima, ali i svim ostalim braniteljima. Dosta maloljetnih branitelja nije riješilo svoj status, nadam se da možemo nešto pokrenuti" rekao je. I on je, kako navodi, sudjelovao u ratu kao maloljetnik.

Prema njegovim riječima, s bojišta ga zapovjednici nisu jednom pokušali udaljiti zbog dobi. "Majka i otac su mi govorili da ne idem u rat, ali ja sam odlučio sudjelovati. Zapovjednici su me u više navrata tjerali kući, ali ja sam bio uporan i vraćao se" rekao je Koroman, posebno istaknuvši ulogu zapovjednika Ivana Luburića Kovića: "Uvijek mi je nastojao zadati neke obaveze što dalje od prve crte."

Govoreći o utjecaju ratnih iskustava na mlade ljude, Koroman navodi da posljedice ostaju trajne. Kao primjer navodi stražarsku dužnost u kojoj je, kako kaže, strah kolege preuzeo nad situacijom te je morao pozvati zamjenu. Opisao je i situaciju koja mu je ostala trajno u pamćenju – pronalazak ranjenog starijeg čovjeka u jednom selu pri napredovanju postrojbe.

"Uvijek ću pamtiti tu scenu. Pokušao sam mu pomoći. Prizor mi je ostao pred očima do danas" kazao je.

Na kraju je poručio da je potrebno više sustavne brige o braniteljima koji se danas nalaze u teškoj socijalnoj situaciji: "Ima branitelja koji su dali puno veći doprinos i podnijeli veliku žrtvu. Smatram da im trebamo pomoći tako da ne osjete da su zaboravljeni."

Priča o Miroslavu Brizaru Henkelu, kao i iskustva drugih maloljetnika iz Domovinskog rata, ponovno otvara pitanje društvene i institucionalne brige o toj skupini bivših sudionika rata.