Ratni zločinac iz BiH sada ratuje po Ukrajini

„Bogom predodređen da se cijeli život borim za pravdu.“

Ovom rečenicom jedan osuđenik za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini opisao je sebe na vlastitom Facebook profilu.

Uz tekst je objavio fotografiju na kojoj pozira držeći pušku, odjeven u vojnu uniformu s obilježjima „Oružane snage Ruske Federacije“, sa šljemom na glavi, u šumskom okruženju, piše Detektor. 

To je jedna od desetak objava koje je podijelio na društvenoj mreži tijekom travnja i svibnja 2025., prikazujući svoje sudjelovanje u ratu u Ukrajini, kao pripadnik ruskih vojnih postrojbi koje sudjeluju u invaziji na tu državu.

Riječ je o osobi koja je u Republici Srbiji pravomoćno osuđena na 13 godina zatvora zbog ratnih zločina nad civilima na području Bratunca. U presudi je navedeno da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske, točnije Bratunačke lake pješačke brigade, sudjelovao u zarobljavanju 14 civila bošnjačke nacionalnosti, od kojih je osmero ubijeno. Presudom je utvrđeno i da je silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u kući u Bratuncu.

Istraživanje portala Detektor otkrilo je da je Novak Stjepanović izbjegao izdržavanje zatvorske kazne u Srbiji i pridružio se ruskoj vojsci na ratištu u Ukrajini.

Ratovanje na stranim bojištima kazneno je djelo i u BiH i u Srbiji, s propisanim kaznama zatvora od nekoliko mjeseci do više godina.

Mjesec dana nakon što je objavio posljednju fotografiju iz Ukrajine, Žalbeni sud u Beogradu 13. lipnja 2025. izrekao mu je pravomoćnu presudu zbog ratnih zločina počinjenih u BiH, s kaznom od 13 godina zatvora.

U presudi stoji da je 20. svibnja 1992. u selu Borkovac tukao zarobljene civile rukama i nogama, oduzimao im novac i dragocjenosti, nakon čega je skupina zarobljenih odvedena do obližnjeg potoka, gdje su ubijeni. Presudom su također opisani detalji seksualnog nasilja počinjenog nad tada 19-godišnjom žrtvom, koja je bila zatočena u Rudniku cinka i olova „Sase“ sa svojom obitelji.

„Sa svojom sestrom i još jednom djevojkom izvučena je iz rudničkih prostorija od strane nepoznatih vojnika srpske nacionalnosti i odvedena u kuću u Bratuncu, odakle je sljedećeg dana prevezena u drugu kuću, u kojoj ju je Novak Stjepanović silovao u sobi na katu“, navodi se u presudi.

Prije potvrde Žalbenog, prvostupanjsku presudu donio je Viši sud u Beogradu 24. prosinca 2024. Organizacija Fond za humanitarno pravo iz Beograda, koja je pratila suđenje, potvrdila je Detektoru da je Stjepanović prisustvovao izricanju te presude.

Viši sud je potvrdio da Stjepanović nije stupio na izdržavanje kazne iz lipnja 2025., te da mu nije izrečena mjera zabrane napuštanja Srbije. To je potvrdila i Uprava za izvršenje kaznenih sankcija Ministarstva pravosuđa Srbije.

Edina Karić iz Tuzle, svjedokinja zločina seksualnog nasilja zbog kojeg je Stjepanović osuđen, izjavila je za Detektor da je šokirana činjenicom da osoba osuđena za ratne zločine nije u zatvoru. Navela je da više nema povjerenja u pravosuđe.

Stjepanović je identificiran na fotografijama iz Srbije i iz Ukrajine, koje je Detektor analizirao, uz potvrdu Edine Karić i dva neovisna izvora bliska slučaju.

Prva javna objava s bojišta koju je Detektor pronašao datirana je 8. travnja 2025., na fotografiji snimljenoj ispred spomenika Vladimiru Lenjinu u Donjecku, nedaleko od hotela Donbass Palace na okupiranom području Ukrajine.

U komentarima ispod te fotografije jedan mu je poznanik poručio:
„Krke, čuvaj Donjeck kao što si čuvao Srebrenicu.“

Na nadimak „Krke“ Stjepanović je registriran i u optužnici koju je Sud BiH potvrdio 2009. godine, nakon što je dvije godine za njim bila raspisana međunarodna tjeralica. Optužen je za zarobljavanje, zlostavljanje i ubojstvo civila u Bratuncu.

Nakon optužnice nestao je iz BiH i pronađen je tek devet godina poslije na teritoriju Srbije, gdje mu je uručena nova optužnica, nakon čega je predmet ustupljen pravosuđu Srbije.

Sud BiH potvrdio je Detektoru da nije obaviješten o daljnjem postupanju nakon presude u Srbiji. Tužiteljstvo BiH potvrdilo je da je protiv Stjepanovića 2024. otvoren i treći predmet zbog ubojstva šest civila, ali ga je Srbija vratila tvrdeći da nedostaje dokumentacija. Tužiteljstvo je dokumentaciju ponovno poslalo u listopadu 2025.

Jedan od branitelja, advokat Goran Petronijević, odbio je komunicirati s novinarima Detektora.

Izvor iz Rusije potvrdio je da je Stjepanović u travnju 2025. stigao u Khanty-Mansijsk, gdje je navodno potpisao jednogodišnji ugovor s ruskim Ministarstvom obrane. To nije nezavisno potvrđeno.

Na objavama iz travnja i svibnja vidi se njegova identifikacijska vojna pločica s oznakom „VS Rusija“, a u svibnju je objavio da je ranjen u desnu ruku.

Fotografije i informacije otkrivaju da se borio na području Pokrovska u Donjeckoj oblasti, gdje je prema predsjedniku Zelenskome bilo jedno od najtežih bojišta.

Stjepanovićeve objave dijelili su i korisnici Facebook profila srpskih dobrovoljačkih skupina, uključujući udruženje „Garda Panteri“, kao i osobe povezane s regrutacijom boraca za rat u Ukrajini.

Stjepanović je objavio i fotografije iz prošlosti s ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem te s Milenkom Prodanovićem zvanim Mungos, za kojeg su žrtve zločina u Bratuncu tvrdile da je odgovoran za više zločina nad civilima.

Jovana Kolarić, istraživačica Fonda za humanitarno pravo, rekla je da je slučaj Stjepanovića pokazatelj ozbiljnog problema jer osuđene osobe u Srbiji rijetko bivaju pritvorene nakon izricanja presude, te da pravosuđa Srbije i BiH nedovoljno adekvatno postupaju u predmetima koji uključuju ratne zločine i strana bojišta.