Prošle su 32 godine od ubojstva osmero djece u Vitezu, nitko nije odgovarao

Danas se navršavaju 32 godine od jednog od najstrašnijih ratnih zločina počinjenih tijekom rata u Bosni i Hercegovini – pogibije osmero hrvatske djece u Vitezu.

Tragedija se dogodila 10. lipnja 1993. godine, kada je s položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine ispaljen minobacački projektil na dječje igralište u naselju Podgradina kod Viteza. Djeca su se u tom trenutku bezbrižno igrala.

Eksplozija granate na mjestu je usmrtila petero djece, dok je troje preminulo od zadobivenih ozljeda u improviziranoj bolnici smještenoj u crkvi u Novoj Biloj. Zbog brutalnosti napada, tijela djece bila su teško osakaćena – roditelji su ih mogli prepoznati jedino po odjeći.

U zločinu su život izgubili:

Augustina Grebenar (1984.) – najmlađa žrtva, imala je samo 9 godina

Boris Antičević (1983.)

Dražen Čečura (1978.)

Milan Garić (1981.)

Velimir Grebenar (1981.)

Sanja Garić (1975.) – najstarija žrtva, 18 godina

Sanja Križanović (1978.)

Dragan Ramljak (1978.)

Još šestero djece zadobilo je teške ozljede, a evakuirani su u Split, gdje im je pružena medicinska pomoć.

Zločin je počinjen usred primirja između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije RBiH, što dodatno naglašava njegovu okrutnost i kršenje osnovnih pravila ratovanja.

Do danas, nitko nije odgovarao za ovaj masakr. Pravda za vitešku djecu nije dočekana, a obitelji, udruge i zajednica nastavljaju svoju borbu za istinu, odgovornost i trajno sjećanje na žrtve.

U znak pijeteta i sjećanja, pokrenuta je humanitarna akcija izgradnje memorijalnog centra – mjesta tišine, edukacije i opomene budućim generacijama.

Poruka Zorana Milanovića

Povodom godišnjice, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je poruku:

“Sjetimo se danas, s tugom i dubokom sućuti, velike tragedije koja se dogodila prije 32 godine u dječjem parku u Vitezu koja je prekinula osam mladih života. Osmero nevine djece ubijeno je u stravičnom zločinu iza kojega je ostala samo trajna i neizmjerna bol za njihove obitelji i za cijeli hrvatski narod u Bosni i Hercegovini jer do danas nema pravde i osude stradanja viteške djece.”