Općinski sud Mostar donio presudu za mobing u Poreznoj upravi

Općinski sud u Mostaru donio je presudu da je Amela Begović-Kuko žrtva mobinga i diskriminacije bivšeg direktora Porezne uprave FBiH Šerifa Isovića.

Presudom Općinskog suda u Mostaru potvrđeno je kako je Amela Begović-Kuko, rukovoditeljica Županijskog poreznog ureda Mostar, bila izložena mobingu i diskriminaciji na radnom mjestu od strane bivšeg direktora Šerifa Isovića, piše Impuls.

„Nema potpune pravde“

„Nalaže se tuženom da prestane s mobingom i viktimizacijom nad tužiteljicom te da prestane s daljnjim kršenjem njezinih prava na jednako postupanje tijekom rada i u vezi s radom“, navodi se u presudi od 21. veljače ove godine, koja je potvrđena dva mjeseca kasnije.

Tuženom je također naloženo da Begović-Kuko isplati 3.000 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti, ugleda i časti, mobinga i diskriminacije. Dužan je nadoknaditi i troškove parničnog postupka.

Presuda je donesena četiri godine nakon podnošenja tužbe, u razdoblju kada Šerif Isović više nije bio direktor Porezne uprave FBiH niti zaposlenik ove institucije – razriješen je dužnosti u kolovozu prošle godine.

Amela Begović-Kuko za portal Impuls izjavila je kako je „pravda na neki način zadovoljena“, iako smatra da potpune pravde nema jer „bivši direktor nije odgovarao ni za što“.

„Porezna uprava mi je isplatila odštetu, ali je barem utvrđeno i ostat će zapisano što je radio“, naglašava Begović-Kuko.

Presuda, u koju je Impuls imao uvid, donesena je 21. veljače, a pravomoćnom je postala u travnju ove godine. Begović-Kuko tužbu je podnijela 19. studenoga 2021. radi utvrđivanja diskriminacije i mobinga, navodeći da je više od godinu dana trpjela uznemiravanje i degradiranje na radnom mjestu od tadašnjeg direktora, koji je kontinuirano ponavljao radnje ponižavajućeg karaktera.

Tražio ispriku jer je radila svoj posao

Sve je, prema tužbi, počelo u prosincu 2019., a kulminiralo u kolovozu 2020. kada je izvršila uvid u njegovu poreznu prijavu. On je tada zahtijevao da mu se ispriča za taj postupak, kao što je to učinilo još petnaestak zaposlenika koji su također provjeravali njegove porezne podatke, što je ona odbila.

U tužbi stoji da je „tužiteljica žrtva viktimizacije jer je odbila ispričati se bivšem direktoru zbog nečega što je učinila u skladu sa zakonom“.

„Svojim eventualnim ispričavanjem na zahtjev tadašnjeg direktora počinila bi diskriminaciju prema drugim građanima u FBiH, jer Isović nije iznad zakona niti to može biti“, navedeno je u tužbenom zahtjevu.

Na prijavu Isovića protiv Begović-Kuko kasnije je pokrenut disciplinski postupak.

Odgovor na tužbu

U presudi se navodi i da je tuženi Isović 27. prosinca 2021. dostavio odgovor na tužbu u kojem osporava činjenične navode, pravni temelj tužbenog zahtjeva i njegovu visinu. Istaknuo je da iz uvoda tužbe proizlazi kako ne postoji ni vjerojatnost da je povrijeđeno pravo na jednako postupanje.

„Da bi se radilo o mobingu kao obliku diskriminacije propisanim Zakonom o zabrani diskriminacije, nužno je ispuniti uvjet kontinuiteta i trajanja određenog zabranjenog ponašanja. Jasno je iz teksta da taj uvjet nije ispunjen“, stajalo je u Isovićevu odgovoru. Dodao je i da nema dokaza da je sve počelo u prosincu 2019., kao ni da navodi o viktimizaciji imaju uporište u članku 18. Zakona o zabrani diskriminacije.

Međutim, sud je u prvostupanjskoj presudi, koja je kasnije i potvrđena, utvrdio da je iz izvedenih dokaza vidljiva namjera tadašnjeg direktora da kazni tužiteljicu zbog uvida u njegovu poreznu prijavu i odbijanja isprike. To se, navodi se u presudi, najbolje očituje i njegovom izjavom da tužiteljica „nema vremena za posao, ali ima za pregled porezne prijave direktora“.

Ove tvrdnje potvrdio je i tadašnji zamjenik direktora Slobodan Vukoja, koji je svjedočio da je razlog disciplinskog postupka bio upravo njezino odbijanje da se ispriča.

Dokazano da je žrtva mobinga

„Tijekom postupka vidljiva je odlučnost direktora da na svaki mogući način koristi svoje ovlasti i našteti tužiteljici“, navedeno je, među ostalim, u presudi Općinskog suda u Mostaru od 21. veljače 2025.

Sud je zaključio da je tužiteljica dokazala kako je nad njom izvršen mobing, odnosno da je ponašanje tuženoga kao direktora imalo za cilj ili posljedicu degradaciju njezinih radnih prava i profesionalnog statusa.

Također je istaknuto da „tuženi tijekom postupka nije dokazao sa stupnjem sigurnosti da se različit tretman nije dogodio“.